Sinoć sam prenoćio u Velikoj Hoči, kod domaćina Negovana Mavrića, koji ima lijepe apartmane za smještaj gostiju, i koji nam je govorio o životu u ovom selu, najvećem čisto srpskom selu u cijeloj Metohiji, i prije rata i sukoba koji su počeli 1998. godine.
Selo je smješteno u pitomoj kotlini, klima je blaga, izmijenjeno mediteranska i pogodna je za razvoj poljoprivrede, prije svega vinogradarstva.
Do rata, ali i posle sukoba krajem 90-oh, Velika Hoča je bila gusto naseljena imala oko 1200 stanovnika, selo je bilo slično u najtežim vremenima i nisu odlazila pod pritiskom Albanaca, koji je bio snažan, ali zbog neizvjesnosti, nedostatak posla i stalnih tenzija nažalost ljudi polako napuštaju svoja ogljišta, pa je danas u selu ostalo oko 500 ljudi.
Velika Hoča je poznati vinski region, još od srednjek vijeka i srpske države Nemanjića poznata je po proizvodnji kvalitetnog vina za dvor, a tradicija se održava do danas. Manastir Visoki Dečami ovdje ima svoju čuvenu Vinicu, kao i prelijep ugostiteljski objekat u kome se okupljaju mladi.
U Velikoj Hoči nalazi se spomenik nestalim i ubijenim Srbima, a Negovana Mavrić, koji je predsjednik Udruženja nestalih i ubijenih Srba Orahovca, govori o tome kako je izgubio brata, kako su bez ikakvog razloga odvođeni i ubijani Srbi, a nažalost mnogi se i danas vode kao nestali i njihova tijela nikada nisu pronađena.
U Velikoj Hoči žive veoma vrijedni ljudi, koji naporno rade, ali bi trebalo otvoriti neka radna mjesta, dati mladima posao i sigurnost, kako bi ovdje ostali da žive i osnuju svoje porodice. Dolazak ROSU specijalaca i maltretiranje vlasnika Vinarije Petrovića, jednog od najvećih proizvođača vina u ovom selu, jako je iznemirilo mještane koji se nadaju da se ovakvi incidenti neće ponoviti.
Posle Velike Hoče obišao sam i obližnji manastir Zočište, koji je udaljen svega nekoliko kilometara od Velike Hoče, koji je paljen i uništen i 1999. i 2004. godine, ali je uspio da se obnovi iz pepela.
Do rata u Zočištu je živjelo dosta Srba, ali su kuće minirane i niko nije uspio da se vrati na svoje ogljište.
Nebojša Vukanović
