Nakon teksta koji sam objavio juče, o tajnim vezama, kombinacijama i poslovima između stečajnog upravnika Lazara Đurđevića sa kompanijom PAVGORD i njenim vlasnikom Gocijem Pavlovićem, predajom opljačkanih preduzeća i korupciji, stiglo je pismo od Vedrana Đurđevića, visokog funkcionera i kandidata SNSD-a za načelnika Šamca, u kome se ne osporavaju činjenice koje sam iznio u tekstu, ali daju pojedina pojašnjenja. Reagovanje prenosim u cjelosti, a nadam se da će Lazar Đurđević, ili njegov sin, odgovoriti da li je tačno da je drug Lazo nedavno kupio stan u Beogradu, u Ulici Dimitrija Tucovića, kućicu u Vrnjačkoj Banji, te koliko je novaca, nekretnina i imovine prihodovao kao stečajni upravnik u brojnim preduzećima širom Republike Srpske
Poštovani narodni poslaniče Vukanoviću,
kao neko ko se godinama bavio novinarstvom, ko se i kao poslanik, kuneći se u zaštitu interesa naroda Republike Srpske, u neku ruku bavi istražnim novinarskim poslom i otkrivanjem „afera“ ali i „nazovi afera“, dozvolite mi da demantujem dio vaših navoda ili sve navode iz teksta koji se odnosi na mog oca.
Kao prvo, Lazo Đurđević je pionir stečajnih postupaka i u Republici Srpskoj i u Bosni i Hercegovini. Činjenica da je vodio ili vodi najveće ili neke od najvećih stečajnih postupaka u Republici Srpskoj ukazuje ne da je režimski stečajni upravnik, već da ima znanje sticano godinama. To znanje se manifestovalo ne u, kako vi navodite, ukradenim milionima, već u zakonitom vođenju svih stečajnih postupaka koje je u svom radnom vijeku uspješno proveo.
Šta je ostajalo od tih firmi, znaju radnici koji su ti radili, ali bitnije je šta stečajni upravnici u tim firmama zateknu kada se otvori stečajno postupak. Ono što očito ne znate, niti se trudite da saznate, je da se stečajni postupak otvori kada firmu već dovoljno „ošišaju“ svi oni koji njom rukovode, da stečajni upravnici uglavnom već dođu na gomilu željeza.
Jedan od rijetkih primjera gdje se to nije desilo je upravo Fabrika glinice „Birač“ – u stečaju. Razlozi zašto stečajni postupak traje 9 godina bez izvjesnog završetka je spor koji protiv stečajnog dužnika vodi „Pavgord“ po osnovu potraživanja „kupljenih“ od UKIO Banke. Sve do konačnog okončanja ovog postupka stečajni postupak ne može biti zaključen jer se ne zna iznos priznatih potraživanja, pa ni budućnost fabrike, odnosno način na koji će i u kom iznosu povjerioci biti namirivani.
Ono što me je natjeralo da vam pošaljem e-mail je činjenica da moj otac i zbog predratnog vremena u kojem se školovao, ali više zbog godina koje ima, nije neko ko se vješto služi modernijim tehnologijama. Mnogo važnija činjenica je ta, da se ovakvim zlonamjernim tekstovima, moj otac stigmatizuje i od strane čitalaca vašeg bloga, među kojima sam i sam, a da zlo bude veće, već je meta onih o kojima ste pisali posljednjih 15-20 dana.
Ovo vam govorim iz razloga, što se iz vašeg pera, ali i iz pera Slobodana Vaskovića, kao jedan od vodećih protagonista ovog „projekta“ pojavljuje upravo „kriminalni“ stečajni upravnik Lazo Đurđević. Ono što ću vam samo natuknuti, da imate o čemu razmišljati je, da li stvarno mislite da moj otac, da je htio biti dio bilo kakvih zakulisnih igara, nije to mogao biti u svih 9 godina trajanja stečajnog postupka, već ste ga baš eto sada vi i Slobodan Vasković razotkrili. Ono što vam je zadatak kao bivšem i sadašnjem istraživačkom novinaru, je da prvo provjerite istinitost svojih navoda prije već što nešto objavite.
Taj „kriminalni“ stečajni upravnik je posljednjih godina bio pod tolikim pritiscima i prijetnjama, da bi se i puno hrabriji od njega povili i zanemarili profesionalni integritet. On se povio nije, i zato možda svojim naslovima o tekstovima kucate na već otvorena vrata. Vjerujte, da je postojao bilo koji razlog ili bilo kakav način da se ponašanje mog oca ikako kriminalizuje, dosad bi se toga već neko sjetio prije vas.
I vjerovali ili ne, najčvršća brana za opstanak dosadašnjem razvoju fabrike i za svijetlu budućnost, kakvu ta fabrika zaslužuje, bio je taj vaš „kriminalni“ stečajni upravnik. To vam mogu potvrditi svi oni koji fabrici misle dobro, a ne sumnjam da u vašem okruženju ima ljudi kojima je ovo poznato. Dalje, Lazo Đurđević nije neko ko je prodavao firme u stečaju naručenom kupcu mojeg pominjete. Rudnik mrkog uglja „Miljevina“ je u stečajnom postupku kupila Republika Srpska, a kako je posle toga dospio Gordanu Pavloviću, vjerujte da nije domet stečajnog upravnika, niti u sferi njegovog ni interesovanja, a kamoli mogućnosti odlučivanja. Ove činjenice su vam lako dostupne, ako su vam uopšte i bitne.
Što se tiče mog političkog djelovanja, ja sam razriješen prije isteka mandata predsjednika Opštinskog odbora u Šamcu i nisam dio trenutnog SNSD-ovog političkog establišmenta u Šamcu. To vam mogu potvrditi i vaši sufleri iz Šamca. Razlog za to je uglavnom profesionalne prirode.
Dakle, bez obzira što vaša srčanost i istrajnost u političkom djelovanju, koje se nekad graniče sa ludilom, jesu impresivni i ponekad lucidni, mislim da biste prije plasiranja ovakvih tekstova činjenice trebali prvo provjeriti. Ovo zbog toga što je većina tekstova koje koristite nastala kao posljedica činjenice da Lazo Đurđević nije htio nikada plaćati „pinku“ tabloidima niti novinarima da bi pisali hvalospjeve o njemu. Onda vam je jasno da onaj ko ne igra po njihovoma pravilima odmah postaje i dežurni švaler, i makro, i grobar privrede, tako da epitet „kriminalac“ nije ništa novo na što on ili naša porodica nije navikla.
Dakle uvažavajući vaš novinarski integritet, molim da mu ne crtate po ko zna koju metu na čelu, jer ih je već imao i ima dovoljno, a najviše ih je dosad iscrtano upravo u Fabriku glinice „Birač“. Više od toga, razmislite nisu li organi stečajnog postupka, među kojima je i on, možda posljednja linija odbrane da se ne realizuje ono što nikome u toj regiji ili u ovoj državi ne bi smio biti cilj?
Molim vas da ovo ne objavljujete kao demant vašeg zadnjeg teksta, već kao ljudsku sugestiju da novinar treba činjenice da provjeri prije već što ih objavi, a vaš tekst o ranijim stečajnim postupcima koje je vodio, pun je prećutanih stvari koje i ne morate znati, zbog kojih se nekada i povlačio iz postupaka, ali ne da bi punio džepove ili što je punio džepove, već da bi sačuvao profesionalni integritet. Objavljivanje ovakvih tekstova, ali i objava ovog mog e-maila, ne vodi dobroj budućnosti fabrike. Ako ste pažljivo pročitali sve što sam vam napisao, smatram da ste pametni da shvatite da se za radnike „Alumine“ ne borite samo vi, već svi oni koji su je gradili ovih 9 godina da izraste u ono što je sad.
Dakle, uz uvažavanje vašeg posla i istrajnosti i posvećenosti da se „Biraču“, odnosno „Alumini“ obezbijedi svijetla budućnost na način na koji se više od svih moj otac borio, jer cilj ovog mog mejla nije glorifikacija dosadašnjih rezultata mog oca u očuvanju „Alumine“, već samo želja da ga ne predstavljate neprijateljem i onima za čije se porodice i budućnost bori ( ovdje svakako mislim na 1500 radnika i sve one koji posredno zavise od „Alumine“.
S poštovanjem,
Vedran Đurđević
