palpal

Prof. dr Vidomir Parežanin – analiza Budžeta grada Trebinja

Građani Trebinja imaju sva prava da znaju kako se troše budžetska sredstva, jer su to prevashodno njihova sredstva. Međutim, građani malo znaju o načinu  kako se formira budžet i da oni mogu aktivno da učestvuju u tom procesu, nemaju dovoljno informacija ni kako se troši novac iz budžeta, a aktuelna lokalna vlast ne čini suštinki ništa kako bi se to promenilo. “Zakon o budžetima FBiH (Službene novine FBiH br. 19/06) predviđa da se pripremanje programskog budžeta uključi kao obaveza na svim nivoima vlasti, te se navodi da su budžetski rashodi propisani zakonom i propisima donesenim na temelju zakona zaposlove, funkcije i programe koji se planiraju u budžetu i financijskim planovima budžetskih korisnika“.

Zakon o budžetskom sistemu Republike Srpske (prečišćeni tekst, Službeni glasnik RS, broj 54/08) takođe govori o pripremanju programskog budžeta samo u kontekstu izvršenja budžeta, ali ne i u planiranju i pripremi. Međutim, ove zakonske odredbe ne daju dovoljno uputa korisnicima u pripremu zahtjeva za budžetska sredstva po programima, odnosno njihovim aktivnostima, niti u praćenje njihovog izvršenja po principima pripremanja programskog budžeta.”

Budžetom se često naziva operativni plan, što u suštini i jeste, ili stručno rečeno Osnovni plan. Koristi se za planiranje rashoda i vodi opštinu ili grad kroz nastupajuću fiskalnu godinu. Budžet služi kao osnova za finansijsko izvještavanje gradonačelnika i Skupštine, Ministarstva finansija, Opštinskih načelništava, i budžetskih institucija i građana. Budžet se može definisati i kao moćan alat za raspođelu ograničenih resursa između konkurentnih prioriteta unutar društvene zajednice. Pošto potrebe uvek premašuju raspoloživa sredstva, sredstva koja se daju za jedno načelništvo moraju biti odbijena od drugog. Iznos sredstva koja se troše mere se ne samo stečenim prednostima, nego i onim od čega se mora odustati, pa to znači da budžet predstavlja pravljenje ispravnih odabira. Opštinski budžet uključuje:

  • Planirane aktivnosti, projekte i usluge;
  • Procena resursa ili dostupnih prihoda, i
  • Procene javnih izdataka potrebnih za finansiranje planiranih aktivnosti.

U svom najjednostavnijem obliku ili izrazu, budžet se sastoji od detaljnog popisa predviđenih prihoda i predloženih rashoda za svaku funkciju uprave za budućih dvanaest meseci, odnosno fiskalnu godinu. U idealnom slučaju, budžet predstavlja sveobuhvatnu raspodelu relativno ograničenih resursa među potencijalnim korisnicima. Dobro organizovana lokalna uprava, kao što danas svakako nije slučaj, budžet treba dakonstituiše kao neku vrstu ugovora između građana i Trebinja kao grada.

Naime, građanima su nametnuti porezi koje su obavezni plaćati, tako da zauzvrat će dobijati određene usluge od strane lokalne administracije. Budžet svakako treba da služi kao izjava da će se odluke i odgovornosti provesti kroz određene programe i aktivnosti. Kao instrument za upravljanje, dobro osmišljen budžet može pomoći da se postigne administrativna efikasnost, ekonomičnost i što je najvažnije nekorumpiranost kao odlika svih današnjih kreatora i realizatora budžeta, kroz profesionalno ponašanje. Budžet, dakle, treba da generiše eksplicitno takozvanu upravljačku odgovornost. Svaki dobro pripremljen, osmišljen i planirani budžet motiviše gradske službe tako što postavlja ciljeve i služi kao mehanizam za participiranje i ispunjenje obaveza. Budžetom se osigurava metod za mjerenje postignutih ciljeva i za kvantitativno i kvalitativno kompariranje stvarnih s planiranim rezultatima. Najodgovorniji gradski oci će za pretpostaviti biti efikasniji i zadovoljniji ako imaju jasna saznanja o svrsi programa, što će im omogućiti da bolje shvate krajnji cilj i kako ga postići. Na kraju, budžet kao mehanizam financijske kontrole može poslužiti kao sredstvo za definisanje i dodelu

odgovornosti za financijsku kontrolu. Budžet adekvatno struktuiran može pružiti odnosno omogućiti dobru kontrolu nad rashodima pojedinih delova gradske administracije i umanjiti upravljačke odluke načelnika pogotovu u političkom miljeu kakav danas vlada Republikom Srpskom.

Budžet u krajnjem je korelativni instrument izvršnih i zakonodavnih mera. Budžet svakako treba sadržavati detaljne specifikacije svih ciljeva koje treba ostvariti prema predloženim izdacima. Kao sredstvo planiranja, budžet mora u sebi sadržavati detaljan strogo kontrolisani „cash-flow” što je valjana i dovoljna pretpostavka da će on biti i realizovan bez dubioza. Praksa izrade budžeta u gradu Trebinju zagovara induktivni model iako bi primerenije bilo primenjivati deduktivni model, dakle specificirati sve potrebne pojedinačne aktivnosti da bi se došlo do integralne forme.

Budžet Trebinja je veoma dugo podređen politici i prevashodno ima za cilj da podmiruje političke appetite i učvršćuje političku moć partije na vlasti. Nikada nije dobro ostvariti suficit budžeta, jer se u tome slučaju radi o loše planiranom budžetu. Najbolja varijanta je ona koja omogućava da rashodi budu pokriveni prihodima odnosno da se ostvari balans između ta dva izraza.

Rebalans dobro postavljenog budžeta je moguć u retkim prilikama kada planske pretpostavke prekorače projektovane ciljeve odnosno kada rashodovna strana je u značajnom neskladu sa prihodovnom stranom. Tada se obično ide na zaduživanje ili opterećivanje poreskih obveznika novim nametima bez promišljanja kakve to sve posledice može izazvati pre svega na društvenu zajednicu i njene građane.

Profesionalizacija Javnih preduzeća i gradske uprave sasvim sigurno omogućava optimizaciju budžeta kroz domaćinsko funkcionisanje, jer se time neutralizuju uska grla, ali i široka mesta u upravljanju budžetom. Budžet nije nikakva mistifikacija kako se sada često građanima predočava, pa im je, zbog takve činjenice nedokučiv ili nepristupačan, to je javni dokument koji se tiče svakog građanina bez razlike, jer je svaki građanin pojedinačno akter u punjenju odnosno obezbeđivanju budžeta i prirodno je da po toj osnovi očekuje povratnu korist od toga. Nijedan normalan čovek nije zainteresovan da se budžetom podmiruju bilo kakvi politički apetiti, o kome god se konkretno radilo, što je u konkretno našoj praksi to po pravilu slučaj i više nego evidentno.

Budžet koji pretpostavlja potrošnju veću nego razvoj je odraz loše organizacije gradske administracije. Pre svega građani treba da određuju prioritete koje treba da obuhvati svaki razvojni budžet, a ne da to čine pojedinci politički opredeljeni u njihovo ime. Kapitalne investicije moraju imati plebiscitarnu podršku građana kao poreskih obveznika. U političkom miljeu u kome na žalost funkcionišemo, budžet je mesto u kome u najvećoj meri dolazi do korupcije pa samim tim njegove negacije u institucionalnom smislu.

Budžet Trebinja za 2020.godinu je planiran u iznosu od 25.031.035,00 KM na prihodovnoj strani, a na rashodovnoj u iznosu od 21.665.895,00 KM, sa planiaranim budžetskim suficitom od 3.300.140,00 KM. Od ukupnog iznosa rashoda, oko 80% je predviđeno za potrošnju manifestovanu na različite načine, na lična primanja je predviđeno oko 50%, što je bez sumnje odraz glomazne i neefikasne administracije i njenih preduzeća.

Budžet koji ne sadrži izrazitu razvojnu komponentu, već potrošačku, da u planu izražava suficit je potpuno besmisleno. Zar ne bi bilo svrsishodno da je planirani suficit pretočen u razvoj kroz održavanje infrastrukture ili izgradnju nove. U sadržaju budžeta Trebinja figuriraju određene pozicije koje su krajnje nerazumljive za građane i koje provociraju na “mali million” pitanja. Cilj izrade budžeta je simplifikacija strukture i sadržaja kako bi ga pre svih građani Trebinja razumeli, a ne samo knjigovođe ili finansijski stručnjaci. Sada to ni približno nije slučaj. Potpuna transparentnost kreiranja budžeta, a posebno njegove realizacije je preduslov njegove objektivnosti.

Izveštaj o realizaciji budžeta za 2019.godinu još nije urađen pa samim tim nijedostupan građanima Trebinja. Nedopustivo je ovakvo kašnjenje u izradi izveštaja o realizaciji budžeta, jer korektivnost postaje besmislena u situaciji kada kreiramo budžet za narednu fiskalnu godinu, a da nemamo njegovu realizaciju za prethodnu fiskalnu godinu. Neshvatljivo je na takav način nipodaštavanje građana kao nosilaca budžeta. Budžet Trebinja kroz koji se ogleda i očituje sva efikasnost odnosno uspešnost funkcionisanja lokalne administracije treba strukturno modelirati tako da se obezbedi pristupačnost i jednostavnost u razumevanju od strane građana, kao i da se obezbedi potpuno transparentno praćenje njegove realizacije na operativnom nivou, dakle na mesečnom nivou. Kada se inače vrši planiranje budžeta za fiskalnu godinu, dobro stručno i profesionalno projektovan budžet ne bi smeo ili trebao imati rebalanse.

Razlozi koji dovode do rebalansa budžeta Trebinja su drastično iskakanje od planskih pretpostavki uzrokovani volšebnim pojavama koje uvek imaju negativne posledice po građane i njihov standard.

 

Prof. dr Vidomir Parežanin