Večeras je bilo baš izuzetno prijatno veče i druženje u Mostaru, i drago mi je da sam sa Mostarcima razgovarao do fajronta, skoro 4 sata, o raznim temama, najmanje u politici. Upoznao sam nove ljude, ali i posle duže vremena vidio neke stare poznanike, povratnike u Mostar.
Lijepo je osjećaj kad te ljudi toplo i srdačno dočekaju u nekom gradu, prijatno te pozdrave na ulici i odaju poštovanje za borbu jer osjećaju da je ona iskrena. Iako je to najmanje bitno, drago mi je što su večeras u bašti hotela Bristol okupili i prijateljski razgovarali Srbi, Hrvati i Bošnjaci. Svima je preko glave napetosti, vječitog prebacivanja i nadmudrivanja jer svi žele samo normalan život dostojan čovjeka, da imaju sigurnost, pristojan posao i platu, život bez tenzija, napetosti, incidenata i problema.
Moj školski drugar iz trebinjske Gimnazije dr Velibor Dabić, poznati stomatolog, kao pravi domaćin obnavlja kuću u Željuši kod Mostara, a upoznao sam i jednog i tipičnog Krajišnika ispod Dinare, gorostasa Miljana Martića, inače prvu osoba iz Knina koja ne navija za Crvenu zvezdu već Partizan, što je pravi kuriozitet za Srbe u sjevernoj Dalmaciji.
Miljan je rođen u Mostaru pred rat, 1992. izbjegao je iz Mostara u Knin, posle zloglasne „Oluje“ sklonio se od pogroma sa porodicom u Srbiju i na kraju se ponovo vratio u Mostar. Miljan mi je uljepšao veče, uvijek se obradujem kad upoznam ljude iz Knina koji u sebi nose neku posebnu toplinu, srdačnost i energiju, ali i činjenicom da se Miljanov otac, oficir bivše JNA, oženio u 55-oj godini, tako da imam dodatni alibi zašto ne treba previše žuriti, popustiti velikim pritiscima i „rano“ se ženiti, jer ni sa 55 nije kasno 😉.
Hvala svima koji su našli vremena i došli na piće, do neke nove posjete i druženja.
Nebojša Vukanović
