Znao sam da Dodik i njegovi pobratimi, Čović i Bakir, kao dobri đaci ispunjavaju sve zadatke i obaveze koje im daju njihovi mentori, ali i sam se ponekad iznenadim njihovom brzinom i efikasnošću kad treba služiti strancima i velikim centrima moći. Nije prošlo ni par sati od kako sam najavio da će Dodik poslušati američkog ambasadora Nelsona i njegovi poslanici – figure glasati za usvajanje budžeta zajedničkih institucija BiH, između ostalog kako bi se do kraja godine održali lokalni izbori, a već istog dana u popodnevnim časovima poslanici SNSD-a i “Srpskog udbaškog kluba” u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH digli su ruke i usvojili budžet! Takva zastrašujuća brzina i efikasnost u ispunjavanju obaveza prema strancima i američkom ambasadoru je nevjerovatna, podsjeća me na monaško poslušanje.
Još samo u manastirima monasi tako bez riječi, bilo kakvog negodovanja i otpora, ispunjavaju zapovjest igumana manastira ili vladike, jer je poslušanje, uz post, celibat i molitvu, jedno od osnovnih stubova monaškog života. Daleko je Dodik od monaha i podvižnika, ali je dobro saznanje da je ipak pod kontrolom, jer svojim ispadima i ponašanjem često pokazuje da je izvan kontrole i da sam sebe ne može da obuzda i kontroliše u napadima bijesa, panike, nervoze i ludila.
Njega kontrolišu isti centri već 20 i kusur godina, još od kako su ga tenkovima NATO-a, doveli na vlast, a smiješne sankcije su samo opomena nestašnom al poslušnom dječaku da se ponekad previše zaigrao, te dobar alibi da se stvaran odnos prikrije a glumom nekakvog rusofila, velike srbende i nacionaliste, stvori privid u narodu kako bi se teški zadaci i obaveze lakše ispunili, poput skorijeg ulaska BiH u NATO .
Nebojša Vukanović
