Republika Srpska izgubila je više od trećine stanovništva tokom protekle dvije vlasti SNSD-a, ali to njih puno i ne brine, a vjerovatno im i odgovara jer je lakše kontrolisati i ucijeniti masu i izborne procese ako je broj stanovnika manji. Osim vanjskih integracija i stotina hiljada mladih ljudi koji su, trbuhom za kruhom napustili ove prostore i otišli u inostranstvo, postoje i unutrašnje migracije stanovništva.
Zaposatavljeni istok Srpske se ubrzano prazni i ostaje pust, kao posledica maćehinskog odnosa vlasti, a postoje i dnevne migrcijnj u kojima svakog jutra hiljade radnika prelaze entitetsku i državnu granicu odlazeći na posao. Tako će ovog ljeta skoro 3000 Trebinjaca, Bilećana, Ljubinjaca i Hercegovaca raditi u Dubrovniku ili crnogorskom primorju, dok Nevesinjci odlaze u Mostar, Fočaci i Čajničani u Goražde, a kolone građana iz Istočnog idu na posao u federalno Sarajevo preko Vraca i Dobrnje, dok su ulice gradova Srpske sve više puste.
Umjesto da urade nešto da zadrže narod i Republiku Srpsku ne pretvore u zgarište u pustu zemlju, vlasti su ponosne što su protjerale svoj narod, o čemu svjedoči i izjava načelnika Nevesinja, kadra SNSD-a i Ilije Tamindžije, da je „skroz OK da Nevesinjci rade u Mostaru a troše novac u Nevesinju i Srpskoj“. Bilo bi dobro Avdaloviću, ali i drugim vlastodršcima, da samo jedno jutro u zoru sjednu u autobus i čitav ljetni dan rade za dnevnicu i skroman obrok u vinogradu, vrate se kući u mrak, pa da osjete i vide kako je.
Svoj pogubnu politiku režim pokušava maskama, zavjesama i Potemkinovim selima, o čemu svjedoči upravo primjer iz Nevesinja..
Nebojša Vukanović
