Po ko zna koji put, Milorad Dodik je izjavio da se zalaže za razgradnju Dejtona i formiranje tzv „trećeg“ hrvatskog entiteta u BiH. Ovakve sulude šizogene izjave i pogubna nastojanja ne predstavljaju ništa drugo do sramnu izdaju Srba i srpskih nacionalnih interesa. Dejton je svetinja za sve Srbe jer je garant slobode, ravnopravnosti i našeg opstanka na ovim prostorima. Dejtonom je na polovini teritorije BiH stvorena Republika Srpska, koja ima veoma široku autonomiju, svoju policiju, izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast, a bez Srba na nivou BiH se ne može donijeti nijedna odluka jer u Predstavničkom domu i Domu naroda imaju pravo „veta“. Republika Srpska je stvorena nakon 4 godine krvarenja u Otadžbinskom ratu, u njene temelje je ugrađena velika žrtva, a Dejton je donio međunarodno priznanje i kruna je borbe za slobodu. Svako onaj ko se zalaže za razgradnju Dejtona je istinski neprijatelj Republike Srpske i srpskog naroda u BiH, jer ugrožava naše vitalne nacionalne interse i urušava sve ono što je krvavo stečeno i odbranjeno u Otadžbinskom ratu.
Dodik je potpuno izgubio kompas, razum i dodir sa stvarnošću, a Blajburška koalicija sa HDZ-om i Draganom Čovićem mogla bi preskupo da nas košta ukoliko bi, ne daj Bože, njih dvojica imala ključnu ulogu nakon oktobarskih izbora. Dodik već sada javno govori da je spreman trgovati Republikom Srpskom i njenim interesima, što je činio i puno puta do sada. Srbi nažalost brzo i olako zaboravljaju, i mnogi se ne sjećaju da je Dodik 26.1.2009. godine sa Čovićem i Tihićem potpisao tzv „Prudski sporazum“ koji je predviđao ukidanje Republike Srpske i formiranje tzv „srednjeg“ nivoa vlasti sa 4 terotorijalne jedinice i centrima u Sarajevu, Mostaru, Tuzli i Banjaluci? Nakon snažnih kritika i pritiska javnosti plan Dodika, Čovića i Tihića nije realizovan, ali je Dodik i tada pokazao da je izdajnik koji je spreman da žrtvuje sve, i Republiku Srpsku i srpski narod, kako bi spasio svoju kožu.
Umjesto za prava obespravljenih Srba u Federaciji, Dodik bi se kao član Predsjedništva BiH borio za prava Hrvata i stvaranje „trećeg“ entiteta. Kako bi taj „treći entitet“ izgledao pokazala je njegova desna ruka Nada Tešanović, predsjednik Aktiva žena SNSD-a, glasajući na hrvatskom saboru održanom u Mostaru za „preustroj“ BiH i stvaranje trećeg hrvatskog entiteta koji bi presjekao Republiku Srpsku u Posavini! 
Čović je mudar političar i ne želi da riziku svoj položaj i ugrozi narod kome pripada, već koristi povodljivog, naivnog i lakomislenog Dodika da umjesto njega srpskim glavama probija bedeme, kao što se to radilo tzv „ovnovima“ tokom srednjovjekovnih opsada utvrđenih gradova. Čović sebe ne istura u prvi plan već gura Dodika, koji suludim izjavama i potezima ne ugrožava sebe već cijeli srpski narod i Republiku Srpsku. Kakva je to ludost rušiti granu na kojoj svi sjedimo i žrtvovati svoj narod kako bi se borili za interese i politiku nekog ko opstruiše Ustavom zagarantovana osnovna prava na konstitutivnost srpskog naroda u kantonima u kojima su Hrvati većina a HDZ ima apsolutnu vlast? Umjesto da u razgovorima sa Čovićem otvori pitanje Srba u Mostaru, Hercegovačko-neretvanskom kantonu i Federaciji BiH, izbori se za poštovanje konstitutivnosti Srba i poštovanje ustavnih odredbi, Dodika Srbi uopšte ne interesuju. Umjesto da postavi pitanje položaja Srba u Hrvatskoj, pravo na svoje pismo, jezik,obrazovnu i kulturnu autonomiju, poboljšanje njihovog teškog položaja i pomogne masovniji povratak, Dodik se bori za hrvatske nacionalne interese u BiH. 
Za dobro upućene to nije ništa novo, već samo predstavlja kontinuitet izdajničke politike koja je počela sa sramnom predajom Jasenovačke građe Hrvatskoj, davanjem poslova Čermaku i hrvatskim generalima.. Prije nego naredni put progovori neku novu glupost o trećem entitetu, Dodik bi trebao da posjeti Prebilovce, Jadovno, Jasenovac, ili Grahovo, i Glamoč, razgovara sa srpskim povratnicima na našim velikim stratištima i nauči poneku preskočenu lekciju iz nacionalne istorije. Sa Hrvatima, kao i sa Bošnjacima, treba imati korektan odnos, saradnju i međusobno uvažavanje, ali je suludo, šizogeno i suicidno boriti se za interese drugog naroda žrtvujući sopstveni narod i njegove vitalne nacionalne interese. Takođe u trenutnim međunarodnim okolnostima, koje nam nažalost nisu povoljne, suludo je dovoditi u vezu Kosovo i Republiku Srpsku jer od tog nemamo nikakvu korist, a samo Srbiji dodatno otežavamo poziciju.
I na kraju, Dodik bi se trebao prisjetiti događaja iz skorije prošlosti, 1993. i 1994. godine, kada su Srbi pružili utočište Hrvatima iz srednje Bosne i mnogima spasili živote, tokom njihovog sukoba sa Bošnjacima, a onda su mnogi od tih spašenih u znak zahvalnosti učestvovali u napadima na Dinaru, Kupres, Republiku Srpsku Krajinu i zapadnokrajiške opštine, i odgovorni su za mnoga ubistva nevinih Srba, među njima i nekoliko stotina stanovnika Mrkonjić Grada.
Neki ljudi iz Dodikovog bliskog okruženja, poput udbaša Predraga Ćeranića, su svjedoci intenzivne srpsko-hrvatske saradnje tokom rata, pa ako je zaboravio na događanje mogao bi od svog pretorijanca tražiti da ga malo podsjeti prije nego neki naredni put bude govorio gluposti o trećem entitetu i razgradnji Dejtona.
Nebojša Vukanović
