palpal

Pismo demobilisanog specijalca VRS iz Iraka

Dobio sam pismo Miroslava Filipovića, demobilisanog borca Vojske Republike Srpske i pripadnika 8-og Odreda specijalne policije Republike Srpske sa Ilidže, koji zarađuje hljeb sa sedam kora u Iraku i pustinji kako bi prehranio svoju porodicu. Filipović piše jer je ogorčen politizacijom i marginalizacijom boraca, boračkih udruženja i porodica poginulih heroja, te činjenicom da je ratnu zastavu 8-og Odreda specijalne policije Republike Srpske, tokom nedavnog obilježavanja 28 godina od osnivanja, nosio ministar Staša Košarac, iako ni dana nije proveo na prvoj liniji fronta. Pismo demobilisanog specijalca MUP-a Srpske, koga je država za koju se borio protjerala u Irak jer ovdje nije bilo posla, prenosim u cjelosti.

Postovani gospodine Vukanoviću,

Ja sam Miroslav Filipović, rodom iz Sarajevskog polja, tamo gdje izvire rijeka Bosna. Voljom tuđom i olovkom oštrom, napustih svoje pitomo mjesto, podno Igman planine uz bistru rjeku, zajedno sa svojom porodicom prijateljima i rođacima. Napustili smo mjesto gdje nas nije ni Osmansko carstvo moglo pomjeriti vladajuci  kroz vjekove. Svoju crkvu Blažujsku, svoje prostrane livade, polje Sarajevsko i raselismo se širom svjeta.

Gospodine Vukanoviću, dok vam pišem, slomljenog srca i ranjene duše, osjećam rasterećenje i nadu da ćete pročitati ovo pismo u Narodnoj Skupstini naše Republike Srpske, kojoj sam ja kao osamnaestogdišnjak, na mobu, mješao beton i izlivao temelje skupa sa srpskom braćom o kojima vam želim pisati.

Sve u zivotu ima cjenu. Samo sto se sve ne moze kupiti za novac. Cijena građenja naše Republike Srpske se izračunava u broju onih sto ne zališe da svojim životima budu armaturni stubovi našoj kuci.

E zbog toga vam pišem gospodine Vukanoviću. Kao bivsi borac,pripadnik VIII odreda policije RS-a koja je formirana od boraca sarajevsko-romanijske regije, hrabrih domaćina Osjeka, Ilidže, Reljeva, Rajlovca Rakovice, Hadžica i drugih mjesta gdje su nekad vjekovima Srbi živjeli sretni, koji eto preživiše i doživise kraj rata.

Neću pisati o čemo je već sve napisano, već o čemu će se pisati u budućnosti. Skrhani bolom jer nas nije puska istjerala vec potpis Dejtona, nismo očajavali već smo platili cijenu koja se zove Republika Srpska, i to što nam je ostalo do kraja zivota je da se sjećamo n braće sto se ugradiše u temelje našeg novog doma.

Dok ovo pišem, daleko od kuće i porodice hiljadama kilometara u zabitima prašnjave Iracke pustinje, sjecam se dana našeg VIII odreda, zavičaja i djetinjstva provedenog uz rijeku gdje vise Srbi ne žive.

U predhodnim godinama smo se dostojanstveno okupljali, na novim adresama da obiljezimo spomen na naše poginule borce, braću i komšije. Bilo je to druženje kojem smo se radovali i iščekivali jer nam je od starog zavičaja samo to i ostalo.

Nasa ratna zastava VIII odreda, koja se čuva u Banja Luci je dolazila na taj svečani dan i krasila uspomenu na teške dane. Sretali su se stari Osjecani, Ilidžanci, Rajlovčani, Reljevci  Hadžićani i drugi dragi ljudi.

Okupljale su se porodice poginulih boraca i preživjeli veterani, koji se polako od nepravde osipaju i nestaju.

Nije to bilo mjesto političkih govora i promocije sve do ove godine.

Boli me gospodine Vukanoviću što ne mogosmo se odbraniti od toga da nas ponosni junacki bajrak VIII odreda ponese neko ko to ne zaslužuje, neko ko nije bio pod bajrakom kad je zemlja gorjela, boli me vise od rana iz otadžbinskog rata koje me na svaku promjenu vremena sjećaju na dane stvaranja naše Republike Srpske.

Ove godine junačka i slavna zastava VIII odreda je stigla iz Banjaluke na proslavu koju je neko drugi politički izrežirao za političku kampanju. Željeli smo okupljanje bez politike, pod bajrakom pravih vrijednosti.

Ništa mi nismo mogli promjeniti. Ove teške 2020 godine, sve je krenulo naopako, pa tako i naš slavni bajrak, ponio je gospodin Staša Košarac, politički aktivista koji nije bio aktivni učesnik oružanih borbi već pozadinac, čiju ulogu ne umanjujem ovim putem ali isto tako mu osporavam  pravo da se slika pod našim junačkim bajrakom.To mjesto je rezervisano za porodice poginulih, ranjenih i preživjelih veterana VIII  odreda. Niko od nabrojanih od straha koji vlada u nasoj Republici nije mogao nista ni učiniti jer je ministar MUP-a taj koji je i dao ratni bajrak gospodinu Košarcu.

Bahatim odnosom brojne svite ( SNSD pripadnika)  na sprem 100 pripadnika  zivih  i porodica poginulih i umrlih VIII odreda ,  narusen je Statut Udruženja. Narušen je sistem vrijednosti koji smo pokušavali uspostaviti.

Gospodine Vukanoviću, pratim vaše društveno političko djelovanje i borbu za nasu zajednicku stvar. Ubjeđen sam da ste jedini koji u ovo crno doba može i smije procitati moju poruku u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

Pali smo na ispitu kod onih kod kojih nismo smjeli. To su naši pali heroji i njihove porodice.

 

U nadi da ćete naći vremena i pročitati moje pismo te udovoljiti mom zahtijevu da se isto procita u Narodnoj skupštini Republike Srpske, pozdrav iz dalekog Iraka, gdje traje moja borba za egzistenciju moje porodice.

 

S poštovanjem,

Miroslav Filipović, bivši pripadnik VIII odreda Specijalne policije Republike Srpske