palpal

Pilatovsko pranje ruku i crveni kartoni Milana Miličevića

Umjesto da bar pokaže trunku odgovornosti, pošalje par protokolarnih riječi i poruku izvinjenja što njegov službenik za informisanje u opštini Teslić Darko Kuzmanović, koji je posao dobio bez konkursa, mjesecima protiv mene, ali i drugih čelnika opozicije, vodi neprekidnu i prljavu kampanju prepunu uvreda i poniženja, sa ciljem moje diskreditacije i eliminacije, snažniju čak i od nekih režimskih medija, Milan Miličević pilatovski pere ruke i javno u gostvanju na N1 televiziji tvrdi isto što je meni odgovorio, da poštuje slobodu govora i da njegovi saradnici i portparoli iznose svoje mišljenje kada ga uporno promovišu a satanizuju one koje načelnik smatra konkurentima.

Miličević je ljekar i čudi me da na ovakav način vrijeđa inteligenciju, ne samo moju već javnosti, misleći da će neko povjerovati da on nema veze sa javnim istupima svog službenika i poetparola. Žao mi je što je Miličević svog službenika DK, ali i visokog funkcionera teslićkog SDS-a i predsjednika Mjesnog odbora SDS-a Ugodnovići pustio niz vodu, prebacujući na njega svu teret umjesto da na sebe preuzme odgovornost za spletke i nepotrebne tenzije koje ovakvim ponašanjem uzrokuje u SDS-u i opoziciji

 

Nakon što je Kuzmanović provaljen, demaskiran i nestao iz javnog prostora, Miličević je skinuo rukavice i počeo da udara umjesto portparola, pa je tako sinoć na N1 televiziji ponovio stav, svoj i partijski, da sam „prekrižen“ i da nisam u opciji za kandidata opozicije za srpskog člana Predsjedništva BiH, te da nisu važni harizma, istraživanje javnosti, popularnost i šanse za pobjedu već članska karta SDS-a. Na ovaj način on i njegovi neistomišljenici pokazuju da im nije važna pobjeda na režimom i da ne žele dobitnu kombinaciju već lični i interes stranke, koju će na taj način uništiti ako se ne pobjedi zlo na izborima.

 

Ako Miličević može neka ne eliminiše, al mora znati da nisam nikakav samoproglašeni rijaliti kandidat sa interneta, već izdanak i kandidat naroda, i samo narod može da me eliminiše, podigne i spusti, a ne neki lažni analitiči, udbaške strukture, tabloidi..

Ne može se u javnosti glumiti finoća, kultura dijaloga i gospoda, a iza kulisa igrati prljave igrice i plaćati ljudi da blate saborce snažnije nego političke protivnike. Upravo zbog ovakve drskosti i niskih udaraca, krajnje nekorektnog ponašanja da se umjesto uzajamne podrške zabija nož u leđa, spreman sam, ako treba, ići i sam protiv svih, kao što sam 2012 išao za gradonačelnika Trebinja i za dlaku nisam prošao iako sam bio sam između čekića i nakovnja, ma koliko izgledalo nemoguće i suicidno, ako to bude volja naroda koga ne želim i ne smijem iznevjeriti pa ma kakvu cijenu trebao da platim, a valjda su me svi dovoljno upoznali da dobro znaju koliko sam principjelan i odlučan.

Na kraju lijepo je što me Miličević citira i ponavlja moje stavove o povlačenju iz zajedničkih instirucija i nacionalnoj politici koje uporno ponavljam godinama, al je čudno što ih nije iznosio ranije, kada sam bio poprilično usamljen, i zašto protiv Dodika i njegovog kriminala ništa nije rekao proteklih godina, sve dok nedavno nije odlučio da se kandiduje, ili smatra da trebaju „rijaliti“ igrači bez stranke godinama da se bore, krvare, plaćaju skupe cijene i primaju najjače udarce, a da onda dođe gospoda i diplomate da ulete sa klupe i elegantno istrče poslednjih 100 metara maratona podmećući nogu maratoncima koji trče od prvog metra.

E pa neće moći Milane Miličeviću, jer ne dam na sebe pa ma ko da je u pitanju. Korektnim odnosom uvijek se može postići dogovor i kompromis ali na ovakav način ne. Varaju se svi oni koji misle da sam naivčina čiju će dobrotu i požrtvovanost iskorištavati, jer mene ne interesuje nikakva funkcija ali neću izdati i ostaviti na cjedilu narod, pa ma koja cijena bude morala da se plati, jer sam već sebe cijelog stavio na kocku i valjda je svima jasno da nema te prepreke koja mene, moje saborce i Spartance, može zaustaviti u borbi za pravnu državu, pravdu i red. Narod nije naivan i varaju se svi oni koji misle a je narod slijep i da ne vidi šta se događa, i siguran sam da narod dobro zna ko igra iskreno i otvorenih karata, bez figa u džepovima.

Neka bude što biti ne može, neka bude borba neprestana do konačne pobjede!

 

P.S. Ne želim još javno da uzvraćam na spletke, podmetanja, eliminacije i niske udarce, što imam kažem ljudima u lice i u 4 oka, ali bi Milanu Miličeviću dobronamjerno predložio da umjesto što me pokušava eliminisati iz svih kombinacija niskim udarcima bilo mnogo pametnije da ode bar do Ozrena i Doboja, ako mu je daleko Hercegovina, da ga ljudi upoznaju  da ne moram sam skakati u njegov komšiluk na poziv naroda i obespravljene sirotinje, jer je teško iz fotelje gradonačelnika uskočiti u fotelju člana Predsjedništva BiH ako za 10 godina nikada ne siđe u narod.

 

Nebojša Vukanović