Pucnjave, ubistva, pljačke, razbojništva, nasilje, zapaljena vozila, tuče… Ovo je nažalost postala svakodnevnica u Trebinju, i previše je ovo nasilja za neke metropole a ne gradić od 30-ak hiljada stanovnika. Umjesto da država pokaže snagu i odlučnost, zavede red i kazni nasilnike i kriminalce, svakim danom se sve više pokazuje slabost i nemoć zarobljenih institucija koje razara korupcija. Vlast, policija i pravosuđe stavljaju glavu u pijesak i prave se da je sve u redu, jer je njima mnogo važnije da problemi ostanu ispod tepiha i da se javnost puno ne uznemirava, umjesto da se problemi rješavaju.
Pokušaj pljačke jedne, i pucnjava na drugu banku, međusobno udaljene svega 50-ak metara u najstrožijem centru grada, koja se dogodila u razmaku od nekoliko sati, trebala bi da upali crveni alarm i bude znak za uzbunu. Nažalost ni ovo, kao i ubistva i bezbjednosti izazovi iz skorije prošlosti, nisu dovele do zaokreta i većih akcija.
Ono što posebno brine su opasne poruke i činjenica da su za vrlo kratko vrijeme u Trebinju zapaljena tri vozila, jedno policajcu i dvoje državnim službenicima. To nije napad na pojedinca već na državu i njene institucije, a iole ozbiljna država bi prevrnula svaki kamen, blokirala grad, izvršila na stotine pretresa i desetine hapšenja dok ne bi otkrila i strogo kaznila počinioce. Nažalost godinama se pale vozila policajcima, i koliko ja znam do sada niko nije kažnjen i procesuiran zbog toga, a policajcima je poslata jasna poruka da država ne stoji iza njih.
Prije nekoliko sedmica zapaljeno je vozilo i policajcu Pašiću iz Trebinja, koga površno poznajem i smio bih se usuditi reći da je častan čovjek koji pokušava pošteno i korektno da radi svoj posao. Sigurno da je ogromna većina policajaca koji se nalaze na udaru kriminalaca časna i poštena, i da su im vozila zapaljena kako bi im Mafija poslala prijeteću poruku da im ne smetaju, da odustanu od poštenog rada i primoraju ih na saradnju. U zadnjih desetak godina zapaljeno je na desetine vozila, i država je uzmakla umjesto da je uzvratila udarac. Policajac sa platom od 800 maraka mora uzeti kredit i plaćati godinama skromno vozilo koje kupi, i kada mu ga Mafija zapali pošten policajac teško od svoje plate može kupiti neko drugo vozilo. Da ima države, odmah sutradan bi se policajac obeštetio drugim vozilom, koje je policija ranije oduzela nekom mafijašu, i policajac bi se pohvalio, nagradio i podstakao da ne odustaje i da se ne boji jer iza njega stoje država i sistem. Nažalost Mafija pokazuje da je jača jer država i zarobljene institucije ne reaguju i ne mogu da zaštite sebe, a kamoli građane.
Situacija nije dobra, i umjesto guranja pod tepih, problem treba staviti na sto i presjeći, a za to je neophodno da se na čelu policije i pravosuđa nalaze časne i nekorumpirane osobe. Prije svega policajcima, koji rade težak i odgovoran posao, treba povećati plate jer je sramota da policajac u Republici Srpskoj ima startnu platu od oko 800 maraka, a njegov kolega u Kantonu Sarajevo 1 600? Ne može se tražiti od nekog da stavlja glavu u torbu i radi težak posao, a da se plaća bijednih 800 maraka.
Bezbjednosti izazovi koji se učestalo ponavljaju govore o ozbiljnosti problema, a za njihovo rješavanje neophodna su sistemska rješenja, podrška države svojim ljudima i pošteni, neucjenjenom i nekorumpirani ljudi na čelu policije i pravosudnih institucija.
Nebojša Vukanović
