Bahati i nedostajni načelnik Bratunca Lazar Prodanović, koji je tvrdio da je SNSD mafijaška organizacija a onda bio njihov kandidat za načelnika, okomio se, vrijeđali i ponizio Brana Vučetića, jednog od najmlađih logoraša koga su sa svega 9 godina u logor odvele horde Nasera Orića, decembra 1992. godine, a isti dan tokom napada na rodno selo ubili oca, majku, brata… Na svom skupu u Banjaluci Milorad Dodij je grlio Branu, poigravajući se emocijama narada i zloupotrebljavajući njegovu žrtvu za svoje političke poene, a ostaje da se vidi kako će da reaguje, da li će da iskauči i smijeni svog bahatog Prodanovića zbog uvreda i poniženja.

Sramno, drsko i bahato ponašanje Lazara Prodanovića osim osude i prezira zaslužuje i druge političke posledice, a o dešavanjima u Bratuncu uoči nove godine i Božića pročitajte u tekstu koji, uz video prilog i Branino svjedočenje, prenosim sa portala DESPOTOVINA iz Bratunca.

SUZA MOJA NEMA RODITELJA

Poslednja tri mjeseca dobili smo stotine poruka u kojima se od nas traži da se oglasimo povodom društvenih i političkih dešavanja, kako u Bratuncu, tako i Republici Srpskoj.
Sve te pozive smo ignorisali.

Zašto?

Pa zar već nismo o svemu što se sada dešava pisali, objašnjavali, upozoravali?
Kako je to narod shvatio i koliko nas je podržao vidjeli smo početkom oktobra. Kao pametni i razumni ljudi odlučili smo da poštujemo narodnu volju i uvažavamo njegov izbor. Povukli smo se, nezainteresovani više za bilo kakvu društvenu djelatnost.

Taman kad nam se učinilo da smo na Despotovinu zaboravili, javio nam se Brano Vučetić – simbol stradanja srpskog naroda u Bratuncu. Stradanja koje, nažalost, još uvijek traje.

Zato smo odlučili da na trenutak izađemo iz hibernacije i objavimo ovaj prilog. Nismo imali srca i duše da odbijemo Branu Vučetića koji nas je molio da prenesemo njegovu ispovjest.

Brano je, oni koji to ne znaju, za Republiku Srpsku dao sve što je imao. Oca, majku, brata… On je kobnog 14. decembra 1992. teško ranjen i odveden u srebrenički kazamat. Imao je samo 9 godina…

Od tada, pa do danas, Branin život je neprestana borba u kojoj učestvuje sam. Od Republike Srpske dobio je samo sažaljenje i tapšanje po ramenu na mitinzima, gdje je služio političkim interesima režima. Kada bi se ugasile kamere, Brano bi bivao zaboravljen. Kao i mnoge druge žrtve rata.

Posebno zaboli kada poniženje i uvreda dođu od ‘tvojih’. Danas je Brano doživio najveće poniženje koje je mogao. U lice mu se smijao i rugao poslednji čovjek koji bi to trebao raditi.
„Danas sam prvi put u svom životu otišao u opštinu Bratunac da tražim neku pomoć. Bolje da nisam!“ – bile su to riječi Brane Vučetića upućene meni, dok je drhtavim glasom pokušavao prepričati nemili događaj.
Slušao sam ga pažljivo, razmišljajući šta bih ja uradio da sam na njegovom mjestu.

Ponavljati sada priče o bahatim, uticajnim, moćnim i usijanim glavama, o gazdama i tajkunima, o beskrupuloznim političarima i njihovim bolesnim ambicijama – suvišno je. Na kraju krajeva, ne vrijedi ih ni kuditi. Pošteno su platili 100 maraka za svoje funkcije i fotelje.

U Bratuncu, ako čitate režimske portale, vlada harmonija, cvjeta kultura, klija duhovnost, raste privreda i životni standard, razvija se sport…
Nigdje ne možete saznati da li su poskupile komunalije, šta se i o čemu raspravlja u lokalnom parlamentu, ko je postavljen za direktora nekog javnog preduzeća, čija ljubavnica, supruga ili sestra je dobila radno mjesto na namještenom konkursu…
Nema Despotovine da o tome piše i svima je lijepo.
Prestali smo zavađati narod i vlast.

Izabrali smo da ćutimo.

Pobjedili su glasniji, beskrupulozniji, bahati, podli… Pobjedili su oni koje je narod sebi izabrao. Mi to poštujemo.
Zato se ne oglašavamo kada padaju nadstrešnice, kada se sudi Njemu, kada mudžahedini sjednice vode… To više nije naš problem.

P. S.

Poslušajte Braninu ispovjest u kojoj objašnjava čemu mogu da se nadaju porodice poginulih, njihova djeca, borci, invalidi rata…
Sve mu je načelnik Lazar Prodanović lijepo objasnio.

Komentari će biti onemogućeni, ne zbog Brane, već zbog nas. Ne zanima nas ničije mišljenje, naknadna pamet ili mudra poenta. Jednostavno, Despotovina se nakon ove objave vraća u ilegalu.
U svoj mir.