palpal

Oštro prepucavanje se nastavlja – Grubač uzvratio Rodoljubu Draškoviću

Nakon Dopisa menadžmenta, direktora i čelnika Sindikalne i Boračke organizacije Svisslion Industrije alata Trebinje, koji su žestoko napali u svom pismu bivšeg direktora Milana Grubača, on je ponovo pismo odgovorio, a njegovo Saopštenje prenosim u cjelosti..

Reagovanje na Saopštenje UO i generalnog direktora IAT Trebinje

Povodom objave reagovanja Uprave IAT na moje pismo objavljeno na Vašem portalu, molim Vas da objavite i ovo moje reagovanje.

U tekstu sa naslovom „DEMANT NA TEKST MILANA GRUBAČA“ upućene su mi teške, neprimjerene, prostačke i riječi ispod svake granice elementarne pristojnosti i dostojanstva.

Teško mi je povjerovati da su stvarni autori ovog pisma Upravni odbor i generalni direktor IAT (neke dobro znam), jer bi oni pravilno napisali „DEMANTI…“, a ne kao ovdje „DEMANT…“.

 

Ja ipak osjećam moralnu satisfakciju što nikome nisam dao povoda za ovoliki izliv mržnje, a posebno zbog činjenice da ništa nije demantovano od onih nekoliko činjenica koje sam iznio. Ako ovo pređe u serijal ja ću i dalje iznositi samo istinu – činjenice i dokumenta relevantnih institucija (PU RS, Direkcije za privatizaciju, IRB-a…).

Osvrnuću se na sve konstatacije u tom demantiju:

• Ipak, niko nije demantovao strukturu i istorijat nastanka poreskog duga kao ni broj zaposlenih prije privatizacije i danas. Ali vrlo grubo i nevješto su zamijenjene teze pa kažu da je „danas u poslovnom sistemu SWISSLION u Trebinju zaposleno i uposleno blizu 3000 ljudi“. Vjerujem da je tako, ali šta je tu demantovano? Ja se ni jednog jedinog trenutka nisam bavio ostalim dijelovima ovog poslovnog sistema (svi su izgrađeni poslije mog odlaska iz IAT: Kompletna konditorska industrija, Grad sunca, ugostiteljski objekti, zgrada Gimnazije…).

• Potpuna neistina je da je prije privatizacije u IAT radilo samo ¼ radnika u proizvodnji. Pa ko onda napravi 2006. godine prihod od 25 miliona maraka, što takođe ne možete demantovali. Odnos administrativnih radnika i tzv. proizvodne režije i radnika u proizvodnji bio je izrazito nepovoljan ali ne toliko kako navodite.

• Najstrašnije u ovom vašem „demantiju“ je rečenica „Od upravne zgrade, koja je bila kavez tvojih glodara, izgradili smo velelepni hotel SL Industri, koji je ponos IAT i SWISSLIONA“.

Hotel jeste velelepan, ali u toj zgradi, u tom kavezu je nekad radio najkreativniji kadar IAT pa i poneko od vas koji ovo pišete. Uz srednji stručni, tehnički kadar u proizvodnji (poslovođe, šteleri, majstori, tehnolozi, tehničari…) bili su najveća snaga IAT.

Molim vas izvinite se bar tim „mojim glodarima“, meni ne trebate, jer onaj ko je mogao napisati ovako nešto, apsolutno nedostojno IAT, taj ima ogromni pljuvački potencijal pa ga jedino molim da za mene nađe neku drugu ružnu riječ – veliki sam „zvezdaš“ i nikako ne mogu biti „grobar“.

• Niste demantovali ni Zapisnik Komisije IRB za kontrolu poštivanja kupoporodajnog ugovora i predloženu kaznu od 15,325 miliona KM, koji dostavljam u prilogu. Neću komentarisati vašu konstataciju da se radi o statističkoj grešci zapisničara – ma šta god to značilo.

Taj Zapisnik nije bitan zbog visine predložene kazne, ali je bitan što su u njemu navedena poređenja svih parametara poslovanja na početku privatizacije i nakon 5 godina. Tada je konstatovano da „su, uglavnom svi parameti poslovanja gori nego uoči privatizacije“.

• Na vašu, zaista simpatičnu, konstataciju „da sam dobio novac od investitora poslovnog sistema Swisslion Takovo u visini od 17, 1 milion KM…“ moram istaći sljedeće:

Kupac većinskog paketa državnog kapitala (gosp. R. Drašković) je imao ugovornu obavezu da uplati za prve 3 godine iznos od 17,3 miliona KM. Ovu obavezu izmirio je već u prvoj godini i to u cjelosti. I sve ostale ugovorne obaveze koje su se odnosile na tu prvu godinu ispunjene su skoro 100%. Time su izmirene i, kako vi kažete, moje dubioze. Naravno u toj prvoj 2007. godini nije trebalo plaćati naslijeđeni dug Fondu PIO, jer je važio grejs-period sve do 24.01.2008. godine. Ali trebalo je plaćati novonastali, tekući dug.

Ja sam radio u IAT skoro do kraja te godine i to je najbolja poslovna godina u poslijeratnom periodu (naravno, reći ćete, ne mojom zaslugom).

Šta se poslije dešavalo i kako je moguće da se ulaganjem, kako vi kažete, još 20 miliona KM nije došlo na zelenu granu, teško je shvatiti bilo kome.

Podsjećam vas da za to „moje“ vrijeme, od kraja 1999 – do kraja 2006. godine, punih 7 godina, IAT nije dobila ni jednu jedinu marku kredita. Ne zato što nije trebalo ili što nismo htjeli nego zato što ni jedna banka nije odobravala kredite velikim firmama koje su u procesu privatizacije.

Broj zaposlenih 1999. bio je 2.100, a na dan privatizacije 1865. U tom periodu zaposleno je 309 novih radnika, napustilo IAT po raznim osnovama oko 540, uglavnom prirodnom fluktuacijom, niko nije otpušten niti je iko otišao kao tehnološki višak!

• I na kraju, šta vam bi da napišete da sam otjeran iz IAT? Ako ni zbog čega drugog onda zbog zaštite dostojanstva i digniteta gosp. Draškovića ovo niste smjeli napisati. Koliko je meni poznato niko do sada nije otjeran sa posla.

Iako mi je jasno da ste htjeli da ovom satanizacijom pojačate utisak, jer svi oni epiteti kojima ste me častili ipak nisu dovoljni.

 

Evo da i to demistifikujem. Nikad nisam imao ni najmanji konflikt, čak ni ružan razgovor sa gosp. Draškovićem. Otišao sam nakon, po meni, ponižavajuće ponude, koju mi je uputio preko izvjesnog Kutričkog, vama svakako poznatog. Nisam prihvatio tu ponudu, a nisam htio ni naknadni susret sa gosp. Draškovićem.

Otišao sam na Biro – Zavod za zapošljavanje.

Milan Grubač

PS: Ako bude nastavka, u sljedećoj epizodi slijedi obrada poslovnog rezultata po godinama (Bilansi stanja i uspjeha, novčani tokovi i note), dionice, dividende…