Posjeta visoke delegacije Narodne Republike Kine, predvođene predsjednikom Si Đi Pingom, Beogradu i Srbiji mogla bi se nazvati istorijskom, moguće i prekretnicom, ne samo zbog brojnih potpisanih Ugovora već i od tempiranja datuma posjete. Srbija je postala prvi partner Kine u Evropi, što je ogromna stvar jer je Kina trenutno najjača i najbrže rastuća ekonomija svijeta u nevjerovatnoj ekspanziji, tehnološkoj, ekonomskoj, finansijskoj i svakoj drugoj.
Vidjelo se odmah da je posjeta bila odlično pripremljena do najsitnijih detalja, potpisani su brojni Sporazumi o saradnji, što bi moglo da bude velika stvar za srpsku privredu jer joj se otvara najveće svjetsko tržište, prije svega za poljoprivredu ali je veoma važna i eventualna razmjena tehnologije, koja bi mogla uticati na modernizaciju srpske industrije i povećanju proizvodnje u Srbiji, osvajanje novih tržišta i otvaranja novih proizvodnih radnih mjesta. Ipak siguran sam, a i skromno iskustvo me uči, da su ključne teme, razgovor i dogovori bili iza zatvorenih vrata i skriveni od očiju javnosti.
Predsjednik Kine je uoči posjete najavio u kineskim medijima da će Srbiji u narednom periodu biti ponuđeno da postane punopravni član BRIKS-a, saveza zemalja koji predvode Brazil, Rusija, Kina i Indija, i ukoliko to Srbija prihvati biće to veliki i istorijski događaj i zaokret, koji će umnogome promijeniti situaciju na terenu. Očigledno da je licemjerno ponašanje zapada, oličenog u politici i potezima Evropske Unije, neiskren odnos, stalne ucjene, pritisci, poniženja i traženje ustupaka, posebno u vezi sa Kosovom i Metohijom, koji bi se mogli nazvati i neprijateljskim jer se od Srbije uporno traži ono što nijedna suverena država nikada nije uradila, da se odrekne dijela svoje teritorije na kojoj je Zemlja i nastala, prelili čašu žuči i nezadovoljstva, i da je zvaničan Beograd i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić odlučio da još više balansira i igra na dvije strane i više karata, okrene prema istoku i pojača saradnju sa BRIKSOM.
Moguće da je njemački, ranije engleski, prijedlog Rezolucije o Srebrenici, bio okidač jer je krajnje nemoralno stavljati etiketu Srbima da su genocidan narod odgovoran za masovna stradanja, i to od strane Nijemaca, iako je više miliona Srba u dva svjestska rata postradalo u borbi protiv osvajača, nacista i fašista. Gotovo svi koji su odgovorni za užasan zločin u Srebrenici su odgovarali, osuđeni i procesuirani, i sada, dok traje genocid u Gazi pod okriljem zapada, koji ćuti, pilatovski pere ruke i naoružava Izrael, otvarati pitanja iz 1995. godine, a ignorisati ulogu zapada koja je ogromna, jer su Holanđani ostavili narod na cjedilu a Englezi i Amerikanci gurnuli u ponor, je krajnje licemjerno.
Sve treba posmatrati u sjeni globalnog sukoba zapada i Rusije u Ukrajini, sve većih i dubljih podjela svijeta na zemlje zapada predvođene NATO paktom, i zemlje istoka okupljene oko BRIKS-a, koje nažalost vraćaju svijet u doba Hladnog rata i blokovske podjele nakon Drugog svjetskog rata. Nekada je Jugoslavije kao lider nesvrstanih igrala između dva bloka i imala od toga koristi, a ostaje da se vidi kako će sensada pozicionarati Srbija i ostale zemlje zapadnog Balkana, koje zapad i EU smatraju svojom interesnom sverom ali se osjeti snažan uticaj Rusije i Kine, posebno na zemlje sa kojima postoje istorijske veze i tradicionalni prijateljski odnosi, kao što su između Srbije, Rusije i Kine. Nijedna odluka nije laka, jer ima prednosti i nedostataka, veliki su pritisci na Srbiju i zemlje regiona i treba biti veoma umiješan i voditi politiku na ivici, u korist naroda, gledajući da se izbjegnu loše posledice i izsvega izvuče opšta korist za državu i građane.
Biće zanimljivo gledati reakcije zapada, koji sigurno nisu srećni zbog zbližavanja Srbije i Kine. Sigurno je da Vučić neće željeti bilo kakve konfrontacije sa zapadom ali će gledati da igra na više strana, ako to bude moguće, jer su ispred nas izazovna vremena velikih turbulencija i raspleta, te period važnih izbornih procesa u SAD ali i drugim zemljama. Sve i da pobijedi Tramp, ako mu dozvole da se kandiduje, ne treba se očekivati veliki radikalni zaokret u spoljnoj politici ali i smanjivanje tenzija sa Rusijom i okončanje rata sa Ukrajinom, te sukoba u Gazi, bili bi od istorijske važnosti i značaja.
Nebojša Vukanović
