Nakon plejade Draškovih asova, posljednji, ali ne i manje važan, oglasio se juče i drug Nebojša Drinić. Ovaj dugogodišnji, ne baš istaknuti aktivista srbačkog SNSD-a, preko noći, kao i mlađani menadžer Kresojević, postao je prva violina Draškovog orkestra. Slavu stiče na sve strane, od prijema vatrogasaca, gdje su zaposleni momci koji su se umalo udavili u bazenu tokom testova fizičke spreme, pa do namještenih tendera u Vodovodu i Gradskoj upravi.

Drinić je Draškov čovjek od najvećeg povjerenja i za „specijalne operacije“. Od nezakonitih zapošljavanja bez javnog konkursa (a sva su im takva), preko sprovođenja unaprijed dogovorenih tendera i talova, izdavanja građevinskih dozvola, računanja broja sprtova i kvadrata na digitron da svi u lancu budu zadovoljni, pa do „obilaska“ banjalučkih ugostitelja i prodaje gradske imovine.

Prepošteni Drinić uspio je uz ovaj, glavni posao, koji mu je obezbijedio prestižnu titulu trenutno prvog reketa Banjaluke, po učestalim tvrdnjama onih koji još nisu u simbiozi, da zaposli nedavno i brata u OSA-u. Jedino nisam uspio saznati da li je išao linijom SNSD-a ili putevima Draškovog oca, jer su obje jednako dostupne pravdoljubivom i čestitom Driniću.

Drinić i Draško imaju dosta toga zajedničkog, oba su prekaljeni studenti Ekonomskog fakulteta, a u posebnim prilikama vole citirati Njegoša, iako ga nikad nisu pročitali. Da je znao Njegoš ko će ga sve i u kakvim prilikama citirati, vjerovatno ne bi ni napisao Gorski vijenac i Luču mikrokozmu.

Pošto se naš mladi junak potrudio da me napadne i u nekoliko navrata citira Njegoša, pomalo kopirajući nemušto moj prepoznatljiv stil, odgovoriću mu omiljenim citatom, u kojem bi se mogao pronaći on i njegov mentor i drugar Draško Stanivuković, koji ga je natjerao da javno piše i da ga brani.

„Vuk na ovcu svoje pravo ima, ko tirjanin na slaba čovjeka,

Al tiranstvu stati nogom za vrat,

Privesti ga poznaniju prava,

To je dužnost ljudska najsvetija.“

Tiranin je tiranin, nepravda je nepravda, a reket je reket, bio on u Palati predsjednika ili Gradskoj upravi, sasvim je svejedno. Bilo da su Dodik i Luka Petrović, ili Draško i Drinić, tu razlike suštinske nema. Zbog toga vam se mora stati u kraj i privesti pred zakon i sudove. I tako će i biti Driniću, ako Bog da, jer pravda je spora ali dostižna.

Nebojša Vukanović