Naša Nikolina Jelić iz Gacka serijom tekstova koje sam prenosio o velikim zloupotrebama i problemima u Rudniku i termoelektrani Gacko, te užasnim ekološkim zagađenjem sa dimom i otrovnim pepelom, dobrim dijelom je stalnim medijskim pritiskom isprovocirala Upravu RITE Gacko i Srđana Milovića da reaguje otvorenim pismom i optuži mene da po nečijem nalogu objavljujem tekstove i tobože urušavam RiTE Gacko. Nakon početka rata Crvenih ruža Nikolina Jelić je objavila još jedan tekst, na blogu „Čitamo li se“ Đorđa Vučinića, koji prenosim u cjelosti ..
Umjesto medijskog prepucavanja, krenite (već jednom) da radite kako treba!
Optužbe, prepucavanja, Vukan i strani plaćenici (čitaj: ekološki aktivisti) koji se strašno sekiraju za Gacko.
Borba za fotelje, patriotizam, sigurnost Republike Srpske, lobisti tuđih interesa u ime ličnih koristi (?), neravnopravnost, blizina kabinetima i laži, izlazak istine na vidjelo jednoga dana, dan proviđenja, ne fali para, prepiske o kojima se ne govori (zbog čega, kada se već medijskim putem obraćate jedni drugima), vratolomije, što više para u Elektroprivredi Republike Srpske, samo da RiTE Gacko propadne, investicije i ulaganja – ne postoje, stotine prijava od Gacka do Brisela (o čemu ste vidimo odlično obaviješteni, dok podnosioci ne dobijaju nikakve odgovore). Dakle prava se podrivaju zarad politikanstva. Igrate se preko službenih položaja, dok narod ćuti i posmatra. Ništa novo.
RiTE Gacko godinama pokušava ugraditi elektro filtere i postrojenje za prečišćavanje uglja. Za to vrijeme dug preduzeća iznosi gotovo 95 miliona KM. Gubitak koji se nakupio gotovo 26 miliona KM. Po informacijama matičnog preduzeća MH „Elektroprivreda Republike Srpske“, koje je takođe srozano na dno. Ista politička struktura, identično loše rukovodstvo.
Po ekološkoj dozvoli matično preduzeće MH „Elektroprivreda RS“ a.d. Trebinje i ZP „RiTE Gacko“ a.d. Gacko, dužni su da ispune osnovne obaveze zaštite životne sredine u skladu sa članom 83. Zakona o zaštiti životne sredine koji kaže – „Odgovorno lice postrojenja u kojem su prisutne opasne supstance mora preduzeti sve preventivne mjere neophodne za sprečavanje nesreća većih razmjera i ograničiti njihov uticaj na ljude i životnu sredinu. Odgovorno lice uvijek mora predočiti nadležnom organu, a posebno prilikom inspekcijskog nadzora, da je preduzeo neophodne mjere propisane ovim zakonom.“ Odgovorno lice dužno je da primjeni mjere ublažavanja negativnih uticaja na životnu sredinu, kao i da koristi vrećaste filtere. A toga, pogodite, nema.
Gdje je nestao novac od proizvodnje? Da nisu nečiji džepovi duboki, a možda i bez dna, pa se presipanje sredstava ne može zaustaviti?
Zbog čega pomoćnik direktora RiTE Gacko, Srđan Milović, optužuje pojedince (bez navođenja imena) da su plaćeni sa nastojanjem da ugase preduzeće? Od koga je to čuo? Zašto se godinama ne poštuje Pravilnik o mjerama za sprečavanje i smanjenje zagađivanja vazduha i poboljšanje kvaliteta vazduha, Uredba o vrijednosti kvaliteta vazduha, Nacionalni plan smanjenja emisija – NERP, Planovi investicija, Protokol iz Kjota, odluke Konferencije Okvirne Konvencije UN o klimatskim promjenama, mjere za smanjenje vjerovatnoće nastanka incidenta i mjere za smanjenje posljedica, Pravilnik o uslovima ispuštanja otpadnih voda u površinske vode, kao i odličan pokazatelj blokiranih institucija – imperativ na obavještavanje nadležnih organa, uz sve preduzete mjere za zaštitu okoliša i ljudskog zdravlja. Postoji lista obaveznih monitoringa, među kojim se nalazi i radioaktivnost u radnoj i živtnoj sredini. To diktira stvarnost, a ona je takva da njome manipulišete, optužujete pojedince za posljedice vašeg (ne)rada, a zapravo sami trebate snositi odgovornost, jer ne poštujete akte.
Pored spominjanja radnika koji nose sve na svojim leđima, što i jeste istina, postavlja se pitanje kvaliteta njihovog boravka u radnoj sredini i monitoringa uslova radne sredine. Studija uticaja na zdravlje – ne postoji. A sastav „ružne slike“ košta zdravlja. Koliko su stanovnici upoznati sa sastavom pepela koji kulja iz dimnjaka? Da su upoznati dovoljno, sigurno ne bi dopustili da se igrate sa njima. Plata nije dovoljna za liječenje. Podsjetiću da sam u prethodnom tekstu, sa čitaocima podijelila izvještaj JZU Instituta za javno zdravstvo RS, gdje se stvarna slika itekako vidi. A ona je zaista ružna i kobna.
Prestanite sa medijskim prepucavanjima i ukoliko zaista mislite da upravljate, krenite već jednom da radite kako treba. A sudeći po dosadašnjem, neće biti tako. Sukob frakcija i vaša međusobna trvenja, ostavite za međusobne prepiske. One koje nećete da iznosite. A traju već godinama. Zato stanje i jeste ovakvo.
„Ko ruši dobar (?) imidž ERS, Srđan ili Luka?“ Svi oni pod čijim rukovođenjem sredstva isparavaju.
Nikolina Jelić
“Sindikalac” brani preduzeće, vazduh zagađen samo za neistomišljenike!?
Ko je tačno na vrhu lanca koji pokušava blatiti ekološke aktiviste kao i novinare koji izvještavaju o ekocidima i igrarijama vladajućih partija? Na osnovu čega se nezavisnost Republike Srpske poredi sa postojanjem pogona koji proizvode električnu energiju sagorijevanjem uglja i fosilnih goriva?
Kakvu ulogu igra Željko Tepavčević, predsjednik Konfederacije sindikata Republike Srpske? U čijem kolu se nalazi? Da li „opoziciono djelovanje DNS-a“ na republičkom nivou, ima dodira sa koalicionim radnjama na nivou opštine Gacko, gdje je ova „patriotska“ stranka, udružena sa partijom SNSD, kao i ostalim pridruženim rodoljubima?
„Bez dvije bazne elektrane-RiTE Gacko i Ugljevik, nema Republike Srpske.“ Tepavčevićeva poenta očuvanja gatačkog giganta, ima veliki kontakt sa socijalnom politikom „Republike Srpske.“ Ono što je svakako fascinantno- kroz kriminal bijelih okovratnika, pojedinci pokušavaju svoje lične funkcije i ogromne dobiti opravdati socijalnim dostignućima, opštim benefitima, pa se na kraju kako smo i navikli kroz ovaj sistem, stiže do očuvanja Republike Srpske i stavljanja u isti koš njihovih katastrofalnih djelanja i njenog postojanja.
Preduzeće koje godinama posluje u minusu od par desetina miliona KM, uz povremeno utajene poreze, čiji se iznosi mjere ciframa nezamislivim za obične građane, obogaćeno mazutom najgoreg kvaliteta (što obilježava balkansko podneblje) i tužbama zbog netransparentnih tendera, ne ulaže sredstva u nove tehnologije koje će stari pogon koliko-toliko spremiti za rad i spustiti na minimalni nivo potencijalne akcidentne situacije(iako je finsku pomoć obećavao Borivoje Vujičić, još 2016. godine).
Kada se skrene pažnja na poslovanje koje direktno utiče na zdravlje ljudi, uz svakako egzistencijalni uticaj („dosadašnja socijalna potilika“), ne izostaju etiketiranja i nazivanje neistomišljenika „stranim plaćenicima“, „onima koji su debelo plaćeni“, „lobistima“ samo zbog toga što nekome istina ne odgovara, uz strah od onoga što će isplivati kada crvena brana pukne, a smeće nakupljeno u javnim preduzećima i ustanovama, poplavi naš kolektivitet.
Napomenuću da je na sjednici gatačke Skupštine rečeno da se na Termoelektranu obrušila grupa lobista, sa Janezom Kopačem na čelu. Takođe, bitno je kazati da je Bosna i Hercegovina potpisnica brojnih pravnih akata pred međunarodnom zajednicom, te da je sa Janezom sastančila ministarka Golić, kao i ostatak državnih funkcionera iz resora koji „vodi“ (u ambis) i povezanih sektora, kao i da su brojni projekti na državnom nivou, potpomognuti finansijskim putem od strane evropskih zemalja, a ta sredstva su se prelila negdje drugo, pa je time jasno ko ovdje ima strani novac na računima.
Tepavčević odgovorno tvrdi da zagađenje nije baš toliko koliko se pokušava predstaviti javnosti, što se može vidjeti po izvještajima preduzeća, kao i onim izvještajima kuća na koje preduzeće nema uticaj, ali ima usku saradnju sa Menadžmentom RiTE Gacko, koji se već mjesecima nije oglasio, a čiji sastav čine najčešće ljudi sa SNSD knjižicom.
Kao dokaz o postojanju zagađenja, dostavljam podatke JZU Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske, iz vanbolničkog morbiditeta za opštinu Gacko, ali bez 2021. godine, jer taj izvještaj još nije bio odrađen.
Pitanje stanja životne sredine se ne odnosi samo na rad ovakvih postrojenja, te ću navesti primjer manipulisanja izvještajima. U Banjoj Luci pored zagađenja vazduha, ogromni problem predstavlja situacija sa piralenom, gdje su javnosti prikazivani lažni izvještaji i lažne informacije. Aktivisti Centra za životnu sredinu, isključeni su iz grupe koja se „bavila“ ovim pitanjem, a potom i sam Grad. Moram li napomenuti da se to dešava pod upravom igrača SNSD-a, Igora Radojičića? Ili recimo slučaj mHE „Podivič“ čiji je izvještaj sačinila Olivera Elez koja je sudski vještak građevinske struke, kao i dio vlasničke strukture firme koja je izvođač radova, a pritom je ona i šef gradilišta. Kako vjerovati ovim ljudima, kada manipulišu podacima već godinama, preduzeća su blokirana i zatvorena za sve izvještaje, a etiketiranjem aktivista, manipulišu i biračkim tijelom?
Bosna i Hercegovina, godišnje izgubi 3300 života, što je uzrokovano prekomjernim aerozagađenjem. Uz to svakako treba uzeti u obzir i zagađenje tla i voda. Organi nadležni za nadzor ovih najbitnijih oblasti, ne rade svoj posao. To nisu podaci dobijeni zarad želje da se bazne elektrane zatvore, već je to pokazatelj socijalnih politika koje ovi ljudi vode. Njihovo stranačko zapošljavanje kao implementacija socijalnih politika (koje oni tim putem sprovode, kako kaže Željko), ima drugačiji epilog. Nagomilani radnici ne mogu doprinijeti preduzeću, niti se za sve njih može pronaći neki prostor, iako se tvrdi suprotno. Ili ipak može? Predizborna atmosfera ima čudnu ružu glasača. Socijalne politike primarno služe smanjenju jaza između društvenih slojeva, te pružanjem pomoći isključenim građanima zajednice. U Gacku je sinonim toga, Termoelektrana, koja ima rok do 2050. godine. I šta onda?
To je pitanje zdravih politika, koje nedostaju ovim ljudima.Ukoliko ne budemo birali pametno, izvjesno je da ćemo kroz energetsku tranziciju proći na koljenima, što čelnici ERS pokušavaju staviti na leđa ekološkim aktivistima kroz bacanje etiketa. Posljedice njihovih činidbi su vidljive i golim okom, a i lupom tima za reviziju, kao i Upravi kriminalističke policije, koja je na svom spisku pronašla mjesto (kao Tepavčević za sve radnike) za pojedince zbog krivičnog djela „prevara u službi“.To nam pokazuje da je elektro-energetski sistem plodno tlo za kriminal zarad malih ličnih koristi, kao što je noćenje u nepostojećim hotelima, ali ono što je još važnije, tlo za razvoj krupnog kriminala bijelih okovratnika.
I da, zagađenje itekako postoji.
Kao što je evidentno postojanje prelijetanja zaraD opstaNka na vrhu, iz Stranke u stranku. Uz vozikanje službenim automobilima.
NIKOLINA JELIĆ
Vanredni inspekcijski pregled po predstavci Nikoline Jelić, zapisnik “u zemlju propao”
Još jedna potvrda koliko je interes vladajućih postavljen visoko iznad interesa građana, Gačani i Gačanke mogu vidjeti od novembra 2021. godine. Ekološki problematične situacije, dešavale su se povremeno, a na dugoročnom rješenju se, naravno, kako smo i navikli, nije radilo.
Ali sa druge strane, nije da se baš ništa nije radilo.
Radilo se na stvaranju poslušnika koji će sjediti na vrhu u momentima kriznih situacija i lupati imaginarnim čekićem onako kako partijska vrhuška bude komandovala. Naravno, to što se „ekološkim“ ili „inspekcijskim“ čekićem postiže, sukobljavaće se sa egzistencijalnim pitanjima građana i građanki.
Od novembra mjeseca, svakoga dana, opština Gacko zatrpana je enormnim količinama pepela iz Termoelektrane. Na dopise koje sam lično slala Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, odgovaralo se polovično, uz prebacivanje loptice na teren Republičke uprave za inspekcijske poslove Republike Srpske i glavnog republičko urbanističko-građevinskog i ekološkog inspektora Dragana Mijovića.
Zanimljivo je i svima golim okom, bez zamaranja, vidljivo, koliko je interes vladajuće „elite“ bitniji od zdravlja građana cijele Republike Srpske, koju pomenuti tobože brane i štite. Pitanje banjalučke inspekcije i rušenja Radišićevog „Kajaka“, kroz interes Dodikovog kuma, posmatrao je, gle čuda, upravo Mijović, pa je prijetio lokalnim inspektorima da uklone crvenu traku inače će im po nadležnosti, oduzeti ovlašćenja za vršenje inspekcijskog nadzora.
A ponovo, podrška je dolazila od ministarke Golić. Ista ministarka koja lupa pečate po ekološkim dozvolama (kada ih pravni subjekt traži, jer imamo primjer upravo ZP „Rudnik i TE Gacko“ a.d.Gacko, koje je krenulo ka eksploataciji bez pribavljenih dozvola od nadležnog organa). Ipak, nakon par mjeseci, Banjaluka je uradila ono što je ispravno.
Po predstavci kojom sam tražila vanredni inspekcijski nadzor, u obavještenju načelnice Odjeljenja za inspekcijske poslove (Dragice Jovović) koje sam dobila 27.12.2021. godine, ekološki inspektor (Lazar Okiljević) preduzeo je sve Zakonom predviđene mjere, ČAK i prekršajne sankcije. To bi možda trebalo da nam bude dovoljno, dok pepeo i emisije zagađujućih čestica još uvijek izlaze iz ovog subjekta? Zapisnik koji je napravljen u toku nadzora, u zemlju je propao. Kao podnosioci predstavke, niti ja kao fizičko lice, niti Centar za životnu sredinu, zapisnik nismo još uvijek dobili. Šta je to inspektor zatekao u preduzeću čiji načini poslovanja nisu dostupni organizacijama i građanima, iako moraju poslovati transparentno? Da li na ovakav način funcioniše ta naša, „pravna“ država?
U dopisima koje sam slala Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, navela sam zakonsku obavezu Rudnika i Termoelektrane Gacko da o svim akcedentnim situacijama obavijesti nadležne organe, što je Ministarstvo i potvrdilo uz dodatak da oni to ipak nisu učinili. Sankcije se propisuju u dvije situacije. Kada određenu činidbu izvršite, a pravni akti je zabranjuju, kao i kada određenu činidbu ne izvršite, a imate zakonski imperativ na nju. Sasvim opravdano, možemo postaviti pitanje, koliki je zapravo značaj mjera koje su navedene u ekološkim dozvolama, po same građane? Pitanje od čijeg odgovora nama znače životi, a njima svota novca u džepovima.
Sve informacije koje se tiču (u gatačkom slučaju uništene) životne sredine, ma kakve bile, moraju biti dostupne javnosti. Građani moraju po Zakonu o zaštiti životne sredine, Zakonu o zaštiti vazduha kao i Zakonu o slobodi pristupa informacijama, biti obaviješteni o stepenu zagađenja mjesta boravišta/prebivališta kako ne bi izvodili mališane napolje, a i sami skratili kretanje.
Međutim, to nije tako. Što znači samo jedno. Da je ove ljude potrebno smijeniti. Da je potrebno izboriti se da predmeti u pravosudnim organima ne leže u ladicama.
Svakako, građani trebaju znati da imaju podršku načelnika Milinkovića. Ali, malo sutra. Kako kada prvenstveno kao ljekar ide protiv svoje zakletve, ali ne ide protivno zakletvi svom partijskom vladaru? Eventualno, čisti bilbord od prašine i pepela.
Nikolina Jelić
Odbornik DNS-a u Čajniču koji je “tas na vagi” u sukobu interesa
U Skupštini Opštine Čajniče od ukupno 15 odbornika, sedam je u opoziciji, a osam čini skupštinsku većinu.
U skupštinskoj većini su četiri odbornika SNSD-a,t te po jedan iz Narodne partije Srpske (US), Socijalističke Partije, DEMOS-a, ali i DNS-a, stranke koja je od lokalnih izbora 2020. godine zvanično na nivou Republike Srpske napustila vlast i prešla u opoziciju.
Da stvar bude zanimljivija, DNS-ov odbornik Pavle Tupeša odnedavno se nalazi i u sukobu interesa, jer je zaposlen u Poreskoj upravi Republike Srpske a istovremeno je odbornik u Čajniču.
Tvrdnju da ne može istovremeno biti zaposlen u Poreskoj upravi i biti odbornik, Republička komisija za utvrđivanje sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske je potvrdila 10.12.2021. godine u predmetu pod brojem 02-1831-C/21-1, O. C.
Načelnik Opštine Čajniče, Goran Karadžić kadar je SDS-a, a zbog gospodina Tupeše nema skupštinsku većinu.
Za godinu dana otkako ova skupštinska većina vlada Čajničem ništa se značajno nije promijenilo za građane Čajniča, osim opstrukcija koje su usmjerene na rad načelnika. Iako je nekoliko direktora promijenjeno i postavljeno za vršioce dužnosti, što je za rezultat u godini iza nas imalo isključivo kozmetičke promjene, Čajniče i dalje nema načelnike Odjeljenja za privredu i Odjeljenja za opšte poslove.
Jedina svijetla tačka je, čini se, otvaranje 20 radnih mjesta dovođenjem marketa “Zvorničanka” u prostorije nekadašnjeg hotela, što svakako nije zasluga skupštinske većine, već načelnika ove male opštine.
U skupštinskoj većini, ipak, ne cvjetaju ruže.
Prema nezvaničnim informacijama, “drma se stolica” direktoru šumskog gazdinstva “Vučevica” Marku Mićeviću, inače predsjedniku OO SNSD Čajniče. Njega bi na toj poziciji mogao smijeniti kadar DEMOS-a.
Nije tajna da Š.G. “Vučevica” loše posluje i da se zanemaruju lokalni drvni prerađivači a favorizuju oni sa strane, kojima se ustupa mnogo veća količina oblovnog drveta.
Da li je ovo još jedan sukob interesa ili ga neće ni biti jer bi Mićević uskoro mogao biti smijenjen, vidjećemo.
Odbornik Darko Marić koji je ušao sa liste Ujedinjene Srpske svoju politiku nastavio je pod zastavom NPS-a Darka Banjca.
Takođe, odbornica Milana Golubić koja je ušla sa liste Socijalističke Partije, sada već nije član te partije, jer je pokušala preuzeti OO SP Čajniče, ali je preglasana u svom odboru 30 na prema jedan u korist Zorice Tadić.
Đorđe Vučinić
Iako bez odgovora predsjednika kluba na sjednici Skupštine Trebinja, fudbalerima “Leotara” jutros legle premije
Jutros je prema mojim informacijama uplaćen novac od strane Ministarstva za porodicu, omladinu i sport fudbalerima FK “Leotara” u visini od 10.000KM na ime premije za osvojeni Kup Republike Srpske.
Leotar je osvojio kup 03.06.2021. godine pobijedivši u finalu Krupu na Vrbasu rezultatom 2:0.
Povodom osvajanja Kupa i gradonačelnik Mirko Ćurić obećao je 10.000KM premije za igrače i stručni štab, ali od tog novca ni traga, ni glasa, osim naslovnih stranica portala bliskih vlasti i Ćurićevog obećanja sa sjednice da će gradska uprava novac uplatiti čim Ministarstvo izvrši svoju obavezu.
Takođe, nakon istorijske pobjede, prve u međusobnim susretima između FK “Sarajeva” i FK “Leotara” na Koševu, igrači su jutros napokon dobili premije. Utakmica je odigrana još u septembru 2021. godine.
O tome smo govorili u više navrata, a postavljao sam i dva odbornička pitanja gospodinu Gordanu Mišeljiću koji je prvi put odgovorio da će krajem novembra ili najkasnije početkom decembra biti uplaćena sredstva, a kad sam ga podsjetio na probijeni rok, Mišeljić se drugog puta branio ćutanjem.
Drago mi je da je pritisak urodio plodom, te neće biti potrebe za trećim postavljanjem istog pitanja sutra na sjednici.
Ovaj problem je riješen, doduše 2/3 njega, a opozicioni rad i borba za pravdu i red u našem gradu daju i konkretne rezultate.
Fudbaleri “Leotara” trenutno se nalaze na pripremama a uskoro će i nastavak sezone i velika borba za opstanak. Momci se bore srcem a nadam se da će ih uprava kluba ispoštovati makar u onom osnovnom, kad već pojedinci nemaju nikakvog dodira sa “svlačioncom”, čak ni da upute poruke podrške.
Gradska uprava je na potezu, a lopta je okrugla.
Nek’ golovi padaju i mreže se tresu!
Đorđe Vučinić
Vrijeme kada se govornici plaše govora
Ako porobite nekog, nemojte misliti da ste njegov mentalitet učinili slabijim.
Lav je kralj i u džungli i u kavezu.
Ova situacija sa Novakom me natjerala da svoje misli napokon iznesem na vidjelo.
Nepravda koja je učinjena, nažalost je samo još jedan od primjera koji su nas zadesili kao (ne)čovječanstvo. Godinama ga nisu mogli poraziti, pa su ga „porazili“ učinivši ga „nemoćnim i nesrećnim“.
I tako nam je svuda u svijetu.
Svoj ego hrane zlobom.
Nagon za sticanjem i posjedovanjem osnažen je nad inteligencijom i sposobnostima.
Tuđa nesreća i nevolja pothranjuju njihovu (ne)sreću.
Tuđa tuga osnažuje njihovu radost.
Svijet ima dovoljno blaga za svakog, pa zašto onda nekom oduzeti sve, da bi neko imao višak?
Podvale, spletke, laži, tračarenje, ogovaranje… Sve su ovo sredstva kojima se služe za „uspostavljanje autoriteta“, naglu „prevlast“ i mamljenje „stida“ na lica nedužnih.
I još na kraju sebe nazivaju vjernicima.
Prijateljski umiljati glasovi sve su sličniji režanju, a zagrljaji ranjavanju.
Bahatošću prikrivaju neznanje i nedostatak obrazovanja.
Bezobrazlukom prikrivaju strah.
Nisu ni svjesni da im je „jedan običan radnik“ vjerovatno veći prijatelj od onog kome slijepo vjeruju.
Oprostite mi za naslov ukoliko Vam se čini preuveličanim, jer nije trebao predstavljati neku filozofiju, već nešto čime samu sebe preispitujem svaki dan, kao jedno obično ljudsko biće.
Da pojasnim, neki koji bi „u ono pravo vrijeme“ bili govornici reformatori, ćute i ponizno „klimaju glavama“, skrivajući se iza sjenki nažalost nadređenih.
Sve ovo vidim i zaključujem iza očiju jednog običnog studenta i plašim se kako će sve to izgledati tamo kasnije.
Možda trošim riječi, možda će me neki ismijati, neki samo odmahnuti glavom, a neki ipak podržati, ali ja nekako još uvijek vjerujem u promjene i ne plašim se kritika, jer jedna od onih „dosadnih lekcija“ u Banjalučkoj Gimnaziji naučila me je da je Aristotel rekao : „Postoji samo jedan način da izbjegnete kritike: da ne govorite ništa, ne radite ništa i budete ništa“.
Pa hajde onda da ne budemo ništa i da zajedno napravimo nešto!
Anastasija Gavrilović
Dovode građane do ivice siromaštva a onda glume dobrotvore
„A ti, kad daješ milostinju, neka ti ne zna ljevica šta ti čini desnica, da tvoja milostinja bude u tajnosti. I Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, sȃm će ti uzvratiti javno“ (Matej 6,3-4)
Portal Rejting.info objelodanio je vijest o “velikom humanom činu” odbornika SNSD-a u Trebinju, Milutina Mastilovića.
Da se Vlasi ne dosjete i da ne bude providno da gospodin Mastilović sam sebe hvali, trebinjski “dvorski” portal blizak SNSD-u iza kojeg stoji direktor trebinjske biblioteke Milosava Supić, inače njegova kuma, objavio je tekst pod naslovom – “Budimo humani – SLIJEDIMO PRIMJER MILUTINA MASTILOVIĆA”.
Posebno para oči providna (čak i za one naivne) rečenica – “Mastilović nije govorio o ovom svom humanom gestu, niti je želio dati izjavu za medije, ali dobro djelo se ne može sakriti.”
Ništa ne bi bilo manje zanimljivo u ovom humanom gestu da nedavno gospodin Mastilović nije dobio podsticaj od Ministarstva energetike i rudarstva RS u visini od skoro 30.000KM za svoju firmu “Solar 1” koja ima jednog jedinog zaposlenog.
Milutin Mastilović direktor je i Elektroprivredine “Solarne fotonaponske elektrane Trebinje 1” u izgradnji, za koju je koncesiju dodijelilo Ministarstvo energetike i rudarstva RS.
Kakav je to sistem vrijednosti u kojem živimo? Nije li licemjerno uzimati novac direktno ili indirektno od istih ljudi kojima kasnije dijeliš milostinju pa postaješ “dobrotvor”?
Postavlja se pitanje da li narodna kuhinja služi za lične promocije pojedinaca i je li tužno da ona ima stotinjak redovnih korisnika.
Narodna kuhinja inače djeluje pri Eparhiji ZHiP, a postavlja se i pitanje koliko su se Mastilović i slični zalagali u prethodnom periodu za korisnike ove kuhinje, naročito imajući u vidu da je usvojen budžet Grada Trebinja za 2022. godinu u visini od blizu 38 miliona KM.
Zašto korisnicima narodne kuhinje ne omoguće živote dostojne čovjeka? Je li zato što nisu skupili dovoljan broj glasova na prethodnim izborima?
Iako mnogi studenti, ali i njihovi roditelji, a naročito oni koji imaju više od jednog studenta u kući, na velikim mukama kako “izgurati” mjesec, gospodin Mastilović nije glasao za prijedlog da se davanje za studentske stipendije udvostruči, kako bi se povećao broj studenata koji primaju stipendiju, ali i povećalo pojedinačno davanje.
Pomoći sirotinju u skladu sa svojim mogućnostima je svakako nešto što ne bi trebalo predstavljati neku vijest, već stvar kućnog vaspitanja i odraz empatije, ali hvaliti se javno tim činom u najmanju ruku je sramno.
Trebinjskim vlastima bi mnogo bolje bilo da se bore za ambijent u kojem narodna kuhinja neće imati svrhu postojanja. Ali plašim se da su svjesni da će onda teže prolaziti glasovi za 50KM ili dijeljenje građevinskog materijala.
Đorđe Vučinić
Prazne retorike bez razuma i logike – lažni patriotizam kao instrument manipulisanja
Januar je kod Srba mjesec sa ubjedljivo “najgušćim rasporedom” praznika. Prosječan Srbin se hvata za novčanik i za glavu već nakon Božića i teško mu pada to što baš januar ima 31 dan, a ne kao februar, koji je onima koji nisu zaljubljeni ili ne slave Svetog Trifuna praktično bez praznika.
Pored Nove godine, reprize, Ignjatdana i Božića tu je možda i najčuveniji praznik u Bosni i Hercegovini – Šćepandan.
Ne zato što se kao krsna slava proslavlja u velikom broju domova, već zato što ga u Federaciji osporavaju, a u Republici Srpskoj zloupotrebljavaju.
Da, da, zloupotrebljavaju, dobro ste pročitali! Gade ga onima koji su tada uveliko mrznuli po planinama, mirisali barut i prolazili kroz minska polja. Gade ga i onima koji se tada nisu ni rodili, jer ako je srpstvo ono što oni predstavljaju i rade – mnogi će ovaj praznik preskočiti u ionako zgusnutom rasporedu januara.
Kako da naučimo nekog značaju praznovanja rođendana Republike Srpske ako im ta ista Republika okrene leđa još od porodilišta, gdje vam plaše roditelje dok ne donesu kovertu, a kad se koverta pojavi odjednom je sa bebom sve u redu?
Pitajte studente i njihove roditelje kako i zašto se najčešće opredjeljuju za zanimanje. Da li je jedan od glavnih kriterujuma taj da to zanimanje može poslužiti i na Zapadu?
Zašto svi bježe od prosvjete? Pitajte prosječnog profesora je li zadovoljan stanjem u prosvjeti. Počevši od kvaliteta nastave, sve nižih kriterijuma za đake, često neuslova u kojima se radi, pa sve do plata i konkursa za prijem novih skupljača glasova, pardon, nastavnika.
Rijeke guramo u cijevi da bi “tamo neki” jednakiji hrišćanin i brat Srbin zaradio basnoslovne cifre, a manje jednake Srbe ćemo pustiti da se bore sa nabujalim rijekama i kataklizmom jer je neko stavio svoj profit ispred ekositema.
Baš nas boli briga za rudnik na Ozrenu ili Trgovsku goru i nuklearni otpad koji direktno ugrožava zdravlje i živote desetina hiljada Srba.
Javna preduzeća su nam kao bankomati, krediti se dižu koliko je kome potrebno “iz vrha”, a milioni su postali svakodnevna dosadna informacija i nešto toliko apstraktno a ujedno nebitno.
Nebitno, s obzirom da običnom narodu ne ide “ni iz džepa, ni u džep”, ali baš zato što prosječan Srbin ne shvati da je ostao bez svog novca i prije nego što mu je došao u džep.
Patriote imaju najljepšu i najsrpskiju priču baš onda kada dižu kredite čije kamate padaju na teret prosječnog Srbina ali čija glavnica završava u njihovim novim vikendicama na primorju, u stanovima po Londonu, Beču, Moskvi i Beogradu na vodi.
Kako naučiti svoje dijete patriotizmu ako se danas za patriotizam hvataju najviše oni koji vam ne daju prići hljebu bez da se dobro ne dokažete za “pravu opciju”?
Kako proslaviti Novu godinu, Božić i 9. januar sa 590KM minimalca?
Sjete li se ikada boračke kategorije oni kojima su danas puna usta stvaranja Republike Srpske?
Je li slučaj Branislava Zeljkovića u vrijeme zdravstvenog haosa naše otadžbine patriotizam? Da nije u pritvoru, sigurno bi i on bio jedan od dobitnika sinoćnjih ordena.
Zar onima koji su simbol dezerterstva, šverca nafte i cigara može nešto značiti Republika Srpska?
Koliko su zastave na čelu sa ovom “najdužom zastavom u istoriji Evrope” koja će se zavioriti danas u režiji SNSD-a u Istočnom Sarajevu poboljšale životni standard Srba u Republici Srpskoj?
Je li, patriote, Srbin nije Srbin ako nije član “crvene koalicije” ?
Ima li nešto ogavnije od lažnog srbovanja čiji je isključivi cilj stvaranje lažne slike i prikupljanje jeftinih poena kod onih najranjivijih?
Srpstvo je često nešto apstraktno, nešto što je satkano od epskih junaka i pričama o pobjedama srpske vojske u ratovima koji nas nisu zaobilazili tokom bogate i duge istorije.
Srpstvo se doživljava kao uzvišen osjećaj koji te stavlja rame uz rame sa, ni manje ni više, nego Obilićem, naročito ako se popije koja više.
Bio stvaran lik ili samo naziv epskog junaka koji je na ovaj ili onaj način ubio Murata, Miloš Obilić je svakako simbol hrabrosti i žrtve za srpstvo. Mi u novijem vremenu imamo istoimeni fudbalski klub koji je simbol beščašća i kriminala i koji je sasvim sigurno simbol jednog perioda srpske istorije.
Plašim se da nikako ne shvatamo da će se ovo danas već sutra zvati istorija.
A kako ćemo i shvatiti kad nacionalna pitanja tretiramo kao instant sredstva za opstanak na vlasti.
Ranjivi srpski narod najosjetljiviji je na srpstvo, a to “krvoločne hijene” najbolje znaju.
Od dvoglavog orla u njihovim rukama ne ostaje ni perje.
Na mnogaja ljeta, ozdravićeš Republiko Srpska!
Tek predstoje borbe za tebe protiv onog najgoreg, unutrašnjeg neprijatelja koji se lažno kune u tebe.
Protiv nepotizma, protiv korupcije, protiv kriminala, protiv jednoumlja, protiv bijele kuge. . .
Zbog onih koji su te u rovovima zamišljali mnogo drugačije, srećan ti rođendan Republiko Srpska!
Đorđe Vučinić
Kontradiktornosti društvenih sistema
„Šuti bolan.“ U momentu kada sam uhvatila par minuta da poslušam lokalnu sjednicu Skupštine Gacko, čule su se jedino ove riječi. Zaista ne znam iz čijih usta su dolazile, no to za ovo pisanije nije ni važno. Sprega nekulture i neobrazovanja već dugo vremena radi svoje, a to direktno pokazuje izostanak volje da se čuje druga strana. Kada ulazite u dijalog, veoma je bitno imati argumente. Pored njih, važno je imati i vještinu da istima baratate. S obzirom da je naš obrazovni sistem u prilično lošem stanju, ne možemo očekivati da će većina malih đaka porasti u ljude koji će ovu vještinu razviti. A to nam je neophodno zarad bolje budućnosti i razvoja.
Obrazovanje jeste važno posmatrano sa različitih aspekata. Prilično široka tema kojoj se ne posvećuje dovoljno prostora. Pritom, ne mislim samo na škole, već i na neformalni lični razvoj i učenje. Mehaničko ubacivanje termina, pojmova, godina, stranih jezika, ne može oplemeniti vijuge đaka. Postaju nezainteresovani za rad. Toliko gradiva, a na kraju rijetko ko dobije nešto efektivno za kasnije.
Potrebno je doći do tačke na slobodnoj površini, u otvorenom društvu, gdje će presudan uticaj na svaku odluku imati cjelokupno društvo, a vodeći se sistemom predstavničke demokratije i savremenog parlamentarizma (u prvi plan dolaze političke partije, a naši životi ne smiju biti ograničeni na njigove koristi) koji postoji u izuzetno lošem stanju na našim prostorima, za to se trebaju izboriti nosioci slobodnih mandata. Ostvareni i krajnji interesi kolektiva, zavise od odnosa koji se uspostavi između građana i njihovih predstavnika.
Kako je Aristotel govorio, za opstanak jedne države, presudno je da njeni građani žele da žive zajedno. Sada ću se prebaciti u 2021. godinu i kazati da je nama presudna sama želja da živimo, a ne da preživljavamo. U skladu sa njom preostaje nam samo jedno. Djelanje. Kako je rekao jedan autor, čijeg imena trenutno ne mogu da se sjetim: „Misao je majka djelanja, a vaša vjerovanja zaista mogu da se ostvare.“ Čovjek je apsolutno imao pravo, a ova sentenca važi i danas. Ta moralna misao mora pronaći put do primjene u našem društvu. Država je filosofima često značila moralno prisnu zajednicu njenih građana. Ti građani su zajedno odlučivali o svim odlukama koje su se donosile i manje ili više bitno, uticale na egzistenciju te cjeline. Prije par dana, dok sam skrolovala (u našem, srpskom jeziku, po stručnjacima ne postoji riječ koja bi zamijenila ovu tuđicu, što je direktan odraz na razvoj jezika, a jezik prati društvo) socijalne mreže, naišla sam na fotografije jednog putnika koji je posjetio Grčku i zabilježio da još uvijek, u nekim mjestima, stanovnici imaju okupljanja u parkovima gdje se dogovaraju o daljim koracima ka razvoju svojih gradova, dok naši nosioci političkih funkcija, jedni drugima govore „šuti bolan.“ Možda neko smatra da ovakve opaske nemaju veze sa ovim što pominjem. Ja sam sigurna da im je izvor baš tu. Svaki problem unutar sistema, izbija na površinu i prelazi na njegove ostale dijelove. Ili obrnuto.
Simptomi nebrige koji nastupe nakon podijeljenih mandata, moraju sa enormnim imperativom biti otklonjeni. Tu se ponovo vraćamo na obrazovanje, konstantan napredak i rad, kao i na proces jačanja institucija. Dok sam prethodnih dana razmišljala o tome na koji način pokrenuti javne organe, pa makar i u najmanjem stepenu, rodila se jedna koncepcija. Ljudi ne poznajusvoja prava, ovlašćenja kojima kao građani raspolažu, a u zdravom kolektivu, institucije nemaju mogućnost (da biraju da li će ili neće reagovati), već isključivu zakonsku obavezu. Zbog čega, uz izvršenje svojih zakonskih obaveza, ne tražite i zaštitu svojih prava? Uposlite prstiće ljudima koji su plaćeni našim budžetom, jer samo na taj način možemo krenuti ka još uvijek mogućem oporavku naše države. Pronađite mjesto i način da svi pojedinačno, a u opštem interesu, utičemo na mjere čiji je krajnji cilj razvoj u svim domenima zajednice. Potrebno je suočiti se sa nekim pojavama kako bi se nešto eventualno promijenilo, u dugoročnom smislu. Takođe, moramo zajedno raditi na podizanju značaja ljudskih života, jačanju ljudskih prava uz istovremeno ispunjavanje svih obaveza, poštovanje normi koje prvenstveno moraju poštovati institucije koje ih donose (polazna tačka svega jeste pravosuđe), buđenje odgovornosti predstavnika unutar sistema (kao i medija), revizija kompletne države (a nju čine i stanovnici, dakle od individualnog do kolektivnog morala, do one revizije svima poznate), vježbanje kritičkog razmišljanje, a samim tim će i volja da se založimo postajati veća.
Ekonomski mjehurić koji prikazuju kao garanciju napretka, moramo probiti i zaista raditi na njegovom razvoju. Intelektualac će uvijek štititi profesiju, šta god stajalo naspram nje i pokušavalo da je uvuče u svoj mulj. Starije generacije moraju da se vrate na ispravniji put i pokažu svoje stečeno iskustvo. Mlađe generacije moraju da rade na svom razvoju, ukoliko postoji želja da naša otadžbina opstane. Znamo kome dugujemo da je sačuvamo.
Školstvo nam treba pružiti kvalitetne kadrove. To je i cilj njegovog postojanja. Takvi ljudi mogu prepoznati anomalije, upravljati rizicima, uticati na održivi razvoj i uložiti trud u postojanje zrelog sistema. Pitanje je, koliko su današnji nosioci funkcija (apsolutno od najmanje do najznačajnije) sposobni izboriti se sa negativnim faktorima. Nužno je djeci otvoriti neka nova vrata i dati prostor za razmišljanje. Oni će vremenom postati obrazovani, mladi ljudi koji imaju kapacitete da se suoče sa devijantnim pojavama. Kako je pisao Haruki Murakami, od škole treba tražiti da djeci obezbijedi mjesto na kom će moći da opstane jedinstvenost svakog djeteta ponaosob. Kao zaključak, kazaću da je stanje obrazovnog sistema, ogledalo stanja u društvu. Moram spomenuti i jedan tekst profesorice Zagorke Grahovac, a on nosi naziv „Uvozimo smeće a izvozimo genijalce.“ Tu je sve rečeno. Prilika koja znači moguću promjenu, jeste izborni proces. Pametno koristite svoja biračka prava. Njima niko ne smije manipulisati. Ovdje ću stati jer sve što pišem predstavlja začarani krug ovog sistema, a iz njega moramo iskočiti.
Možda nekome vezano za ovo, a nekome ne, zamoliću svakoga ko bude čitao da pozove broj 17763 (Republika Srpska) i tako pomogne ugroženim porodicama, preko Humanitarne organizacije „Srbi za Srbe.“ Na takav način bismo svi trebali biti jedni uz druge.
Nikolina Jelić
Zakon, zakon – e, pa šta je, ako je pravni akt, nije lav!
Zakon, zakon – e, pa šta je, ako je pravni akt, nije lav! Postoji velika mogućnost da je ovo motivaciona floskula i zvijezda vodilja lokalne vlasti u opštini Gacko. Javnosti već dobro poznat po svojim izjavama, načelnik Milinković ne posustaje sa šokiranjem. Zbog nejasne ideologije partije kojoj pripada (SNSD), osim ubiranja sredstava za sopstvene interese, možda bi se mogao izvući koncept upravljanja ovih ljudi, direktno iz njihovih svakodnevnih ispada.
Stanje sa ZP „Rudnik i Termoelektrana Gacko“ je alarmantno, kop više ne može dati ugalj zadovoljavajuće kalorijske vrijednosti, a sama TE ne može raditi na taj način. Ono što je itekako omogućeno, jeste trovanje stanovnika Gacka, Nevesinja, Bileće i Trebinja, ali i šire. Pitanje je samo, da li su ljudi svjesni razmjera ove katastrofe? Načelnik nije. Uprkos činjenici da je ljekar. On kaže da zagađenja nema, vjetar radi svoj posao. Baš kao i načelnik. Onaj kroz ideologiju, ne realnu funkciju. Školujete se kroz Medicinski fakultet, dograbite do političke karijere i prestanete da se bavite časno svojim prvim pozivom. Ne možete biti ljekar, a usljed svakodnevnog svjedočenja o količini emisija iz TE izjaviti ono što je načelnik Gacka izjavio.
Pojam ekološkog kriminala koji čini dio organizovanog kriminala, obuhvata i nelegalne emisije/ispuštanja supstanci u vazduh. Akti koji se preduzimaju sa ciljem da se ostvari određena lična ili poslovna korist. Svaki akt koji je suprotan ekološko-pravnim normama, moguće je i nužno procesuirati. Među posljednjim mjerama jeste krivičnopravna zaštita. Svi procesi su izuzetno spori, jer su institucije upletene u začarani krug korupcije. Trenutna dešavanja jesu plod društvenih izvora ugrožavanja, a ona nastaju nemarom, nehatom, slučajnim okolnostima, radom koji je pogrešan i neadekvatan u datim okolnostima. Delikti koji su pod okriljem ekologije obuhvataju i ekološke prekršaje i ekološke privredne prestupe. Kroz zahtjev upućen Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, dobila sam potvrdu da je odgovorno lice dužno bez odlaganja prijaviti nezgodu, namjerno ili slučajno izazvanu, kako bi se šteta što prije sanirala. Obzirom na snijeg crne boje, prašinu i pepeo iznad Gacka, u dvorištu vrtića, školama i po cijelom gradu, postavlja se pitanje da li su odgovorni poslali obavještenje javnom organu i da li je javni organ našao za shodno da reaguje u slučaju nesumnjivog narušavanja prava na zdravlje? Ekološki kriminal je direktno uperen protiv humano-ekoloških vrijednosti. U užem smislu, ekološka krivična djela su ona djela koja direktno inkriminišu ugrožavanje vazduha, vode, zemljišta i biološke raznovrsnosti. Životna sredina jeste jedan od najbitnijih uslova za opstanak čovjeka. Imperativ moramo staviti na odnos čovjeka prema prirodi. Od individue do pravnog lica i preduzeća.
Najčešće vršenje zabranjenih radnji ove vrste, javlja se u okviru privrednih društava kao i institucija koje posluju po dozvolama na osnovu kojih bi trebale biti društveno korisne, ali praksa to ipak ne prati. Čvrste su veze između lica koja učestvuju u pomenutim aktivnostima i lokalne vlasti, sprega korupcije, ljudi iz visokih društvenih slojeva koji rijetko nailaze na procesuiranje zbog imuniteta i ugleda koje posjeduju u zajednici.
Ono što je kroz pravne i sociološke teorije definitivno pogodno tlo za ekološki kriminal, sa sigurnošću posjedujemo. Nefunkcionalnost državnih institucija, izuzetno loše društvene prilike kao i loša organizacija zajednica. Izvršioci se uvijek nalaze na samim marginama zakona i dozvola, gdje uspjevaju ostvariti svoj poslovni ili lični interes, zahvaljujući neadekvatnoj reakciji građanstva i javnih organa. Ova druga reakcija najčešće izostane. U potpunosti.
Sistem za monitoring zagađujućih čestica još nije izbavljen iz ogromnog kvara, zvanog „šta nas briga što vas trujemo.“ Od 17.11. je isključen. Čak i kada je uključen ne radi valjano. Na Osmoj redovnoj sjednici SO Gacko, održanoj 25.11. 2021. odbornik ispred SNSD-a, Nikolić Saša, poručio je da očekuje da istoga dana dođe do stabilizacije i poboljšanja situacije sa filterima. Nakon mjesec dana situacija je identična. Još uvijek čekamo izvještaj od Republičke uprave za inspekcijske poslove RS.
Broj krivičnih djela koja ostaju neotkrivena u toku jedne godine, naziva se „tamna brojka.“ Gačani imaju šljašteću brojku, ovdje je jedino pitanje zašto neko ne želi da vidi šta se dešava
Kroz zaštitu životne sredine, štite se životi ljudi i ljudske vrijednosti. To očigledno nekima nije još uvijek jasno. Politika je izvgnuta ruglu kroz višedecenijski rad političara. Loša politika vas stjera u ćošak i ovdje imate dvije mogućnosti. Pobuniti se i ostati bez posla ili udisati zagađen vazduh uz platu za osnovne životne potrepštine.
A ne mora biti tako. Samo da se poštuje opet neki zakon i izborni proces. U pravosudnom grmu leži zeko.
Nikolina Jelić
