palpal

Nesreti Sreten

Nesrećni Sreten

    Sada već smijenjeni upravnik Narodne biblioteke u Beogradu Sreten Ugričić već neko vrijeme glavna je medijska zvijezda na prostorima bivše Jugoslavije. Piše: Nebojša Vukanović Gotovo da nema emisije i novinara koji nije napisao tekst, prokomentarisao ili uradio emisiju povom smjene upravnika Narodne biblioteke Srbije. Ne ulazeći u suštinu problema o kome se reklo sve što se imalo reći treba se zapitati da li je funkcija i fotelja Sretena Ugričića toliko važna da cijela Srbija o njoj priča danima. Nesrećni Sreten ne može da sakrije tugu što je pao u nemilost svog nekadašnjeg mentora Borisa Tadića i izgubio toliko željenu funkciju da sam u trenutku pomislio da će zaplakati tokom gostovanja u Utisku nedelje kod Olje Bećković.

   Nakon nespretnog pročitanog teksta na RTS i riječi izvinjenja i kajanja on je nabrajajući brojne funkcije i članstva u Upravnim odborima (valjda da bi gledaocima kazao koliko je on važna ličnost) teška srca priznao da ne bi potpisao peticiju podrške „Foruma pisaca“ Andreju Nikolaidisu da je znao da će biti smijenjen jer bi „kao upravnik više mogao pomoći svojim drugarima u zaštiti slobode govora…“ Takvo licemjerstvo i patetiku često možemo vidjeti, i ona prosto vrijeđa inteligenciju običnog čovjeka. Tokom deset godina provedenih u fotelji upravnika Narodne biblioteke ova nacionalna ustanova zbog rekonstrukcije nije radila čal pet godina, a nesrećni Srećko potrudio se da ova najvažnija obrazovna ustanova u Srbiji bude očišćena od svega što je nacionalno.

   Pored toga što su probijeni rokovi i visina radova znatno je premašila prvobitno planirana sredstva za ovu investiciju, ali niko u Srbiji, pa ni minsitar policije Ivica Dačić, nije se potrudio da provjeri na koji su način utrošena sredstva za obnovu Narodne biblioteke. Sreten je vjerovatno u ovom poslu dobro omastio rijetke brčiće u svojoj bradici, i sigurno da mu je u odnosu na pisanje peticija mnogo žalije što i u narednom periodu neće moći da modernizuje ovu ustanovu. Ivica Dačić oštrim predizbornim izjavama ponovo želi da pridobije široke narodne mase, ali umjesto što je po Borisovom nagovoru inicirao smjenu Ugričića mnogo ranije je trebao da preispita Ugričićevo poslovanje i druge korupcionarske afere. Trebao je da se zapita zašto to „proevropski i građanski“ upravnik, već godinama poznat po antisrpskim stavovima, sluša vladiku Teodosija i nedozvoljava vjeroučiteljima sa Kosova da rade u Mitrovačkoj biblioteci jer su bili bliski sa smijenjenim vladikom Artemijem? Dešavanja oko Ugričića i Nikolaidisa još jednom je pokazala koliko je kompaktna „druga Srbija“ i koliko joj je malo potrebno da se mobiliše kako bi i bez argumenata odbranila svoje perjaniče i pristalice.

    Larma oko Ugričića treba da pokaže koliko je nepopularno i opasno dirati „nedodirljive“ koji iza sebe imaju jake mentore, i treba da budu nauk Borisu Tadiću i vlastima u Srbiji da se nije dobro „kačiti“ sa „naprednim“ intelektualcima i nevladinom sektoru. Sretena mi nije puno žao jer sam siguran da je u proteklih deset godina dobro obezbjedio sebe i svoju porodicu, ali i da će vrlo brzo njegovi mentori da mu nađu adekvatno postavljenje i funkcije, a nakon ovolike larme ne bih se iznenadio da u budućoj „kolaicionoj“ vladi bude i ministar Kulture. Da li će ga umjesto pokojnog Zorana Đinđića po postaviti Tadić, Nikolić, Jovanović ili neko četvrti potpuno je nevažno…