×

Naša istina – novo pismo jednog gimnazijalca

Na samom početku moram naglasiti da sam veoma razočaran time što veliki broj ljudi smatra da tekst povodom slave Republike Srpske nije mogao napisati neko ko još pohađa školu, zbog njegovog značenja i sveobuhvatnosti.

Veoma je tužno što se danas ni od jedne mlade osobe ne očekuje nikakvo „dublje“ razmišljanje, pa samim tim dosta mladih koji su odveć ljudi mnoge stvari ne shvataju i ne žele da se potrude da ih razumiju.
Manjak razmišljanja dovodi do snižavanja moralnih kriterijuma, srozavanja nivoa kulture, okretanja ka nečemu što je lakše , omalovažavanja dostignuća stečenim teškim putem i na pošten način, a na samom kraju i potpunog kreiranja svijesti.
Nešto ovakvo nije moguće, ili barem nije lako učiniti sa jednom iskusnom i već formiranom osobom. Pogodan materijal jesmo upravo mi, djeca, nadolazeće generacije. Dakle, ako se malo zamislite i zadubite u našu  trenutnu društvenu situaciju, brzo ćete shvatiti da aktuelnom vladajućem sistemu ne odgovaraju pametni i učeni ljudi, sa ispravnim stavom i čvrstim karakterom. iz tog razloga je potrebno smanjiti kvalitet obrazovanja, pa samim tim i nivo razmišljanja, potencirati priču o navijačkim grupama, kriminalu, snimati najgore filmove i servirati najlošiju muziku, što ima za cilj navesti jedno mlado i pošteno dijete na pogrešan put, a sve što je pogrešno i nepromišljeno može sada i odmah.
Naravno, roditelji su tu da kao putokaz usmjere svoje dijete, ali sve češće bivaju onemogućeni.
Zbog čega?
Veoma jednostavno, i oni su dio plana. da bi pristojno živjeli nije dovoljno da budu zaposleni, već da rade i po dva posla, ili čak da rade u nekim drugim mjestima kao što je, na primjer, Dubrovnik.
Kada se ovako pogleda, prvo što čovjeku padne na pamet jeste da je ovo teorija nekog čudaka, ali ipak nije, i tu nije kraj. Kada jedna osoba krene ovim putem, napravi par grešaka, otvori sebi dosije, shvati da je pogriješila, ali kasno, jer tada kada sebi zatvori vrata u životu postaće potpuni talac ovog režima. Postaće siguran glasač koji se može kupiti za 100 KM, iako jedno jagnje za slavu košta približno 300 KM. Živjeće teško i kriviti roditelje što ga nisu tukli, što mu nisu ukazali pravi put. Oni su sigurno htjeli, ali možda nisu mogli jer nisu imali dovoljno vremena, usljed čega nisu ni znali da im je dijete u problemu.
Imam jednu važnu poruku za sve one koji su svoj život tek započeli. Čovjek je samosvjesno biće i po tome se razlikuje od životinja. On uvijek može da bira i da usmjerava svoj život. Zbog toga dobro planirajte svoj put, i kada zatreba tražite pomoć, ali ne od onog kome je ona sama potrebna. Nemojmo dozvoliti da dalje propadamo na ovakav način. Ostavimo sve što je loše negdje sa strane, ili još bolje, iza nas. Trudimo se da naša budućnost, obrazovanje i principi budu kvalitetniji i bolji. Zaustavimo i onemogućimo sprovođenje plana za uništenje našeg psihološkog i moralnog bogatstva, da ne bismo došli do propasti.
Završiću jednim prepoznatljivim citatom: „Neka bude što biti ne može, neka bude borba neprestana do konačne pobjede!“
                                                                                                                                                                                                       DSD