Narodni heroj sa gajbom piva
Republika Srpska je dobila prvog mirnodopskog narodnog heroja. Milorad Dodik je SAM, kako to posebno naglašava tzv „RTRS“ i ostali režimski mediji, došao među više od 100 željezničara koji su prethodnih dana protestvovali i blokirali prugu u Banjaluci. Rijetko je viđena hrabrost da predsjednik Republike sa policijom dođe među stotinjak svojih građana, pa nije ni čudo što je to istaknuto kao udarna vijest. Uvjeren sam da će dekan Ćeranić studentima bezbjednosti uskoro držati predavanja o herojskom činu našeg hrabrog predsjednika.
Željezničari su danima protestvovali zbog teške situacija u kojoj se nalazi njihovo preduzeće, navodno su u znak protesta pili i svoju mokraću, a onda su iznenada burnim aplauzom pozdravili osobu koja je upravo najodgovornija za tešku situaciju u kojoj se nalazi njihovo preduzeće. Svima je jasno da Dodik vuče sve poteze, što je pokazalo i njegovo ponašanje i obećanje koje je dao radnicima, a za koje nema ovlaštenja on već Vlada Republike Srpske. Štrajkače je oduševila Dodikova izjava da će poništiti odluku o povećanju naknada članovima uprave, pa se stiče utisak da su Željeznice RS propale ne zbog kriminala, stranačkog zapošljavanja, haosa i anarhije koji vlada prethodnih 10 godina, već zbog minimalnog povećanja naknada nekolicini rukovodioca. Otac nacije i narodni heroj postarao se da radnici kući odu srećni, veseli i nasmijani, pa ih je velikodušno počastio pivom i turom pića koja je zamijenila mokraću.
Da li je naše društvo toliko sistemski razoreno i izopačeno da je gajba piva postala mjera za čovjeka u Republici Srpskoj? Prethodna dva izborna ciklusa nažalost su pokazala da je dio građana spreman da proda sebe, svoju djecu i porodicu za gajbu piva, vreću brašna i neki skroman poklon. Kada se popije gajbica i pojedu dva tiganja priganica, većina ponovo ogladni i iskazuje nezadovoljstvo, ali po pravilu se ne okome na onog ko je najodgovorniji.
Još kao novinar bio sam zapanjen gledajući radnike koji danima protestvuju, prijete i vrijeđaju poslodavce i direktora, ali naprasno zaćute kad je najpotrebnije i kada odgovorni izađu pred njih. Tako je dvorski neimar Mato Uljarević pred samu smrt i stečaj Neimarstva sa načelnikom Ćukom iz firme ispraćan apluazom, a samo par sati ranije radnici su novinarima davali izjave i tvrdili da će linčovati gazdu ako se pojavi jer je uništio preduzeće i ostao im dužan više plata.
Volio bih da griješim, ali bojim se da će isti ovi željezničari koji su danas Dodika pozdravili aplauzom za samo nekoliko mjeseci ponovo izaći na ulicu jer će biti nezadovoljan masovnim otpuštanjem, smanjenjem ili kašnjenjem plata. Borba će tada biti mnogo teža, i nezadovoljni moraju biti svjesni da sami dobrim dijelom snose odgovornost za situaciju u kojoj se nalaze. Uprkos brojnim upozorenjima u javnosti, radnici Željeznica RS ali i drugih propalih firmi i javnih preduzeća, su ćutali i nijemo posmatrali propadanje bez trunke društvene svijesti i odgovornosti jer su se nadali da neće doći na red. Kada dogori do nokata često bude kasno, i nažalost mnogi će postati svjesni situacije tek kada požari buknu na sve strane. Imaginarni strahovi, kukavičluk, podanički mentatlitet, nedostatak odgovornosti i kolektivne svijesti su nas doveli u trenutnu situaciju.
Primjer Južne Koreje, bogate i razvijene države čiji građani imaju veoma visok standard, ali uprkos lagodnom životu mjesecima su uporno protetsvovali sve dok njihova predsjednica nije smijenjena jer je svojoj prijateljici pomogla da dobije određena sredstva iz budžeta. Narodi i društva koja imaju razvijenu kolektivnu svijest i odgovorrnost prema mladim i budućim generacijama, nikada ne bi dozvoli da dođu u situaciju u kojoj se danas nalaze naši željezničari i drugi obespravljeni građani.
Da bi shvatili naš mentalitet na kraju se možemo prisjetiti iskustva Vuka Draškovića sa prvih izbora 1990. kada ga je hvalio domaćin u Šumadiji. Na Vukovo pitanje da li će glasati za njega i SPO domaćin je izjavio da neće već će glasati za Slobu. Iznenađi Vuk se zapitao kada će glasati za njega i zašto ga ne podrži ako mu se dopada program i ideje, domaćin sa šajkačom je lakonski odgovorio da će glasati kada bude predsjednik i na vlasti…“
