„Samo pokušajte da izbacite SNSD iz vlasti u Sarajevu i da me osudite visjećete šta će te imati, kakav će haos biti. Ako me osude i zabrane političko djelovanje, odmah sutra je Posebna sjednica Narodne skupštine Republike Srpske i odluka o raspisivanju referenduma, samostalnosti…“ Veoma su riskantne, štetne i po Republiku Srpsku opasne poruke koje je u intervju svom RTRS-u i Nadi Veletić dao Milorad Dodik uoči Dana Republike, a ponovio njegov izaslanik i ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske Siniša Karan tokom svečanog defilea u Banjaluci. Dodik je uputio javnu prijetnju i poslao jasnu poruku međunarodnoj zajednici i svojim partnerima u vlasti iz Federacije, sadašnjim i bivšim, da je spreman na krajnju radikalizaciju ukoliko ishod suđenja po njega bude nepovoljan, a najviše strahuje i pribojava se zabrane političkog djelovanja.
Bez imalo uvijanja Dodik je poručio da sudbina Republike Srpske i njenih danjih koraka zavisi od ishoda suđenja, što je nedopustivo i neprihvatljuvo ponašanje, poistovjećivati sebe i Republiku, stavljati je na kocku, kao i cijeli narod, radi vlastite kože i interesa. Ovakve javne prijetnje radikalizacijom slao je i Pablo Eskobar, kada mu je prijetilo hapšenje i izručenje iz Kolumbije u Ameriku zbog organizovanog kriminala. Sličnu poruku kao i njegov šef u svom govoru na Trgu Krajine poslao je i Siniša Karan, tvrdeći da je Republika Srpska na prekretnici i da dalji razvoj događaja zavisi od ishoda suđenja i presude Miloradu Dodiku.
Dodikove prijetnje, kao i budalaštine o referendumu, samostalnosti i ujedinjenju Republike Srpske sa Mađarskom, valjda preko bratskog Osjeka, Vinkovaca i Slavonije, nisu dostojne komentara, jer su šizofrene. On ponovo puca u prazno i prijeti iz prazne puške, kao i mnogo puta do sada, ali je pitanje da li je prešao crvenu liniju, a ključno je pitanje da li će napaćeno narod, koji decenijama ispašta zbog rđave vlasti, biti najveća žrtva i trpiti posledice njegovog ludila.
Priča o ujedinjenju sa Mađarskom, kao neka vrsta obnove Austro-Ugarske monarhije, još ako njegove prijatelji krajnji desničari pobijede u Austriji, te paralele sa Trampom, poređenje sa Grenlandom i Danskom, prevelika i nerealna očekivanja od Trampa, uporna ponavljanja da od 20-og januara i inauguracije novog predsjednika Amerike, pokazuju da gubi konce i politički razum jer tako ne bi lupalo ni dijete koje je tek pošlo u školu, a ne neko ko nažalost sjedi u fotelji predsjednika Republike Srpske. Veoma je neprimjereno miješanje u unutrašnje odnose i izbore u Hrvatskoj, podrška Milanoviću, i to posle skandala i poniženja u Derventi. To nije ništa drugo do snishodljivo puzanje, jer je Milanovićeva pobjeda izvjesna, pa želi da se prisloni i politički materijalizuje istup i ulizivanje očekujući uzajamnu podršku i zaštitu.
Kao što sada poziva Srbe u Hrvatskoj da glasaju za Milanovića, kao i Hrvate u BiH, na sličan način je pozivao Srbe u Americi da glasaju za Trampa, srpsku manjinu u Mađarskoj da podrže Orbana, u Srbiji je uz Vučića, ranije uz Tadića, Koštunicu, Đinđića, a makijavekista misli da je pametan i da će dodvoravanjem moćnicima riješiti sve probleme. Njegov lažni patriotizam, busanje u prsi junačke i priče o žrtvi i tobožnjem stradanju njega i njegove porodice, izazivaju prezir, mučninu i gađenje kod svih iskrenih patriota, jer dovoljno je vidjeti tragičnu sudbinu borca Vojske Republike Srpske iz Knežena odlikovsnog za hrabrost, koji je umro od gladi i smrzavanja u naručju svoje majke koja nije mogla danima da ga sahrani jer je zemlju paralisao snijeg, što je najbolja je slika njegovog patriotizma, snage Republike Srpske i stanja u društvu.
Odlazak njega i njegovog nakaradnog sistema je prvi i osnovi preduslov nacionalnog oporavka i katarze, o čemu ćemo detaljnije govoriti na konferenciji za novinare danas, 10.01.2025. tačno u podne, uz sjedišta Liste za pravdu i red u Trebinju. Detaljniji osvrt na opasne izjave u nastavku pogledajte u video prilog i video kolumni o događajima vezanim za obilježavanje Dana Republike…
Nebojša Vukanović
