Kako je živio, skromno, podvižnički i mučenički, tako je skromno, u krugu porodice, komšija i saboraca, na Gradskom groblju u Banjevcima sahranjen Miodrag Jahura, Bog da mu dušu prosti, neka mu je pokoj duši napaćenoj i laka zemlja.
Ubila ga je nepravda! Ako smo se svi ogriješili prema njemu, prvi ja pa svi ostali, onda bi bar njegovom ocu, sestri i porodici trebali pokazati malo ljudskosti i poštovanja, kao grad i društvo. Starina od skoro 90 godina ostao je sam u kući, utjehe nema i ne može se naći, i mada je njegov život izgubio smisao a tuga i bol će slomiti srce i dušu oca koji je tragično izgubio sina jedinca, moramo mu obezbjediti da poslednje dane mučeničkog života provede dostojanstveno u Staračkom domu na Gradini, da ima svu pažnju i njenu koja se može pružiti.
Ako smo se ogriješili prema pokojnom Miodragu, pokoj mu duši i laka mu crna zemlja, jer njegov život i tragična smrt govore o nama, gradu i društvu u kome živimo a ne o njemu, o koga smo se svi ogriješili, onda bar ispravimo nepravdu prema Miodragovoj sestri, njenoj djeci i porodici, koja takođe nemaju posla i život dostojan čovjeka.
Miodrag Jahura, uz pokojnog Aleksandra Maslešu, bio je jedan od najmlađih boraca Bobanske čete i Trebinjske brigade Vojske Republike Srpske, sa svega 17 godine obukao je uniformu i otišao u rat. Nakon tragedije svaka riječ sada je suvišna, ali neka nam njegova tragična sudbina svima bude opomena da se nešto slično ne ponovi, da više nijedan demobilisani borac i građanin ne digme ruku na sebe iscrpljen dugotrajnim životom na ivici, da društvo i grad reaguju na vrijeme, dok ljudi ne izgube nadu da mogu živjeti život dostojan čovjeka.
Nebojša Vukanović
