Umjesto da razmišlja o protokolu i sastancima u Rusiji, gdje je osim rukovanja sa Putinom i Si Đi Pingom dobacio najdalje do sastanka sa predsjednikom Dagestana, koji ima oko 50 000 stanovnika, manji od Doboja, Nepomenik i Uzurpator ni u Rusiji ne prestaje da razmišlja o meni i liderima opozicije, uplašen jer gubi tlo pod nogama i konce u rukama, pa frustracije i strah izbacuje neprestano pišući i govorrći o nama. Ili piše tvitove, ili daje izjave, ili kao sinoć baljezga u novom velikom intervjuu pred kamerama svog RTRS-s i ATV-a, pričajući najviše o meni, Nenadu Vukoviću i Milanu Miličeviću, lupajući besmislice o toplim kuglicama,  budućem ministru bezbjednosti, pokazujući i dalje opsesiju, strah i frustracije.

Njega najviše brine što je opozicija preuzela inicijativu i što je ušao u slijepu ulicu, izolovan i primoran da nas prati, pokuša kopirati ali neuspješno, što će za nekoliko dana pokazati debakl u Doboju, gdje je zakazao sastanak i pozvao parlamentarne stranke a odziv će pokazati njegovu izolovanost. Ovo je strateško pitanje, naš Staljingrad i Vaterlo, od čijeg ishoda će zavisiti rasplet i budućnost, da li ćemo nastaviti kao društvo i narod dalje propadanje ili napraviti zaokret, početi proces obnove i oporavka, o čemu ću večeras detaljno govoriti u emisiji Istraga sedmice na Hajat televizije.

Kao ključni hrvatski igrač u BiH, možda i u regionu, Dodik neprestano pokušava zatrovati odnose između Srba i Bošnjaka, produbiti jaz i povećati sukobe, što ide na ruku HDZ-u i Hrvatima, koji to maksimalno i mudro koriste u skaldu sa  poslovicon da dok se dvojica tuku treći koristi. To je dovelo Čovića u poziciju „vin-vin“, da pokušava sve da ucjenjuje i drži u šahu. Strateški koncept koji deceniju zastupa Lista za pravdu i red, o kome lično više o decenije detaljno govorim, da je Dodikova politika stalnog sukobljavanja sa Bošnjacima i političarima duboko antisrpska i neprijateljska, da je danas vrhunski patriotizam čuvati Dejton, raditi na istinskoj normalizaciji odnosa i pomirenju, prije svega Srba i Bošnjaka, koji su nažalost duboko zatrovani, ali ne protiv Hrvata, što Dodik, ali i Čović i Zagreb koji mu čuvaju leđa, vide kao opasnost. To je jedan, uz strah od pokretanja  istinske borbe protiv korupcije, ključni uzrok  zbog čega se maksimalno sabotira proced mog imenovanja za ministra bezbjednosti u Savjetu ministara BiH.

U tom kontekstu treba gledati i njegove objave iz Moskve na mreži „Iks“, bivšem „tviteru“, u kojima naravno vrijeđa Bošnjake, optužuje da su fašisti, saradnici okupatora u Drugom svjetskom ratu, spominje Handžar diviziju i Mustafu Softića, koji je bio ustaški gradonačelnik Sarajeva, ali ne spominje NDH i ulogu Hrvata, koji su činili 90% ustaškog pokreta, u kome je nažalost bilo i desetak srpskih izdajnika koji su služili Anti Paveliću i učestvovali u genocidu nas svojim narodom, jer ne želi da se zamjeri svojim mentorima i prijateljima u Zagrebu, Mostaru i Širokom Brijegu. ..

Moram na kraju istaći korektno ponašanje lidera i poslanika stranaka Trojke tokom potpisivanja Platforme, činjenicu da mi je Dino Konaković posle potpisivanja prišao i ponudio da skupa odemo na Kazane i druga stratišta, na taj način očito da želi poslati poruku da podržava proces pomirenja, a moram priznati da je na mene, ne želeći da nekog posebno ističem, veoma dobar utisak ostavio Denis Zvizdić, sa kojim sam prvi put imao neku saradnju i razgovor, i nije slučajno Savjet ministara BiH kojim je predsjedavao, u kome su bili SDS i HDZ BIH od 2014. do 2018. godine, postigao najbolje rezultate.

Detaljnije ću o ovoj temi govoriti večeras u Istrazi sedmice, a kraći osvrt o strateškim konceptima u video prilogu….

Nebojša Vukanović