Prenosim u cjelosti kolumnu Milana Nikčevića, koji analizira stanje u Gacku i dešavanja na lokalnoj političkoj sceni godinu dana nakon završetka lokalnih izbora, promjene vlasti, dolaska SNSD-a i novog načelnika Ognjena Milinkovića.
KULT LIČNOSTI ILI KULT DVOLIČNOSTI
U ovaj postsovjetski aforizam moglo bi se, čini se, svesti opšte stanje u našem društvu proteklih nekoliko decenija. Ako bi je, pak, usmjerili samo na politiku onda je ovakva teza zasigurno tačna i precizna. Od vrha do dna, od institucija do mjesnih zajednica, od velikih gradova do najmanjih opština. Eventualno promišljanje, dakle, o našim lutanjima između kulta ili kultova ličnosti i dvoličnosti koja sve to prati pruža nam mogućnost kretanja u mnogobrojnim pravcima. Mi ćemo se, iako to naizgled može da devalvira široko postavljenu tezu, danas zadržati na kratkom skiciranju stanja u jednoj maloj lokalnoj zajednici koja se kao i sve ostale opštine i gradovi u Republici Srpskoj grčevito priprema za narednu godinu u kojoj će se na opštim izborima sudariti dva politička bloka – vlast i opozicija.
Iako taj sudar ne mora nužno biti ni sudbonosan ni konačan jednog od dva suprostavljena bloka i mnogih aktera koji ih čine poslije narednih izbora neće biti. U slučaju pobjede opozicije u strankama sadašnje vlasti neće imati ko da „ugasi svjetlo“, dok u drugom slučaju opoziciji prijeti scenario one srbijanske. Svi mogući resursi i jedne i druge strane u narednoj godini u svim opštinama biće nesporno u toj borbi angažovani. Iako se po pitanju toga, ali i stanja u kojima se nalaze, ni jedna od opština mnogo ne razlikuje, sve one imaju svoje različitosti, priču i specifičnosti. Takav slučaj je i sa Gackom u kome se tačno prije godinu dana dogodio tektonski poremećaj kojim je završena tridesetogodišnja vladavina SDS -a i era jedne ličnosti–Milana Radmilovića.
Njegova ličnost i vladavina svakako zaslužuju analize i posmatranje iz različitih uglova, ali ćemo se mi danas fokusirati na ovu godinu u kojoj su na vlasti neki drugi politički akteri. I tu valja biti oprezan i jasan. Ne znam da li je to do kraja tako ali jedna izreka kao da oličava vrijeme u kome živimo a ona glasi: „ OD BOGA NE SMIJEM DA PRIČAM KRIVO OD LJUDI PRAVO“.
Elem, ako bi prihvatili ili se osvrnuli na glavne predizborne teze pravljene oko čovjeka koji je došao na vlast, a zanemarili stranku kojoj prpada i u drugi plan stavili ogromnu i moćnu mašineriju SNSD – a i njegovih satelita oličenu prije svega u crpljenju državnih resursa i pozicija koje drže na „RiTE“, Gacko zarad partijskih interesa, zapošljavanja, unapređenja, raznih povlastica.. Sve ono, dakle, što je Gačanima opštepoznato onda bi to moglo da izgleda ovako.
Nesporeći, naravno, iskrene motive onoga oko koga su priču gradili u smislu da je zaista vjerovao ili vjeruje da je on taj koji može spriječiti sveopštu letargiju, mrtvilo, zatvorenost i urušavanje Gacka, o kome su svi govorili, podvući ćemo to da je naprosto bila stvorena atmosfera „mesije“, odnosno čovjeka koji je mlad, školovan, pošten, crkven, tradicionalan, nekoga ko je po svemu, pa i u ideološkom smislu različit od stranke kojoj pripada.
To je dotle išlo da ga niko od nas sa druge strane javno nije dohvatio ni ružnu mu riječ rekao taman kao da nam je svima u najmanju ruku bio dolibaša na slavi. Ono što smo mi, njegovi politički protivnici, uporno govorili jeste da su njega ispred sebe isturile strukture i ljudi koji će po osvajanju vlasti istu u stvari preuzeti, a onoga koga su instalirali gurnuti u stranu i oprljati. Vjerujem da je dovoljno vremena prošlo i da narod Gacka već sada može da prosudi ko je bio u pravu. Mi ili oni.
Ono što je, nepobitno jeste to da je nasljednik Milana Radmilovića zaista mogao imati nepodijeljenu podršku cijelog Gacka. Za nju se, međutim, bilo potrebno izboriti – postaviti se i reći u priliku ovako: „ Da! Imam naslijeđen dug i višak radnika i u Opštini Gacko i u svim javnim ustanovama. Ja sam onaj koji je došao da podigne ovaj grad i stiša podjele. Otpuštanja neće biti! Snagom svoje ličnosti, autoritetom i na krilima podrške koju sam dobio sve ću te ljude, makar njih trideset do četrdeset, uposliti na „RiTE“, Gacko. Ukoliko mi to onaj koji njome suvereno vlada, predsjednik Opštinskog odbora moje stranke, ili bilo ko drugi pokuša zabraniti, dići ću mu sve Gacko na noge i pravo pred kapiju! Pa da vidimo ko će primiti ikoga mimo Gačana dok ne riješim ove ljude, jer je mene birao moj narod, a ne stranke!“
Ovo da je rekao i uradio garantujem vam da bi suvereno vladao ovim gradom makar deceniju. Ljudi koji bi prešli na „Termu“ bi bili zadovoljni (je li mislite da mu ne bi vratili glasovima i podrškom?), Opština i javne ustanove bi po pitanju finansija stale na noge, a on na jedan poziv dobio svoje sugrađane kao zaštitu i podršku, od svih i od svega. Nema toga ko bi ga mogao ucijeniti i poprijeko pogledati, JER BISMO GA SVI MI BRANILI. Tako, nažalost, nije bilo.
I sve poslije toga pretvara se u jednu malu običnu prljavu politiku. Oni koji glasaju za aktuelnu vlast govoriće o dobrim potezima koje je ta nova vlast povukla opoziconari će insistirati na onim lošim i tako do unedogled, tačnije do 2022. godine kada će oni govoriti da brane Srpsku, a mi da je takođe branimo, ali i od inih i od njih.
Pošto je lista koju predstavljamo ostala vanparlamentarna dužni smo javnosti reći šta bi to da „Lista za pravdu i red“ ima odbornika u lokalnoj skupštini taj odbornik govorio i radio ovu proteklu godinu. Ovdje, naravno moramo podvući da protiv nikoga ništa lično ne govorimo, ali kao da svi zaboravljaju da su se kandidovali za javnu funkciju i da ta javnost sa sobom nosi i odgovornost te da su njihovi postupci podložni sudu javnosti.
Dakle, da je odbornik „Liste za pravdu i red“ u skupštini nastupao bi opoziciono. To odmah znači da bi svaka tačka trajala makar po dva sata a ako treba usvajanje dnevnog reda i cijeli dan! Onaj koji se u prošlom sazivu muški i aktivnošću izborio da bude „Kristijano Ronaldo“ gatačke skupštine morao bi da zna da ovaj saziv ne bi kontrolisao loptu, dijelio iste, asistirao i zabijao golove kako želi jer bi mu se odmah uletilo kramponima u koljeno, glavom u glavu, prstom u oko kad sudija magistar ne vidi ili ne čuje itd, jer mu, kao neki drugi, „Pravda i red“ ne bi ćutali. Naravno u političkom smislu. Svako zasjedanje počinjalo bi i završavalo se s pitanjima našeg odbornika. Recimo:
– Zašto je i ko devalvirao funkciju Zamjenika Načelnika Opštine Gacko? Da li ikakav prostor za rad (osim kancelarije) ima onaj koji je obavlja? Da li i koliko često uopšte bude na poslu i da li živi u Gacku?
Na početku svake sjednice Predsjednika Skupštine bi pitali da li je iz Banja Luke došao dan, dva, tri ili pet dana pred skupštinu, jer se narodu čini da je više u Banjaluci nego u Gacku? Ovdje ga, neki sumnjaju, vuče srce, a gore biznis.
– Sve odbornike, Načelnika, i Predsjednika Skupštine, da li su, pošto je ovo malo mjesto, bar načuli da je jedan od njih u preduzeću u kome radi napravio minus pa da je to onda sve zataškano.
Ako jesu, zašto se to ne ispita ili bar javno traži da ispita a ako nisu neka narod zna koliko su svi dvolični i dokle nam je čuveno Gacko došlo.
– SPS bi bio pitan da li je vlast ili je opozicija i da li je moralno smatrati normalnim „sisanje u dvije majke?“ Takođe i DNS. Ili izlazite iz koalicije ili fino i pošteno pređite u SNSD.
– Neke od odbornika vladajuće koalicije za koje svi bezrezevno tvrde da su pošteni da „trepnu ako su oteti“.
– Odbornike SDS–a (osim onog najmlađeg) zašto ne pitaju sve ovo i da li misle da se ćutanjem i pričanjem o trivijalnostima vlast obara? Da li je moguće da ne mogu da preuzmu incijativu i da su od njihove javne riječi oštrija „šmitovanja“ i da je najaktivniji onaj u koga smo svi „suimali“, bivši Zamjenik Načelnika?
– Da li je moguće da ne podsjete javnost na to koliko je prije trenutnog popločavanja trga koje treba pozdraviti Opština uložila u izgradnju Sabornog hrama? Da je i ta famozna prodavnica „Kort“, projekat započet prije nove vlasti. Ili da ne otvore javnu raspravu da li će nam taj „Kort“ donijeti više štete ili koristi?
Da je Milan, u slučaju pobjede, a po isplati rente, planirao Konkurs za stipendije i za 2020/2021. godinu? Da je jedan dio ovih asfaltirljanja ugovoren prije nove vlasti, i desetine sličnih pitanja počevši od putne infrastrukture do ostalih elemenata „švajcarskog gradića“?
I tako redom, sve redom… To je bio smisao one „šake od sto“… Ovako, pogni glavu i dumaj zašto su Srbi tebi i Halidu dali isto glasova. Da li je do tebe.
Vjerovatno da jeste jer iz ciklusa u ciklus, inateći se bez ikakvog konkretnog rezultata i mogućnosti za isti, izigravajući „Don Kihota“, uvijek sa malom grupicom ljudi, bez stranke i infrastrukture i čovjek se potroši i pukne ko ledenica.
Šesnaeste sprečavaš, ugrožavajući ličnu egzistenciju (tada sam, par mjeseci pred izbore i mjesec poslije, bukvalno bio bez ugovora o radu) sa par hrabrih ljudi, glavu na panj da socijalisti i ideološki nasljednici komunista ne dođu na vlast, da bi danas, pet godina poslije, ti isti izigravali ili bili prava opozicija, aj ga znaj, živote lutalico…
Pa onda neće niko uz Vukana pa kada se osjeti poslije mitinga u Banjaluci da vrijedi biti uz Vukana, valja Vukan ne valjaju njegovi. I to je moguće. Samo pošto mi „đavo“ ne da mira da ćutim još ću nešto podvući. Gluplji, a pogotovo nepošteniji od mene neće mi određivati mjesto. To može samo Vukan ( i još jedan Čovjek) i oni pošteni koji će mu u Gacku u narednom periodu pristupiti. Ako oni kažu, lagano ću se ja skloniti, jer sam u ovome zbog toga što zaista mislim da ova vlast radi opstanka Republike Srpske mora da ode a ne zbog ko zna čega drugoga.
I ne bih se kladio da nećemo biti opozicija i kada dogodine SNSD ode u političku prošlost. Za ovaj put dosta – NEKA KOŠTA AKO MORA I DO KONAČNE POBJEDE!
NIKČEVIĆ MILAN
