Manipulacije novinara-pokajnika Marka Vejića
Fabrika laži, mržnje i zla jedina radi punim kapacitetom u Republici Srpskoj. Količina laži, obmana i manipulacija, kojima tzv „RTRS“ svakodnevno zatrpava gledaoce ispirajući mozak građanima Republike Srpske, mnogo je veća od nove velike zgrade koju je za njih izgradio prvi neimar Slobodan Stanković.
Novinar-pokajnik Marko Vejić prošle godine je iznenadio javnost odlukom da napusti RTRS zbog pritiska na novinare i uređivačke politike kuće koja je u potpunosti naklonjena i podređena režimu, a potom se poslije samo 2 mjeseca vratio i uz Nadu Veletić i Ljiljanu Preradović postao udarna pesnica crvenog Dnevnika. Pokajnik Marko nedavno je u centralnom Dnevniku prezentovao lažne podatke o broju zaposlenih u Republici Srpskoj u 2016. godini tvrdeći da je posao našlo više od 38 000 ljudi. Pokajnik tvrdi da je najviše novih radnih mjesta otvoreno u Banjaluci 14 705 i Doboju 7 054, dok je najmanje u Trebinju – 2 983. Da Vejić i tzv „RTRS“ kojim slučajem govore istinu, u Trebinju gotovo da ne bi bilo nezaposlenih, a Republika Srpska bi bila među vodećim po rastu broja zaposlenih u regionu. Da su istinite vijesti novinara-pokajnika to bi značilo da je u Trebinju otvoreno 30 novih fabrika sa po 100 zaposlenih radnika.
Nažalost umjesto 2983 nova radna mjesta, u Trebinje je bez posla u javnom i privatnom sektoru samo u poslednjih nekoliko mjeseci ostalo više od stotina radnika, a slična je situacija i u ostalim dijelovima Republike Srpske. Već 10 godina, a poslednje 4 godine intenzivno, Fabrika mržnje, laži i zla se pretvorila u septičku jamu i protočnu kanalizacijua koja svakodnevno raznim smećem i đubretom kontaminira javni prostor. Rad ovog bivšeg javnog servisa jedino se još može uporediti sa gebelsovom propagandom sredinom 40-ih godina prošlog vijeka i radom Nacionalne televizije Sjeverne Koreje, samo što podanici u Koreji imaju zadatak da veličaju i slave Kim Džong Ila ali ne i da napadaju i satanizuju njegove kritičare kao što to rade urednici RTRS-a.
Fabrika mržnje, laži i zla je jedno od najotrovnijih i najopasnijih oružja režima jer neprekidnim spinovanjem javnosti, lažima i grotesknim konstrukcijama podiže tenzije, uznemirava građane Republike Srpske i stvara osjećaj konstantnog straha i uznemirenosti kod svih.
Ogromna većina novinara i radnika RTRS-a pokušava časno i pošteno da rade svoj posao, ali nažalost zbog ucjena i pritisaka rukovodstva povremeno moraju da pogaze i sebe i novinarske norme kako ne bi doveli u pitanje egzistenciju svojih porodica. Novinare i zaposlene nikako ne treba kriviti za ovakav izgled tzv „RTRS-a“, već je jasno da su glavni krivci direktor Draško Milinović, urednici poput Nade Veletić i nedostojni novinari-pokajnici poput Marka Vejića. Kad se oslobodimo od unutrašnje okupacije, svakako sa ostalim smećem trebaće ukloniti i nekolicinu nedostojnih koji su uništili i osramotili RTRS, i ovu medijsku kuću ponovo pretvoriti u istinski i neutralni javni servis koji će nepristrasno i objektivno informisati javnost.
Nebojša Vukanović