palpal

Ljudska drskost i bezobrazluk nemaju granice!

Iako se trudim da odgovorim na svaki poziv i poruku, a svaki dan ih ima u prosjeku bar stotinjak, bez pretjerivanja, nekada nije moguće to fizički stići jer sam vodim stranicu, pišem blog, snimam, odgovaram na poruke… Posebno fizički nije moguće odgovoriti na poruke tokom praznika početkom godine, jer samo na Fejsbuk stranici imam 178 000 pratilaca, a sa instagramom i Jutjub kanalom, bez poruka, vajbera i drugih aplikacija, preko 250 000 pratilaca.

 Neću pretjerati ako kažem da sam za Novu godinu, Badnji dan, Božić i rođendan odgovorio na preko 5000 različitih poruka najmanje i da danima po 10-ak sati buljim u telefon i tipkam kako ne bih nekog povrijedio i ostavio pogrešan utisak. Naravno da se dogodi da neke poruke promaknu, da sve ne vidim i da nema šanse da odgovorim svakom, ma koliko se trudio, i u više navrata sam zamolio ljude da me razumiju ako ne vidim ili ne stignem odgovoriti na mejl ili poruku.

Sinoć sam po snijegu došao do Doboja da razgovaram sa čistačicama Doma zdravlja koje treba da dobiju otkaz, koje su me zamolile da dođem i snimim reportažu, pokušam da pomognem da pred penziju ne ostanu bez posla i hljeba i uskoro ću objaviti video prilog.

Glupo je da kažem da sam poslije 3 mjeseca popravki auta i prokletog mjenjača jedva stigao do Doboja, jer opet izbacuje neku grešku, i kamion i šlep službom sam došao do Banjaluke i onda nakon svega gledam besposlene mudreše kako me prozivaju, jer njima, umišljenim ljudskim gromadama i veličinama, nisam poslije par sati stigao da vidim i odgovorim na rođendansku čestitku.

Inače sam dotičnom Branislavu Vukelji, bivšem banjalučkom SDP-ovcu ranije odgovorio na svaki poziv, našao vremena u pauzi sjednice Narodne skupštine Srpske da sjednemo na piće sa njegovim prijateljima, bez obzira što ne dijelim bilo kakve stavove i vrijednosti sa lažnim građanistima i SDP-om, da ga saslušam, kao i stotine drugih koji misle da sam stonoga, da mogu istovremeno biti na 10 različitih mjesta, popiti 100 kafa i skočiti na svaki poziv, kao da sam neka interventna jedinica.

Ne želim nikom da se pravdam i objašnjavam, jer dobronamjerni shvataju, ali još jednom bih zamolio sve da me pokušaju razumjeti jer i da imam 2 službena auta i vozača, sekretaricu i Kabinet, ne bih mogao stići da na svaki poziv priskočim u pomoć, a dušebrižnici i mudreše samo nek nastave da mudruju, provociraju, pišu i napadaju, ne mislim da se osvrćem na svakog ko za mnom svaki dan baca gomilu kamenja.

 

Nebojša Vukanović