Laža i paralaža

Kratak osvrt Slaviše Rakovića na ekonomske reformske procese u Republici Srpskoj i BiH

Dok vladajuća klika najavljuje povećanje penzija 3% i minimalca na 405 KM kao velika dostignuća i uspjeh ekonomije Republike Srpske, reformska opredjeljenja ostaju potpuno neispunjena.Prema sporazumu sa MMF, Vlada Republike Srpske do današnjeg dana trebala je da donese Operativni plan za smanjenje ukupne zaposlenosti u javnom sektoru na osnovu Registra zaposlenih koji će biti sačinjen uz podršku Svjetske banke. Ni jednoga traga nema da je Plan donijet a rok je bio kraj juna 2017. godine.

Trebalo je sačiniti i plan restrukturiranja Željeznica RS, takođe uz saradnju Svjetske banke, i to do kraja decembra 2016. Od plana imamo štrajkove i neispunjenje obaveza prema zaposlenima uz uvećanje gubitaka. Do kraja novembra 2016. trebalo je donijeti izmjene i dopune Zakona o Investiciono razvojnoj banci RS u skladu sa preporukama MMF. Ne samo da nema aktivnosti, nego već dvije godine IRB radi bez nadzornog odbora i direktora, v.d. ili šta je već Vujnić sjedi u banci s potvrđenom optužnicom, suprotno Zakonu o imenovanjima ministara i ostalih funkcionera, dok u NSRS još nije razmatran ni Izvještaj za 2015. godinu koji je povučen iz procedure.

Vlada takođe nije sposobna da nametne olako obećano prebacivanje poslovanja domova zdravlja na trezorski sistem opština u RS, a prihvatila je obavezu do kraja marta 2017. godine. Od obećanog rasterećenja privrede u pogledu poreza na dohodak i doprinosa nema ništa, ni ne spominje se.

Na taj način i sama demagogija oko penzija i plata dobija puni smisao. U navodno lošim, a po vladi dobrim, uslovima podizanje minimalca na 405 KM izgleda kao veliki korak od čak 5%. Nije ni čudo da se ovakvoj politici plata, bez politike i ekonomije protive poslodavci, a trebalo bi da se protive i zaposleni.

Sve u svemu, revizija je kriva za sve. Deficita nema i ne može biti jer je to rekao MILE. Reforme su tu iza ugla, samo ih ometa SzP i čitava armija neprijatelja. BDP raste preko 3%, prihodi rastu, ali raste i javna potrošnja, a od reformi možemo očekivati samo nove namete. bez obzira na potrebe i dobre namjere, sredstva solidarnosti i akcize samo će biti novi udar na džepove građana. Da vlasti imalo razmišljaju shvatile bi da svaki novi porez na istu platežnu moć građana može da znači samo preraspodjelu potrošnje, a nikako povećanje prihoda. Najbolji dokaz tome je konstantan rast cijena duvanskih prerađevina koji je na kraju doveo do pada prihoda iz tog osnova.

Za stvarnu reformu potrebno je, barem kada su plate u pitanju, imati viziju rasta i razvoja, otkloniti disparitet plata javnog i privatnog sektora, što je moguće jedino uz rasterećenje, odnosno smanjenje poreza i doprinosa, napraviti i urediti mehanizam usklađivanja plata sa rastom BDP na godišnjem ili dvogodišnjem nivou, uz minimalac od barem 510 KM. Samo u paketu sa jasnim ciljevima može se govoriti o reformi. Ono što sada imamo na stolu su mrvice, a Vlada koja manipuliše građanima izgleda zna da su i mrvice dovoljne da omoguće nastavak pogubne ekonomske politike u Republici Srpskoj.