Gradonačelnik Trebinja Ćurić dr Mirko do savršenstva je ovladao vještinom podmetačine, obmane i hipokrizije, kako se u nauci često još naziva stručni pojam zamjene teza, i ne znam da ali mu je to bila tema doktorske disertacije ali je postao pravi doktor manipulacije i poigravanja emocijama ljudi.
Kada ga odbornici u Skupštini grada pitaju odakle mu ukradena markirana odijela, parfemi i druga roba koju godinama „na crno“ prodaje i švercuje, gradonačelnik Ćurić dr Mirko odgovara da je sramno što napadaju njegovu porodicu i sestru koja prodaje robu na buvljaku, iako nju niko nikada nigdje ni spomenuo!?
Kada ga novinari pitaju zašto je gradsko zemljište dao svojoj punici, da li je u sukobu interesa i da li je zloupotrijebio položaj, on „mudro“ i lakonski odgovara napadom na novinare da oni ne žele da njegova punica dočeka 90-ti rođendan!
Prosto tekst je razumljiv normalnim i pismenim ljudima, ali je mentalno zahtjevan za funkcionalno nepismene, kakav je nažalost „naš“ gradonačelnik, pa bi njemu i sličnom trebalo u fusnotama ubuduće da pišem pojašnjenja. Zato ne treba da ludi i poslednji pokušaj drske obmane i zamjene teza kada je govorim o istorijskim činjenicama i istaknem da je slučajnost što je isto ime i prezime kao gradonačelnik Trebinja imao i ustaški emigrant Mirko Ćurić iz okoline Posušja, koji je ubijen u Minhenu 1969. godine, naglašavam da upravo zbog toga i jasnog razdvajanja prvog čovjeka grada Trebinja nazivam Ćurić dr Mirko, on u svemu vidi napad na njegovu porodicu, pozive na nasilje, linč pa čak i da stavljam mete na čelo njegovoj djeci i porodici! Kakva drskost i bezobrazluk, posebno ako se ima u vidu da je Ćurić prije desetak dana upro prstom u mene i javno ustvrdio da ja stojim iza paljenja vozila u Trebinju!
Žalosno je što Ćurić ne bira sredstava da dođe do zamišljenom cilja, pa je spreman da javno ponižava i koristi svoje rođake Ćurića, koji imaju narušeno zdravlje, i istura osobe sa posebnim potrebama na kumovoj televiziji kako bi branili Ćuriće, a u stvarnosti samo bez potrebe sramoti svoju porodicu.
I on, ali prije svega njegov kum i gazda Luka, u svom bezobrazluku i glumljenju žrtve, već duže vremena pokušavaju da me proglase za nekakvog ludaka i duševnog bolesnika, jer nemaju drugog načina da me nekako diskredituju, smanje veliki ugled i popularnost u narodu koji ih jako brine, pa u svakoj objavi izmisle kako mi je um poremećen, kako sam bio na liječenju na Psihijatriji u Beogradu, kako tumaram sam…
Jadnicima i bijednicima u kampanji su se pridružili „koalicioni partneri“, digla se kuka i motika koja pokušava da vikom i galamom, trubama režimskih medija skrene pažnju sa poskupljenja struje, radova na aerodromu, Kliničkog centra, drugih problema i obećanja.. Oglasili su skoro svi, od Ćape i socijalista do trećepozivca Banjca, Vlatkovića i neke „Narodne partije Srpske“ koja je osnovana prije nekoliko dana.
U strahu su velike oči, ali ipak su pretjerali. Kad vidim šta Petrović mr Luka, Ćurić dr Mirko i ostali pišu i govore pomislim da su nalazi, dijagnoze i rezultati vještačenja neuropsihijatra dr Crnogorčić bili ispravni, da sam bio u zabludi kada sam mislio da se pretvaraju i izmišljaju kako bi mi uzeli pare već stvarno imaju duševne bolove. Problem je samo što paranoja i drugi poremećaji ne treba da se liječe u sudovima, otimajući meni novac u namještenim montiranim procesima, već u specijalizovanim zdravstvenim ustanovama.
Nebojša Vukanović