palpal

Kuba i lažni car Konstantin

Profesor Kusta sa „kubom“ u ustima aplaudira Bećkoviću tokom svoje predstave, fotografija je dana i najveći utisak sa današnje predizborne ceremonije koja je održana u Andrićgradu. Istina da se profesor Kusturica malo više zanio, pa je u zanosu poredio mecenu Dodika sa carom Konstantinom Velikim, ali treba ga ipak razumjeti jer su za velike projekte i donacije neophodne i velike glorifikacije lažnih careva. Pušenje kube u stilu italijanskih „donova“ tokom svečanosti i uživo prenosa na Vidovdan je na neki način znak nepoštovanja prema svim srpskim žrtvama koje su pale kroz istoriju za slobodu našeg naroda. Ipak režim je toliko zadovoljan jeftinom palanačkom predstavom iz Andrićgrada, da je pored 80 minuta uživo prenosa, RTRS u udarnom terminu nakon Dnevnika 2 emitovao cjelokupan snimak i reprizu u trajanju od sat i 20 minuta. Tri sata Dodika i Kuste na dan preveliki je udar na mentalno zdravlje napaćene nacije. Kroz istoriju smo preživili mnoga velika iskušenja, pa ćemo valjda nekako preteći i ove šizogene strukture, ali će se posledice njihove okupacije, razaranja i rasijanih devijacija osjećati decenijama.

Jedan od velikih kurioziteta svečane ceremonije iz kustinog Andrićgrada je nevjerovatna činjenica da je Milorad Dodik nadugo besjedio i svečano otvorio spomenik Mehmed-paši Sokoloviću i patrijarhu Makariju, a da ih nijednom riječju nije pomenuo niti dao bilo kakvu aluziju na život i djelo zagrljene braće Sokolović! Prosto je nevjerovatno, i vjerovatno će ući u anale balkanske istorije umjestnosti i socrealizma, da neko svečano otvori neki spomenik i umjetničko djelo, a da ne pomene ni autora umjetnika niti istorijske ličnosti u čiju čast je spomenik napravljen.                                                                   

Umjesto o Sokolovićima, Dodik je nepovezano govorio o Jugoslaviji i srpskim zabludama, pokušavajući da lažnim srbovanjem i populizmopm pridobije poneki jeftini politički poen i povrati izgubljeno povjerenje razočaranog naroda. Između ostalog je istakao da se početkom 90-ih zalagao za izdvajanje Srpske iz BiH i ostanak u Jugoslaviji kako bi se riješilo srpsko nacionalno pitanje. Koliko me sjećanje služi, Ante Marković i njegovi „reformisti“ nikada nisu bili srpski nacionalisti, pa ne znam kako se njihov poslanik i uvaženi član mogao boriti za stvaranje Republike Srpske i ujedinjenje Srba!? Čak i za vrijeme Otadžbinskog rata, u pauzama kad nije švercovao naftu, cigarete i kafu na veliko, Dodik je bio protiv Republike Srpske i zalagao se za prihvatanje Vens-Ovenovog plana i kantonizaciju BiH bez entiteta. Dodik je kao podoban Alijin Srbin stvarao Federaciju BiH i bio jedan od 7 Srba koji su pozvani na konstitutivnu sjednicu Parlamenta Federacije 1994. godine. On se za vrijeme rata u Peruđi sastajao sa Sejfudinom Tokićem i otvoreno podrivao odbranu i stvaranje Republike Srpske. Kao tzv „koordinator Demokratske alternative BiH“ u septembru 1995. pisao je pisma i kritikovao Radovana Karadžića, pa mi nije jasno o kakvoj se demenciji i poremećaju radi kada Dodik priča laži o 90-im, srpskom nacionalnom pitanju i ujedinjenju?  Nije valjda da misli da svi mi ovce i imamo pamćenje ribe, i da smo zaboravili njegove „rane radove“, brojne izdaje i zlodjela!?                                                                     

Dodik je u svojoj izdaji i dodvoravanju strancima išao tako daleko da je uoči Dejtona, pred sam kraj rata, tokom gostovanja u Radio emisiji u Hagu govorio kako će se on vratiti iz Haga kući u Laktaše za koji dan, a kada Radovan Karadžić dođe u Hag ostaće u njemu do kraja života!? Slušati bivše komuniste, skojevce, reformiste i alternativce kako govore o srpstvu, patriotizmu, izdajnicima i strancima, u najmanju ruku je ogavno. A šta drugo, osim laži i podvala, očekivati od nekog ko se nažalost nalazi na mjestu predsjednika, a toliko površno poznaje istoriju svog naroda da ne zna čak gdje je i kada umro i sahranjen prvi srpski prosvetitelj Sveti Sava Nemanjić?                                               

Dobro je da su kamere dvorskog RTRS-a snimile jeftinu predstavu iz Andrićgrada, jer će ona biti jedna od opomena i važna lekcija budućim generacijama da više nikada ne pokažemo toliko slabosti i napravimo užasne greške dajući povjerenje i sudbinu naroda u ruke nedostojnih i beskrupuloznih manipulatora, hijena i prevrtljivca.

 

Nebojša Vukanović