Dobio sam pismo oficira Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, koji želi da ostane anoniman, a koji piše o korupciji, nameštanju konkursa i sistematskom razaranju Oružanih snaga BiH. Pismo prenosim u cjelosti sa ciljem da se odgovorni upozore na posledice, jer današnje hapšenje Nenada Nešića ,ministra bezbjednosti u Savjetu ministara BiH, pokazuje da jednog dana svi mogu doći pred lice pravde i odgovarati za zloupotrebe, te da razmisle o posledicama namještenog konkursa..

Poštovani gospodine Vukanoviću,

Molim Vas da objavite ovo moje anonimno pismo o stanju u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine. Kao profesionalno vojno lice ne mogu javno istupati pa je ovo jedini način da upoznam javnost sa onim što se dešava unutar Oružanih snaga BiH. Kao što je svima poznato Oružane snage BiH kubure sa mnogim problemima. Vojnici sa 40 godina bivaju otpušteni iz službe i ostaju bez posla (što je jedinstven slučaj u Evropi), plate su im male, oprema je loša i zastarjela, uslovi boravka na pojedinim lokacijama su katastrofalni. Pored svega navedenoga u zadnje vrijeme se pojavio i veliki stepen kriminala i korupcije kada su u pitanju personalni poslovi unapređenja i činovanja pripadnika Oružanih snaga.

Ta pošast je u najvećoj mjeri pogodila srpsku komponentu. Činjenica je da je korupcija u institucijama Bosne i Hercegovine prisutna od njihovog osnivanja tako da nije mogla zaobići ni Oružane snage BiH. Međutim, od vremena kada je Boris Jerinić, sadašnji gradonačelnik Doboja, a tadašnji zamjenik ministra odbrane BiH stolovao u Sarajevu bukvalno je za Srbe postalo nemoguće bilo koju konkursnu proceduru proći na pošten način. Skoro svi konkursi propaćeni su aferama, namještanjima, guranjem podobnih kandidata a uplitanje političara u personalne poslove postalo je svakodnevnica. Danas sigurno ne postoji ni jedan pripadnik OS BiH koji u jednom momentu nije bio svjedok ili žrtva neke koruptivne aktivnosti. Nažalost veliki broj vojnih lica, prvenstveno oficira visokog ranga pristalo je da igra ovu prljavu igranku a mnogi od njih ne samo da su sprovodili volju političara nego su i sami ostvarivali finansijsku korist. O tome postoje i prijave u Tužilaštvu BiH, koje nikada nije pokrenulo krivičnu istragu protiv pojedinih oficira, iako su im predstavljeni jasni dokazi.

Primjera namještanja konkursa ima bezbroj ali razlog zbog kojeg ovo pišem jeste trenutni interni konkurs koji se sprovodi unutar Oružanih snaga BiH putem kojeg vojna lica sa završenim fakultetom, u činu vojnika i podoficira, postaju oficiri na osnovu preporuke svoga komandanta. Taj postupak je do te mjere kontaminiran da je već na njegovom samom početku podneseno par krivičnih prijava protiv određenih visokih oficira. Obzirom da je istraga u toku ovom prilikom neću iznositi imena oštećenih niti lica protiv kojih su podnešene prijave, već ću se osvrnuti na sami postupak izbora kandidata. I u ovome konkursu kao i prethodnima prednost imaju ljudi sa završenim privatnim fakultetima. I to ne bilo kojim, već onim našim domaćim, romanijskim. Visoka škola za uslužni biznis-Sokolac je naš hram znanja, trust mozgova ili srpska Sorbona. Sigurno ne postoji institucija koja je dala veći doprinos usavršavanju i profesionalizaciji javne uprave u BiH od ove. Nisam nikada slušao predavanja na toj ustanovi, ali definitivno postoje određena znanja koja se tamo steknu i koja prave razliku na konkursima. Možda ovi posljednji redovi zvuče sarkastično ali je sigurno da su oni naša realnost.

U zadnjih par godina diploma privatnog fakulteta postala je ulaznica za napredovanje u OSBiH. Napora da se ova tendencija spriječi skoro da i nema a na osnovu glasina često se sazna koji je političar pomogao nekog budućeg oficira i doprinio njegovom „karijernom usavršavanju“. Mnogi od tih vojnih lica moraju vratiti usluge pred izbore a jedan od primjera je bila i već zaboravljena kupovina glasova za Stašu Košarca tokom zadnje izborne kampanje. Da budemo legalisti do kraja, privatni fakulteti imaju licencu kao i državni tako da su izjednačeni i na konkursima. Na stranu to što svi znamo kakav se kadar tamo proizvodi. Međutim, pored toga što se forsiraju ljudi sa privatnim fakultetima u konkursnim procedurama koje se sprovode u OSBiH grubo se krše i druge norme samo da bi se pogodovalo određenom kandidatu. Zanemaruju se godine službe, službene ocjene, fizička sprema, sve ono što jednog vojnika ili podoficira čini dobrim kandidatom za oficira postaje nevažno. Važno je samo ko za koga zove. Znam da ovo što pišem nije ništa novo, da je ovo sudbina velike većine institucija u BiH. Ali postoji nešto što je specifično u ovoj situaciji. Nešto što ima posebnu težinu i što nosi posebnu opasnost za našu budućnost. To je činjenica da u svemu ovome učestvuju srpski oficiri. Kao što sam rekao na početku, uticaj političara bi bio minoran kada oficiri ne bi pristajali na njihove igranke. I to oficiri koji su naslednici slavne srpske vojničke tradicije.

Ljudi koji su školovani na Vojnoj akademiji u Beogradu i po drugim prestižnim vojnim školama u svijetu. Oni kao da nisu svejsni koga predstavljaju i čiji su naslednici. Zamislite jednoga Živojina Mišića kako ga zove lokalni političar, ranga ovih današnjih „funkcionera“ i naređuje mu da najgorem vojniku prepravi rezultate fizičke provjere, izbriše disciplinske mjere iz evidencije, nakiti biografiju i od njega napravi oficira. E gospodo draga, da je Živojin to radio ne bi bilo ni Kolubare ni Solunskog fronta, jer se sa Cera niko živ ne bi vratio. Zato još jednom apelujem na oficire Srbe u OSBiH koji čitaju ovaj tekst i znaju da se na njih odnosi, da prekinu sa kriminalnim radnjama. Da obustave ovaj nakaradni konkurs koji je u toku i da dozvole najboljima među nama da dobiju ono što zaslužuju. Naravno ovdje ne mislim na sve oficire, većina ljudi svoj posao radi časno i pošteno a oni koji nisu takvi sami će se prepoznati. Gospodo oficiri stavite prst na čelo i razmislite o svemu, a posebno o tome šta ste vi dobili u nasleđe a ko i šta ostaje iza vas!?