Prenosim u cjelosti kolumnu Nikole Konca, Krajišnika i Kordunaška, bivšeg majora Vojske Republike Srpske Krajine, rođenog u selu Trepča na Kordunu koga više nema, a koje je dobilo ime po Trepči na Kosovu i Metohiji, gdje je Srba ostalo u tragovima, uoči nove godišnjice obilježavanja stradanja srpskog naroda u Oluji avgusta 1995. godine, kada su Krajišnici od strane Beograda ostavljeni sami na cjedilu, na milost i nemilost Hrvatskoj vojsci, HVO-u i Petom korpusu Armije BiH, koji su zajedničkim snagama, potpomognuti logistikom i obukom NATO pakta, napali i protjerali 250 000 Krajišnika sa prostora sjeverne Dalmacije, Korduna, Banije i Like.
Prije kolumne podsjećanje na video prilog i razgovor sa majorom Nikolom Kobcem o stradanju Krajišnika, koji sam snimio u sklopu putopisa i reportaža o izdanoj i zaboravljenoj Krajini i Krajišnicima.
IZMEĐU LITIJUMA I OLUJE – KRAJIŠNICI
(Cerska bitka i krajiška „Oluja“ 2024)
Ovih dana sam se našao između dva svjetska i jednog „moga“ rata. Naravno, kao i sve godine (29) do sada nekoliko prvih avgustovskih dana teško proživljavam. Sjećanja me ubijaju, a ljudi živog zakopavaju. Da sam danas u Vrginmostu ne bi me zbor u Pješćanici promašio. Ilija gromovnik bi nas okupio, nakon što nas je rastjerao!
U Cerskoj (Jadarskoj) bici avgusta 1914. Srbija je svim Srbima, u cijelom „srpskom svijetu“ osvjetlala obraz. Hoće li se to isto desiti ove godine, sutra, avgusta trećeg 2024.?
Ovih dana sam se našao između neba i zemlje, među dva minerala. Litijuma, vrlo lakog specifične težine (0,534) i Barita težine 4,30, pri 20 stepeni. Drugi sam eksploatisao (kao odgovorni rukovodilac odgovorne firme) na granici Hrvatske i Bosne. Znam nešto o rudarenju, sjećam se eksploatacije keramičke gline, kvarcnog pijeska, dolomita… sjećanja se ne prodaju, ona su najveće moja bogatstvo!
Ako mislite da pišem da bi dao podršku nekom ili nečem – ne, ne pišem zbog toga. Prije bilo kakvih buna i revolucija saslušajte struku, stručnjake, eksperte, vidi Srbijo gdje si danas i odluči. Onda kopaj ili ne kopaj Litijum.
Tužan sam, zato pišem! Čija je bila ideja da se sutra, u Loznici okupi „sjećanje“ na Srbe iz Krajine i Hrvatske? Tu, gdje ključa ili od neznanja ili iz objesti zbog Litijuma? Da se tu Krajišnici dovoze i sa njima obilježava Dan Nesreće ili Snaga Vlasti? Kakve veze ima Loznica sa Kordunom i Krajinom? Koliko je Krajišnika Loznica u svoj grad smjestila? Ima! Loznička brigada!? Ako je to bio kriterijum za određivanje lokacije „tugovanja“ onda je Zaječar imao prednost.
Njegova brigada je 1991. o srpskom junaštvu pisala najljepše rečenice pred Karlovcem.
Sutra će Krajišnici stati između dvije Srbije. Dvije zemaljske Srbije. (Nebeska je davno isparila, da postoji ne bi sutra u Loznicu došla.) Zašto? Zar smo još uvijek moneta za potkusurivanje? Zar još ima sitniša?
Nikola Kobac
