Tokom nekoliko razgovora koje sam imao sa Rodoljubom Draškovićem, ali i nekoliko javnih apela i tekstova, pokušao sam mu skrenuti pažnju da razmisli i objasniti da nije sve u novcu i njegovoj akumulaciji, posebno ako ga neko ima u izobilju i ne zna šta će sa njim, da je dobro platiti pošteno svoje radnike i dio bogatstva, koje su Bog i sreća, uz znanje i splet okolnosti podarili, podijeliti sa onima koji ga nemaju i žive na ivici. Sve je u prirodi u nekoj ravnoteži, i dobro se često dobrom vrati.
Iskreno sam očekivao da će Drašković povećati plate radnicima, nakon kritika o niskim platama u IAT-u, teških riječi i napada koje smo javno razmijenili, jer je svjestan da su kritike opravdane a radnici nezadovoljni. Malo povećanje plata, regres, poštovanje i ljudski odnos puno znače radnicima, pa kao što sam ga pohvalio za novu godinu kada je isplatio 13 platu većini zaposlenih u proizvodnji, i sada ga treba pohvaliti kada je odlučio da svim radnicima podijeli dva bona po 50 maraka i svoj djeci u Hercegovini podijeli paketiće svojih proizvoda za Vaskrs. Drašković neće ni osjetiti stotinjak hiljada maraka, koje potroši u svom diskontu, pokazaće da ima malo duše a djeca će se svakako obradovati svakom skromnom poklonu.
Radnici gazdama donose zaradu, i ne bi trebale gazde samo da trče za profitom, koriste tešku situaciju u društvu i gledaju da izvuku maksimalno iz zaposlenih, da što više rade za minimalac i skromne plate, kao da su magarci i životinje a ne ljudi.
Svaki ljudski gest treba pohvaliti, a kulučenje i robovsko iskorištavanje sankcionisati i oštro kritikovati sve dok stvari ne dođu na svoje mjesto, ne uspostavi se red, sklad i normalan odnos, kakav već duže vremena funkcioniše u Skandinaviji, koja jeste geografski, ali i mnogo čemu drugom daleko od nas, ali sve se može postići pozitivnom selekcijom, odgovornim radom, trudom i dobrim namjerama onih na vrhu sistema.
Nebojša Vukanović
