Kako se lijepo zabavljam gledajući kako, jedan po jedan, iskaču na poziv Draška Stanivukovića, njegovi saradnici, od Smilje, Mirne, Tanje, do Kresojevića i mlade nade Nešića i DNS-a Miloša Stanišića, koji je našao meni da drži slovo o opozicionom radu i broji koliko sam puta napao Dodika poslednjih dana, šta sam pojeo u njegovom restoranu „kad me je ugostio“, a bilo bi bolje da prebroji koliko se njegov drugar Draško sastao sa Dodikom, Željkom i Viškovićem. Upravo ovi horski napadi na mene čopora ljudi interesno vezanih za Draška Stanivukovića pokazuju da se on ni po čemu ne razlikuje od Dodika, da je njegova blijeda kopija, kalif mjesto kalifa.

Ne samo da Stanivuković nije ispunio ključna obećanja, a to je promjena obrasca ponašanja i politike, čišćenje korumpiranih kadrova, procesuiranje svih zloupotreba iz ranijeg perioda, transparentan rad, pošteno nestranačko zapošljavanje i pozitivna selekcija umjesto namještenih konkursa, kojih je nažalost više nego ikada, postavljanje na ključna i odgovorna mjesta najboljih a ne trgovina sa političarima, partijama i krupnim kapitalom, i ključno – prestanak namještanju tendera, dodatnih radova, izvlačenje para i stalne izmjene Regulacionih planova po želji Dodikovih tajkuna zgradoljubaca, glumeći naivno i pošteno nevinašce.

Nije majka klela sina što se kockao već što se vadio, a jedan zanimljiv detalj pokazuje da je Draško blijeda kopija Dodika. U centru Banjaluke počelo kopanje novih rupa, ali ovog puta nije Kajina već Filipa Ceptera, za gradnju novog hotela Palas.

Naravno da nemam ništa protiv izgradnje luksuznih hotela i investicija, upravo suprotno, podržavam sva legalna ulaganja, ali u skladu sa zakonom. Iako je u toku javna rasprava o izmjenama Regulacionog plana centra Banjaluke, koji između ostalog planira pored Kajinog i Prointerovog oblakodera i  izgradnju novog hotela Palas, koji je Filip Cepter dogovorio sa Miloradom Dodikom i Draškom Stanivukovićem, koji se pohvalio na mrežama kako kreću ispitivanja i radovi, kako bi skrenuo pažnju javnosti sa simbioze i iznevjerenim očekivanja.

On bi morao biti  legalista, sačekati da se razmotre primjedbe građana, javne rasprave i odbornici izglasaju  izmjene Regulacionog plan, izda građevinsku dozvolu da tek onda počnu bušenja i pripremni radovi, a ne da se unaprijed sve izdogovara i rastali u 4 oka, a onda sprovede u djelo ono što su moćnici, u ovom slučaju on i Dodik skupa dogovorili sa Cepterom iza kulisa.

Radi iste stvari kao Dodik, dogovori sve tajno u 4 oka, obavjesti javnost, a onda natjera poslušnike da to formalno izglasaju, usvoje i sprovedu njegov dil sa tajkunima! Čak su im i tajkuni isti, ne samo Kaja, Slobodan Stanković, Mile Radišić, već i Dragan Nešković, zbog čije benzinske pumpe Stanivuković ruši stajalište gradskog autobusa u Lazarevu, odluku je potpisao prije 5 dana, i primorava Banjalučane da šetaju kilometar do drugog stajališta, kako bi se omogućio prilaz pumpi i osiguranju jednog od najbogatijih tajkuna Semberije i Republike Srpske, godinama bliskog Dodiku i SNSD-u.

Mnogo je sličnosti i zajedničkog, a nažalost nema nijedne suštinske razlike u ponašanju, politici i načinu vladanja između Milorada Dodika i Draška Stanivukovića, pa se onda i ne treba čuditi što su napravili simbiozu. Oba su se okružili ulizicama i poslušnicima, ne trpe kritiku, gaze i koriste sve oko sebe bez milosti kao kesu smokija, balansiraju sa krupnim kapitalom, Srbijom i strancima, imaju svoje plaćene „književnike“ koji pišu o njima kao Titu, neko MilanaLjepojevića a neko Smiljanu Babić Moravac, oba se razmeću narodnim novcima i imaju veliko bogatsvo, stečnjno naravno poslovima i kombinacijama sa državom, glume dobrotvore i delove, prave velike tajne dilove iza kulisa, a onda pokušavaju da daju privid legitimiteta svojim tajnim dogovorima kad se preko poslušnika i zarobljenih institucija oni sprovode u djelo.

Razlika je samo što je Dodik nakon dugo godina apsolutističke vlasti, koja ga je opila i pomutila razum, postao toliko osion, bahat i arogantan da nema potrebu da to prikriva, dok mlađani gradonačelnik pokušava svojim populizmom, foliranjem, glumom, poigravanjem emocijama i predstavama da prikrije stvarni karakter obrasca vladanja, kakav nažalost gledamo poslednje dvije do tri decenije na ovim prostorim, kako ne bi bio razotkriven prije nego se popne na vrh, a onda bi i on skinuo masku sa lica i prestala bi potreba da se pretvara i glumi.

Mlađani kalif i Dodikov najbolji šegrt mora znati da je na vrijeme pokazao svoje pravo lice, i da ću, sa narodom i svojim saborcima, spriječiti pogubni scenario da Velikog medvjeda zamijeni Mali Dodik, a sva glasova graktanja raznih Kresojevića i Stanišića su uzaludna.

Zaniljivo da se niko iz PDP nije oglasio i rekao da im je suicidna hajka koju su poveli protiv mene, između ostalog i preko organa stranke, koji svakog sata plasirajz objavedž a ako me naljute pa progovorim i otvorim Pandorinu kutiju, od njih neće ostati kamen na kamenu, samo prah i pepeo, ne samo od Stanivukovića koji je svakako gotov i ovo je definitivan kraj njegove karijere, jer je siguran da na koga se politički okomim vrlo brzo je nestao sa političke scene, a na vrijeme sam ga u bezbroj navrata upozoravao da ne trpim šurovanja sa Dodikom i režimom, i da neću dozvoliti da sa nama trguje i da nas zloupotrebljava u prikriveoj izdaji naroda.

Jednom sam spasio PDP cijepanja i rasula, kad sam ljetos odbio Stanivukovića i Stanišića da budu na mojoj listi, ali ih propasti više neću spašavati, posebno ako me naljute nekorektnom ponašanjem.

Nebojša Vukanović