Jovan i Sanda Rašković
Trenutna teška situacija u našem narodu i društvu, sveopšta apatija i brojne negativne tendencije posledica su tužne činjenice da je u novijoj istoriji bio mali broj lidera i političara na vlasti za koje se moglo reći da su iskrene patriote koji su lične interese podredili kolektivnim, i da su bili suštinski časni i pošteni ljudi. U tužnim danima kada sa tugom obilježavamo stradanje naše braće u Republici Srpskoj Krajini treba se sjetiti velikog intelektualca, političara i iskrenog patriote Jovana Raškovića. Nakon što je tadašnja hrvatska Služba državne bezbjednosti, prativši globalne promjene i rušenje sistema na istoku, osnovala HDZ, vratila iz emigracije brojne ustaše i otpočela otvorenu antisrpsku politiku, Jovan Rašković stavio se na čelo otpora srpskog naroda. U Kninu je osnovao Srpsku demokratsku stranku, ujedinio većinu Srba u Hrvatskoj, prije svega na području Sjeverne Dalmacije, Like, Korduna, Banije i zapadne Slavonije. Time je spriječio plan da većina Srba glasa za kvazi-reformisane komuniste, SDP Ivice Račana, a Srbi su na prvim višestranačkim izborima dobili svoje autentične predstavnike u Saboru.
Rašković je vodio mudru politiku i nastojao je da nakon formiranja Srpske autonomne oblasti Krajina, a kasnije Republike Srpske Krajine, na miran način riješi srpsko nacionalno pitanje u Hrvatskoj, i u spoljnim okolnostima dobije međunarodno priznanje i široku autonomiju za Srbe. Nadimak „Ćaća“ najbolje govori kakav je imao ugled i autoritet među Krajišnicima, a zbog upornog zalaganja za mirno rješenje konflikta zvali su ga i srpski Gandi. Dr Rašković je bio intelektualac svjetskog glasa koji je odlično poznavao mentalitet i istoriju svog naroda, ali iako neosporni lider, u burnim vremenima nažalost bio je uklonjen i nije uspio da sprovede svoje političke ciljeve. Miloševiću, Tuđmanu i ostacima obavještajnih službi smetali su Rašković i njegova politika, pa je nakon sramnog objavljivanja u zagrebačkom listu „Danas“ podmetnutog i montiranog stenograma razgovora Tuđmana, Raškovića i Slavena Letice, lider Srba lažno diskreditovan i sklonjen. Ubrzo je od tuge i velikog pritiska umro u Beogradu, a mnogi sa sjetom još pamte njegove riječi izgovorene krajem 1991. godine da strahuje da bi se u Krajini mogla dogoditi Bartolomejska noć u kojoj bi Krajišnici, ostavljeni od svih, mogli biti protjerani sa svojih vjekovnih ognjišta. Nažalost nekoliko godina kasnije njegove slutnje su se ostvarile, Krajišnici su žrtvovani i platili su preskupu cijenu spletki, izdaje i naivnih igara tadašnjih srpskih vođa iza kulisa.
Upravo u vrijeme obilježavanja velikog stradanja krajiških Srba, Sanda Rašković Ivić podnijela je ostavku na funkciju predsjednika Demokratske stranke Srbije zbog odluke pojedinih gradskih odbora ove stranke da naprave koaliciju sa SNS-om uprkos protivljenju rukovodstva DSS-a. Nažalost danas je rijetkost da partijski lideri zbog principjelnosti i moralnih načela podnesu ostavke, pa zbog toga treba posebno cijeniti ovakvu odluku kćerke Jovana Raškovića, kojom je pokazala da je dostojan nasljednik političkih principa svog oca. Osim što je psihijatar, Sanda ima mnogo toga zajedničkog sa ocem Jovanom, tokom rata 90-ih nakon progona iz Zagreba i ona je prošla Golgotu, a kasnije vrlo odgovorno obavljala funkcije komesara za izbjelice Srbije, ambasadora Srbije u Rimu…
Njena stranka DSS, prije svega njen bivši lider Vojislav Koštunica, prebacivanjem 1,3 milijarde maraka prekodrinskoj braći i patriotskom kupovinom Telekoma pružili su šansu Republici Srpskoj za značajniji iskorak i privredni razvoj. Nažalost Dodik je prokockao veliku šansu, proćerdao ogroman novac, u Republici Srpskoj nije se mnogo cijenila Koštunicina podrška i patriotska politika, a nakon gubitka na izborima brzo je zaboravljen. Iako je Vojislav Koštunica, kao i svi smrtnici, često znao pogriješiti, donijeti loše odluke i kadrovska rješenja, ipak je za vrijeme njegove Vlade Srbija bila mnogo uređenija, privredno i ekonomski jača država, imala je veće plate i broj zaposlenih, a spoljni dug iznosio je 8 milijardi evra i bio je tri puta manji nego danas.
Nažalost Koštunicinu principjelnost, dobre rezultate rada, snažnu borbu protiv nezavisnosti Kosova i članstva Srbije u NATO-u glasači su kaznili, pa je on nestao sa političke scene. Trenutna situacija u kojoj se nalazimo govori nam da Srbi nažalost često donose čudne i sulude odluke, biraju neodgovornu vlast i uporno daju povjerenje političarima koji donose štetne odluke po naciju. Pitanje je da li će glasači u Srbiji i članovi DSS-a cijeniti principjelnost i politiku Sande Rašković Ivić, ili će i ona kao i mnogi nestati sa političke scene.
Srbi česti imaju naknadnu pamet, sa sjetom se sjećaju propuštenih prilika i poruka neshvaćenih lidera. Nadajmo se da ćemo izvući pouke iz prošlosti, da ćemo kao narod sazrijeti i cijeniti mudre vođe, iskrenu i racionalnu patriotsku politiku očuvanja svog naroda u teška vremena, kakvu je početkom 90-ih vodio veliki Jovan Rašković.
Nebojša Vukanović
