Ne radi se o grešci. Radi se o svjesnom planu koji traje godinama, od 2008. naovamo.

Dali su najbolje ležište uglja Ugljevik Istok 2 gdje je odnos uglja i jalovine 1:4, a niko nam ne može reći da nisu znali da neće biti dovoljno uglja za postojeći blok TE.

Jednostrano su raskinuli ugovor sa Slovencima. Ko je odgovarao za stotine miliona izgubljenih zbog arbitraže? Niko.

Rudarska struka je znala da 20 dampera nije dovoljno kapaciteta. Potrebno je najmanje 35 da bi se obezbijedile dovoljne količine uglja. Ko je snosio posljedice? Niko.

Firma se ispraznila. Iz nje se iznosi sve, a ništa se ne ulaže. Nama se pokušava stvoriti slika neprofitabilnosti da bi prešla u privatne ruke. Cilj je jasan – da naši prirodni resursi i naša TE završe u rukama stranih ili domaćih interesa koji će nam prodavati struju po višestruko većim cijenama.

Pitanje je: zbog čega smo se borili? Da naše generacije ostanu i opstanu ovdje ili da ih tjeramo trbuhom za kruhom?

Mi biramo ovo prvo. A vi, svi koji ste upleteni u ove malverzacije, kako to opravdavate pred budućim generacijama?

Jelenko Marinković