palpal

Hercegovci u dimu čekaju „er-traktore“ godinama kao Godoa

Maćehinski odnos Vlade Republike Srpske prema Hercegovini i istoku Srpske jasno se vidi tokom sezone požara, jer se godinama ne radi ništa da se preduprijede veliki požari i vatrene stihije koje gutaju i ono malo zelenila što je ostalo u kršu i goletima. Teritorijalna vatrogasna jedinica Trebinje ima svega 28 ljudi, i to je nedovoljno da se pokrije veliki prostor, a iako se baca ogroman novac, oprema je skromna i nedostaju kvalitetna vozila jer moćnici u namještenim poslovima kupuju smeće i stavljaju novac u svoj džep, bez odgovornosti prema zajednici u kojoj žive.

Svakog ljeta Trebinje i jug Hercegovine opustoše požari, pričini se ogromna materijalna i ekološka šteta. Ovo malo šume i zelenog rastinja koje ima oko grada nestane u vatri i požarima, što negativno utiče na zdravlje ljudi i mikroklimu. Nepristupačan krševit teren otežava gašenje i posao vatrogascima, posebno ako se ne reaguje na vrijeme a vatra na visokim temperaturama brzo se proširi na veliko područje.

 

Veliku efikasnost u gašenju požara na krševitom i nepristupačnom terenu, kakva je južna i istočna Hercegovina, pokazali su tzv. „vazdušni traktori“, mali avioni koji mogu da ponesu nekoliko kubika vode i za kratko vrijeme ugase požar, u sinhronizovanoj akciji i radu sa vatrogascima na terenu. Godinama se u javnosti govori o potrebi nabavke ovakve letjelice, koja bi bila od velikog značaja za Hercegovinu, ali ništa do sada nije konkretno urađeno niti je kupljen bar jedan „air-tractor“. U blizini Trebinja nalaze se dva velika jezera i vještačke akumulacije, Bilećko i Goričko jezero, što je savršen preduslov za korištenje ovakvog tipa letjelice, jer su jezera idealna za slijetanje i punjenje malih aviona za gašenje požara.

 

 

Cijena jednog vazdušnog traktora kreće se oko pola miliona do 700 000 dolara, što je oko milion maraka, i jasno je da se ne radi o prevelikom trošku i ulaganju za Republiku Srpsku, ako se ima u vidu na šta su sve bačeni ogromni novci.

 

Neki polovni „air-tractori“ koštaju svega oko 300 000 dolara, koliko HET i Elektroprivreda nekada mjesečno bace na softvere i računarsku opremu, i prosto je nevjerovatno da niko ne želi da u namještenim javnim nabavkama i tenderima kupi bar nešto korisno, pa neka se po običaju ugrade u tender, već se novac baca na gluposti.

 

Bilo bi logično da u silnim nabavkama i milionima javnog novca koje razbacuje Vlada, javne ustanove i preduzeća na razne gluposti, odvoje manje od milion dolara za kupovinu bar jednog „air tractora“, koji bi bio stacioniran na Bilećkom ili Goričkom jezeru, i koji bi bio od velike važnosti za cijelu Hercegovinu. To bi olakšalo i puno pomoglo u brzom gašenju požara, posebno u ranoj fazi dok se vatra ne razbukta i ne zahvati veliku površinu.

Kupovina vazdušnih traktora mnogo je realnija i pametnija investicija od izgradnje piste i aerodroma o kojoj političari pričaju pred svake izbore.

 

Nebojša Vukanović