palpal

Gdje su nestali novci – Trebinje nema Sigurnu kuću, a Ljilja Čičković i njena NVO do sada mogla sagraditi najmanje šest objekata

Nakon užasne tragedije u Gradačcu, stradanja mlade djevojka i više osoba od strane poznatog nasilnika, ponovo je aktuelizovano pitanje izgradnje Sigurne kuće za žrtve nasilja u Trebinju i Hervegovini, kako bi se riješilo važno društveno pitanje a žrtve porodičnog nasilja napokon dobile neku sigurnost.

Lokalna SNSD-ova vlast u više navrata je najavljivalja i obećavala da će sagraditi kuću i realizovati projekat, u saradnji sa Nevladinom organizacijom „Ženski centar“ koju vodi perjanica trebinjskog SNSD-a Ljilja Čičković, kandidat ove stranke za odbornika u lokalnim parlamentu 2016. godine.

Arhiva pojazuje da više od 20 godina Ljilja Čičković preko svoje NVO Ženski centar, koju je osnovala 2002. godine, dobija ogroman novac, a od 2007. godine uporno najavljuje izgradnju Sigurne kuće za žrtve nasilja u Trebinju, mijenjajući lokacije u izbornim kampanjama. Za projekat je bilo neophodno oko pola miliona maraka, a poslednja ozbiljnija najava bila je 2017. godine, kad je gradonačelnik Trebinja bio njen partijski šef Luka Petrović, i kada je obećani da će do 2018. godine sve biti sagrađena Sigurna kuća u Trebinju.

   U prosjeku Ljilja Čičković i NVO Ženski centar godišnje imaju budžet između 250 000 i 300 000 maraka, do sada su potrošili milione pa se postavlja pitanje gdje je novac završio, jer se od donacija i prihoda moglo sagraditi najmanje 6 sigurnih kuća, a nije urađen ni projekat, temelji..

Perjanica trebinjskog SNSD-a, drugarica Ljilja, pored Sigurne kuće imala je preduzeće i sličan propali projekat „Sajamski grad“, koje je progutalo ogroman javni novac i nestalo u stečaju. Tu je i projekat sadnje smokava, koji nije uspio, te plastenika i drugih propalih projekata a  nikada za sve nisu položeni računi narodu i javnosti.

Da li je važniji nečiji lični interes od rješavanja pitanja zaštite osoba koje su žrtve nasilja u porodici? Zbog čega se ljudske tragedije i problemi koriste za političku kampanju, kriminal i manipulacije? O ovom problemu sam govorio na sjendici Narodne skupštine Republike Srpske, a detaljnije u video prilogu..

 

Problem Sigurne kuće u Trebinju mora se riješiti, a svi tokovi novca istražiti i odgovorni za zloupotrebe procesuirati. Osnovni preduslov za to je da se naredne godine oslobi Trebinje, promijeni vlast i izvrši inventura.

 

Ovu temu istraživao sam i ranije, i prenosim u cjelosti tekst iz 2018. godine o zloupotrebama Ljilje Čičković, Luke Petrovića i perjanica SNSD-a.

 

Sadnja smokava novi je projekat NVO „Ženski centar“ iz Trebinja. Ministarstvo poljoprivrede RS je dodijelilo sedam hektara  zemljišta u Mesarima, a predsjednica ove NVO Ljilja Čičković najavljuje da će na njemu naredne jeseni zasaditi smokve, a za 4 godine praviti džem i sušiti smokve. Samo u melioraciju zemljišta Čičkovićka planira da uloži 260 000 maraka, a mnoge čudi zašto je u Hercegovini neophodno „bacati“ ogroman novac na pripremu zemljišta kada je ovo Bogom dana regija za uzgoj smokava?

Da NVO Ženski centar i njena predsjednica imaju novaca za velike investicije govore i Finansijski izvještaji o radu ove nevladine organizacije koja je samo u poslednje tri godine prihodovala više od 800 000 maraka!? NVO Ženski centar  lani je imao 290 994 KM prihoda, u 2015. godini 292 182 KM, a u 2014. 233 557 maraka! Samo u poslednje tri godine Ljilja Čičković i njena nevladina organizacija potrošili su više od 820 000 maraka, pa se postavlja pitanje ko i kako finansira ovu NVO, i gdje se troše silnici novci. Za razliku od prihoda koji su ujednačeni, dobit se razlikuje, pa je u 2014- imalo 26 772 KM profita, u 2015. svega 218 KM, a u 2016. godini čak 60 885 KM.

Ljilja Čičković u javnosti je poznata kao aktivistkinja koja se bori protiv nasilja u porodici i prava žena, te projektu izgradnje „Sigurne kuće“ za žene žrtve porodičnog nasilja. Čičkovićka je i ranije pokretala projekat izgradnje staklenika u trebinjskom naselju Hrupjela, oblačenja mladića u srednjovjekovna viteška odijela u trebinjskom Starom Gradu, te planirala gradnju Sigurne kuće u Trebinju i Berkovićima, ali nijedan projekat nije zaživio.

Ljilja Čičković bila je na listi SNSD-a na poslednjim lokalnim izborima, pa se iz ove činjenice može zaključiti odakle ogroman novac i uplate na račun jedne NVO koja nema nikakve značajnije rezultate rada. Očito je da je bliskost sa političarima na vlasti bila presudna za izdašne donacije i uplate, a može se predpostaviti da je dio novaca i donacija korišten i u predizbornoj kampanji Luke Petrovića i SNSD-a.

Da li će smokve iz Mesara doživiti sudbini ranijih projekata Ženskog centra ostaje da se vidi, ali je prava šteta što sredsjednica ove NVO i kadar SNSD-a ne postavi na čelo nekog javnog preduzeća. Naime Ljilja i Ženski centar su lani ostvarili dobit od 60 000 maraka, više od svih javnih preduzeća i ustanova skupa, koje su nažalost poslovale negativno. Bilo bi logično da Luka umjesto Mišeljića imenuje Ljilju Čičković za direktora HET-a, kako bi se posrnuli gigant oporavio dok se ne zasade i ne rode smokve, ne izvrši meliorizacija i priprema zemljišta u Mesarima.

 

Nebojša Vukanović