Razočaran sam činjenicom da veliki broj ljudi pada u zamku i nasjeda na trikove velikog populiste i demagoga Grigorija Durića. Tužno je gledati kako manipuliše jednim dijelom medija i javnosti u Srbiji, predstavlja se lažno kao nekakav disident, buntovnik, borac za ljudska prava, demokrata, kritičar vlasti, skromni podvižnik, duhovnik i zaštitnik sirotinje, a u stvarnosti je sve suprotno od toga kako se pokušava prodati naivnim i neupućenim, samo ima sposobnosti kameleona da brzo i lako mijenja boje, uklapa se u svaki sistem.
Nije problem što Grigorije godinama ima velike političke ambicije, želi da postane istovremeno duhovni i svetovni vođa napaćenog naroda, što nikom nije pošlo od smrti vladike Rada, već što uporno zloupotrebljavlja Crkvu i mantiju za lične interese, ambicije i ciljeve. I dok sa jedne strane licemjerno tobož traži da se novac umjesto Crkvi usmjeri na škole i bolnice, kako bi pridobio jeftine političke poene i naklonost neupućene mase, sa druge strane godinama je koristio vladičansku odeždu i moć da bi od vlasti dobijao ogroman novac, donacije, imovinu, zemljište.. Dok je bio u Hercegovini koristio je bliskost sa korumpiranim političarima, koje je promovisao, da dobije ogroman novac, a čim je prebačen u Njemačku uveo je namete vjernicima, kako bi imao dovoljno novca za svoje „skromne“ potrebe. Tako je uveo tzv „eparhijal“ i „parohijal“, posebne namete koje trebali da mu plaćaju naši vjernici u Njemačkoj, a svojim sveštenicima poslao je pismo sa jasnim uputstvima kako da prikupljaju novac, posebno od imućnijih vjernika.
Jula prošle godine svi sveštenici su dobili pismo sa preporukom da od vjernika uzmu najmanje po 50 evra mjesečnog eparhijala i parohijala, a od imućnijih najmanje 100 do 150 evra mjesečno, kao određene vrste „dobrovoljnog priloga“ Crkvi i Eparhiji Dizeldorfskoj i Njemačkoj na čijem je čelu skromni podvižnik Grigorije. U Njemačkoj nema Elektroprivrede, HET-a, Dodika i Luke da preusmjere sinekuru na jedan poziv, pa je zbog toga inovativni i skromni podvižnik Grigorije uveo nekakav eparhijal i parohijal. Dovoljno je čuti glas pobunjenih Srba i vjernika u Njemačkoj, koji su razočarani ponašanjem novog vladike, i sve će biti jasno. Zato apelujem na naše ljude i narod u Srbiji da ne budu u zabludi, sjete se kako je prije 2 godine hvalio i srdačno dočekao Vučića u Mostaru, dok nije uklonjen na Saboru, da se raspitaju ko je Grigorije, šta je radio u Hercegovini, koliko je zemlje prodao, šta je radio sa donacijama i eparhijskim firma, kako su one poslovale, kako je sudio vjernicima pred crkvenim sudovima, gdje je bio i sudija i tužilac, napadao političare, novinare i sve one koji su pokušali da ga urazume i slriječe u grubom narušavanju ugleda Crkve, jer na ma kakvo odijelo i masku stavio, Grigorije je bio i ostao vuk u jagnjećoj koži.
Nebojša Vukanović
