Puno će narednih dana biti rasprave o tome šta je i kako trebalo, gdje je Piksi pogriješio, ko je trebao da igra na kojoj poziciju, ali mislim da je politika ključni problem i uzrok izostanka rezultata reprezentacije i Fudbalskog saveza Srbije godinama i decenijama, jer decenijama nema uspjeha na velikim takmičenjima.
Teško je nagađati šta bi bilo kad bi bilo, ali da je Nemanja Vidić postao predsjednik Fudbalskog saveza Srbije i doveo mladu ekipu saradnika profesionalaca, svojih kolega uspješnih fudbalere da vode Savez, umjesto što su vlasti na silu nametnule starog Đajića, da bude njihova marioneta i na taj način ga ponizile, možda bi sve bilo drugačije.
Politika je ranije smijenila Muslina, koji je napravio ogroman rezultat i bio prvi u grupi kao autsajder, dovela podobnog Krstajića, koji je bio u kampanji vlasti u Srbiji, hvalio političare na svakom koraku, kako bi pokazao lojalnost centru moći koji ga je doveo i na kraju je plaćena skupa cijena jer smo doživjeli debakl. Nažalost nismo izvukli pouke i naučili lekciju, Piksi se slika i vozika u autobusu u kampanji, menadžeri i politika imaju ogroman uticaj na njegov rad i na kraju ništa se bolje nije moglo očekivati.
I prije utakmice sa Danskom pisao sam o problemima u našem fudbalu i lošem uticaju politike na sport. Nismo prošli grupu, poslednji smo na tabeli i nastup je loš, ponovo bez rezultata, jer iako imamo dobre fudbalere nemamo dobar tim. Za to je svakako najveći krivac selektor Dragan Stojković Piksi, koji je evropski plaćen, ima godišnju platu od skoro 1,5 miliona evra, ali nema igru, rezultat i atmosferu u reprezentaciji kakva se očekuje.
Zasluženo smo eliminisani, iako je sudija mogao i morao svirati penal nad Mitrovićem u finišu utakmice sa Danskom, jer igra je loša, svega par udaraca prema golu Danaca i jedan po pogodak na cijelom prvenstvu, u poslednjim sekundama meča sa Slovenijom, je isuviše slabo i mršavo. I sinoć je Pavlović bio najbolji i najborbeniji, trudio se i Mitrović, vraćao do svog šesnaesterca da pomogne, većina je odigrala dobro, borila se, ali nedovoljno.
Da nešto ne štima u reprezentaciji bilo je jasno nakon poraza i istupa protiv Engleza, kada je Tadić imao neprimjeren istup i tvrdio da je najbolji, što kapiten ne smije da radi, i tada se jasno vidjelo da nešto ne štima i da atmosfera nije dobra. Ponizio je Piksija, koji bi puno toga trebao da nauči od Pešića, i drugih selektora košarkaša Srbije, čiji autoritet je ogroman, koji pravi najbolji tim i bez najboljih srpskih košarkaša. Politika se ne miješa puno u rad selektora košarkaške reprezentacije Srbije, i možda je to ključ uspjeha.
Po mom mišljenju Stojković nakon neuspjeha treba da ode i podnese ostavku, jer nije ispunio očekivanja, a ne znam zašto Veljko Paunović, koji je postao prvak svijeta sa mladom reprezentacijom i postigao ogroman uspjeh, konačno ne dobije šansu da vodi A selekciju Srbije! Možda se i on ne bi proslavio ako se ne bi odupro pritiscima, jer bi imao zahtjeve političara, menadžera, klubova, ali bi mu trebalo dati šansu i prije svega odriješene ruke, jer dok god se politika bude miješala u sport neće biti rezultata.
Nebojša Vukanović
