Pogledajte ekskluzivan razgovor sa Dušan Majidom Pajićem, finansijskim posrednikom i biznismenom iz Švajcarske, koji svjedoči o tome kako je tako proces emitovanja obveznica u inostranstvu na Bečkoj berzi, koje sada dolaze na naplatu, i kako su ih kupili domaći bankari, te kakva je uloga u svemu ministarke Zore Vidović i njene desne ruke Bojane Vasiljević i Darka Tomaša.
Kako ga je prevarila Zora Vidović i zašto je tužio Vladu Republike Srpske i Ministarstvo finansija zbog 1,5 miliona evra duga? Zbog čega je umjesto 0,5% provizija povećana na 5%, da li se plaća 2 puta godišnje i u čijem džepu završava novac od korupcije i zloupotreba?
Kako su Zora Vidović i Bojana Vasiljević zloupotrijebile službeni položaj i vršile pritisak na službenike Unikredit banke, prijetile povlačenjem svih depozita kako bi se izdao račun Gorici Dodik koja je zbog svog tate obuhvaćena sankcijama?
Kada sam prije 4 godine govorio da Dušan M. Pajić i advokat Miloš Stevanović, po instrukcijama Igora Dodika, rukovode zaduženjem Republike Srpske, Radovan Višković i Zora Vidović su tvrdili da iznosim neistine, a sad ih demantuje Dušan M. Pajić, čije svjedočenje pogledajte u video prilogu..
Prenosim u cjelosto Tužbu i dopunu Tužbe kompanije Synergy Wealth Management, koja je u vlasništvu Dušana Mejida Pajića protiv Republike Srpske.
OKRUŽNJOM PRIVREDNOM SUDU
U BANJA LUCI
Na br. 57 0 Ps 138779 22 Ps
Tužitelj: Synergy Wealth Management s.a.Ženeva,Švajcarska,zastupana po Advokatskoj kancelariji „Muhić i dr.“ D.o.o. Tuzla,
Tuženik:Republike Srpska,Vlada Republike Srpske ,zastupana po Pravobranilaštvu Republike Srpske,
PODNESAK TUŽITELJA
Ovim podneskom se Tužitelj očituje na podnesak Tuženika od dana 30.03.2023.god. U predmetnom podnesku tuženik je izneo više tvrdnji vezanih za stranačku sposobnost tužitelja navodeći između ostalog: da tužitelj pod nazivom „Synergy Wealt Managament“ s.a. Geneve, Švajcarska ne postoji ,niti je postojao u vrijeme pružanja usluga Vladi RS a niti u vrijeme podnošenja ove tužbe jer je izbrisan iz nadležnog sudskog registra dana 7.Juna
2019.god.;da Majid Dušan Pajić koji se u tužbi navodi kao zakonski zastupnik tužitelja
Synergy Wealt Managament i kao lice koje je potpisalo ovlaštenje ovom punomoćniku nije ,niti je to ikada bio „zakonski zastupnik „ tužitelja pa kao takav nije mogao nastupati u ime i za račun tužitelja te u krajnjem ne može biti ni saslušan u ovoj parnici u svojstvu „zakonskog zastupnika“;da imenovani Pajić ni u jednom momentu postojanja tuženika SWM nije bio registrovan kao zakonski zastupnik predmetnog društva pa navedeno lice nije imalo apsolutno nikakva ovlaštenja da zastupa navedeno društvo,odnosno lažno se predstavljao kao takvo lice;da u vrijeme kada je tuženik bio u komunikaciji sa tužiteljem isti nije imao svojstvo pravnog lica kakvim se predstavlja u parnici;da samim tim i punomoć data punomoćnicima iz ove parnice nije validna.
Tuženik dalje,u predmetnom podnesku osporava odluku suda sa pripremnog ročišta o provođenju dokaza na glavnoj raspravi te zahtjeva u krajnjem slučaju da se sa cijele glavne rasprave isključi javnost.
U odgovoru na ove navode tuženika ističemo slijedeće:
Tuženik u ovoj parnici i predmetnom podnesku koristi terminologiju i pojmove koji su vezani za privredno poslovanje firmi prema Zakonu o privrednim društvima RS odnosno privrednim pojmovima koji se uobičajeno koriste u BiH ,zanemarujući da privredna društva i privredni sistem u Švajcarskoj imaju svoju terminologiju,sistem i privredne pojmove,te specifičnosti koje se razlikuju od onoga što mi obično podrazumjevamo u BiH.
Izraz „zakonski zastupnik“ je karakterističan za BH pravo dok pravo Švajcarske poznaje „registrovanog zastupnika“ privrednog društva koji ne mora biti direktor ,poznaje i razlikuje poslovno i registrovano sjedište firme ,poznaje administrativnu upravu društva,upravne bordove,prokuriste,ovlaštenike a ne samo direktore i Upravu kao zakonske zastupnike (kao u pravu BiH) i sl.
Dakle, kada su u pitanju nazivi i terminologija vezana za organe i poslovanje privrednih društava u Švajcarskoj ona se ne može /u svim slučajevima/ podvesti pod pojmove koji se koriste u BiH.
Nije tačna tvrdnja tuženika da je tužitelj SWM izbrisan iz privrednog registra i da od dana 7.Juna 2019.god. više ne postoji kao pravno lice.
Tužitelj je tog dana promjenio svoje registrovano sjedište pa je firma umjesto u Ženevi svoje registrovano sjedište premjestila u Saanen, Kanton Bern a zadržala je i dalje svoje poslovno sjedište i adresu u Ženevi /slično kao npr. poslovna jedinica ,po terminologiji u BiH/ ,kako je i navedeno u tužbi. Dakle, naziv tužitelja je onakav kako glasi u tužbi : Synergy Wealth Managament SA 15 Rue Toepffer -1206 Geneve, Suisse. U Švajcarskoj naziv sjedišta nije sastavni dio firme ,što je vidljivo iz aktuelnog izvoda iz trgovačkog registra koji se dostavlja uz ovaj podnesak.
Registrovani zastupnici tužitelja su Terzić Aleksandra i Aladjem Fransois de Carouge. Sve je ovo vidljivo iz Izvoda iz trgovačkog registra Kantona Bern od dana 19.04.2023.god. kojeg radi vjerodostojnosti dostavljamo sudu u originalu zajedno sa nadovjerom Apostille pečatom Kantona Bern.
Iz predmetnog registarskog izvoda je vidljivo da firma postoji i posluje i danas,vidljiv je naziv firme, ranije registrovano sjedište i novo,zatim,kada je došlo do promjene registrovanog sjedišta ,kada je društvo osnovano,kolika je visina temeljnog kapitala ,djelatnost društva i lica reistrovana za zastupanje (neophodan dvostruki potpis oba registrovana lica).
Tačno je da Majid Dušan Pajić nije registrovani zastupnik firme (nije naveden u sudskom registru) ali to ne znači da nije ovlašteni zastupnik firme.Imenovani je lice ovlašteno za predstavljanje,zastupanje i obavljanje svih vrsta poslova iz oblasti djelatnosti tužitelja za područje zemalja bivše Jugoslavije te ima sva poslovna ovlaštenja za zastupanje SWM na području ovih zemalja.
To je vidljivo iz Ovlaštenja od 12.Marta 2019.god. kao i iz Punomoćja od dana 19.Aprila 2023.god. kojeg sudu dostavljamo u originalu.
Iz tog Punomoćja kao i ranijeg je vidljivo da je Majid Dušan Pajić generalno ovlašten da može obavljati sve poslove zastupanja SWM na području zemalja bivše Jugoslavije,što podrazumjeva preduzimanje svih neophodnih mjera i potpisivanje potrebnih dokumenata za zastupanje i zaštitu svih interesa kompanije. Imenovani je ovlašten inicirati i pokretati sudske postupke u ime i za račun kompanije ,te po potrebi angažovati punomoćnike za pravne poslove.
DOKAZI: -Izvod iz Trgovačkog registra Kantona Bern, od dana 19.04.2023.god.
-Punomoć za zastupanje od dana 19.04.2023.god.
– Punomoć-Ovlaštenje od dana 12 Mart 2019.god.
Iz navedenih dokaza je vidljivo da ne stoje prigovori tuženika vezani za stranačku sposobnost tužitelja ,pa se predlaže da taj sud odbije prijedlog tuženika o odbacivanju tužbe tužitelja iz procesnih razloga .
Majid Dušan Pajić jeste zastupnik tužitelja i može u ovoj pravnoj stvari biti saslušan kao ovlašteni zastupnik .Po pravu BH i RS zakonskog zastupnika određuje zakon ,ili nadležni organ vlasti .I po domaćem pravu firmu pored zakonskog može predstavljati i drugi zastupnik u skladu sa datim ovlaštenjem.Po pravu Švajcarske kao države sjedišta tužitelja, imenovani Pajić jeste zakonski zastupnik tužitelja . Međutim ukoliko pak, taj sud ne smatra da imovani ima svojstvo biti saslušan u ovoj parnici kao zastupnik tužitelja tada se predlaže da bude saslušan u svojstvu svjedoka.U poslovnom odnosu sa tuženikom imenovani je zastupao tužitelja na osnovu datih ovlaštenja tužitelja ,pa ne vidimo razloga da isti nema status zastupnika tužitelja i u ovoj parnici,jer je to vidljivo iz priloženih ovlaštenja.
Osporavamo i ostale navode i prijedloge tuženika vezano za dalji tok ovog postupka. Sud je na pripremnom ročištu donio rješenje koji dokazi će se izvesti na glavnoj raspravi pa je neumjesno dalje polemisati i ponovo predlagati izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka Ane Tripović kada je sud o tome već donio odluku. Tuženik u ovoj fazi postupka ne može navoditi nove argumente za izvođenje dokaza koji mu idu u prilog, jer je to trebao činiti na pripremnom ročištu.Ne postoji niti jedan pisani dokaz koji je tuženik priložio u dosadašnjem toku postupka, koji bi ukazivao na bilo kakvu bitnu „ulogu“ svjedoka Ane Tripović u postupku izdavanja obveznica,pa je prvostepeni sud ispravno ocjenio da nije neophodno saslušanje iste.
Iako je punomoćnik tuženika na pripremnom ročištu „ostavio na ocjenu sudu“ da li će se izvesti predloženi dokazi tužitelja zahtjevom prema tuženom u vidu dostavljanja informacija i ugovora vezano za angažman ostalih posrednika u vezi predmetne emisije obveznica na Londonskoj berzi,ovim podneskom se sada kategorično protivi.
Nisu jasni motivi a niti svrsishodnost takvog protivljenja pogotovo nakon što je pripremno ročište okončano a sud po tom pitanju donio Rješenje i odredio izvođenje ovih dokaza. Da bi tužitelj dokazao svoje potraživanja kako po osnovu tako i po visini tužbenog zahtjeva neophodno je izvesti predložene dokaze.
Punomoćnik tuženika navodi na pripremnom ročištu da je tuženik sa tužiteljem imao „određene“ kontakte ali da ga nije izabrao za obavljanje poslova posredovanja nego je za to izabrao drugo lice umjesto tužitelja. Iz tih razloga je tužitelju bitno da vidi koje je to lice,da li je ono stvarno bilo angažovano,kada ,koliko,šta mu je bio obim poslova i koliko je naplatio za taj trud jer tužitelj tvrdi da je isključivo on bio angažovan kao posrednik,da je u cjelosti izvršio svoju obavezu,i da to nije niko drugi uradio niti bio angažovan na tim poslovima osimj njega.
A ako je neko drugi dobio novac za uslugu koju je izvršio tužitelj radilo bi se o fiktivnom ugovoru odnosno simulovanom pravnom poslu.
To je bitno utvrditi u ovoj parnici i ne vidimo razloga da se tome protivi tuženik. Ako je sve bilo u skladu sa propisima i procedurama tj.“po zakonu“ nema razloga da se drže u tajnosti ti ugovori, te da se zahtjeva isključenje javnosti „sa cijele glavne rasprave“.
U ovom podnesku se sada naknadno tvrdi da svi predmetni ugovori „sadrže obavezu povjerljivosti“??? ( u šta iskreno sumnjamo) iako je punomoćnik tuženika na pripremnom ročištu izjavio da „tuženi smatra da neki akti sadrže dokument „povjerljivo“iz dostavljenog izvještaja Glavne službe revizije:“ /str. 4. zapisnika sa ročišta od 7.02.2023.god./
Vidljivo je iz predmetnog podneska da se tuženik protivi da dostavi ugovore vezane za angažman drugih posrednika u emisiji obveznica na Londonskoj berzi.Ne vidimo razlog za tako nešto. Radi se o komercijalno pravnom odnosu uobičajenom u poslovnom svijetu sa uobičajenim sadržajem i ne vidimo šta bi to bilo „poslovna tajna“ u takvim ugovorima.
Očito da tuženik ovim podneskom unaprijed najavljuje da se ti ugovori neće dostaviti sudu. Pri tome se tuženik poziva pogrešno na odredbe člana 136 ZPP-a RS ,međutim ovdje se ne radi o nalogu suda prema trećem licu nego prema tuženom pa se ima primjeniti čl. 135 ZPP-a RS.
Podsjećamo da sud može stranku kod koje se nalaze isprave pozvati da ih podnese sudu.(čl.
135/I ZPP-aRS). Vlada RS u konkretnom slučaju nije treće lice.
Posebno napominjemo da stranka ne može uskratiti podnošenje isprave ako se isprava s obzirom na njen sadržaj smatra zajedničkom za obje strane./čl.135/III/ .Jer ako tuženik tvrdi da je neko drugi obavio poslove posredovanja umjesto tužitelja koji nije izabran za to ,jasno je da i on ima interes da pokaže tu ispravu i dokaže ovaj svoj navod. Prema tome ako je npr. Monet Broker obavio poslove koje je u stvari obavio tužitelj,zašto to ne bi Vlada RS kroz dostavljanje odgovarajućeg ugovora potvrdila i na taj način efektno osporila navode Tužitelja. Zašto bi npr.taj ugovor bi poslovna tajna? Ili neki drugi sličan.
Međutim ,čak i za slučaj da Vlada RS neće da dostavi predmetne ugovore i podatke iz razno raznih razloga ,sud će ,s obzirom na sve okolnosti ,cijeniti od kakvog je značaja što stranka koja drži ispravu neće postupiti po rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese ispravu ./čl. 135 /V ZPP-a RS/. Slijedom ovih odredaba Zakona, u interesu je druge strane da podnese a ne da se protivi dostavljanju predmetnih isprava jer bi na taj način dokazala svoje tvrdnje.
Kao što smo naveli smatramo da je neosnovan zahtjev tuženika da se sa cijele glavne rasprave isključi javnost .Sudovi su palače pravde a javnost je korektiv svakog suđenja.Tužitelj ima transparentan zahtjev da se utvrdi da je bio u poslovnom odnosu sa tuženikom .Ne vidimo razlog da tuženik ne želi da ,takođe, na transparentan način dokaže da tužitelj nije bio u poslovnom odnosu sa njim nego da je bio neko drugi.
Punomoćnik Advokatska Kancelarija „Muhić i dr.“ Tuzla d.o.o. Dir. Muhić Faik,adv.
