palpal

Društvo traži korenite promjene – intervju Jelene Jovčić za Buku

Jelena Jovčić kanidatkinja za NSRS: Politika je ušla u sve institucije i vrijeme je da se omladina aktiviraJelena Jovčić profesorica je srpskog jezika i književnosti i kadidatkinja je za Narodnu skupštinu Republike Srpske ispred „Pokreta za pravdu i red“ Nebojše Vukanovića

 

BiH Ernest Bučinskski

„Problemi su brojni, i samo se sve više skupljaju jedan na drugi, i jedan proističe iz drugog. Nesređena država, korupcija, kriminal, nepotizam, mobing i sve ostale anomalije ove države dovele su do toga da u poslednjih nekoliko godina mladi ne odlaze zbog nezaposlenosti nego ostavljaju svoje sređene kuće, daju otkaz na poslu i odlaze iz države, tražeći sigurnost i poštovanje osnovnih ljudskih prava u nekoj evropskoj državi“, rekla je Jelena Jovčić u razgovoru za Buka magazin.

Jelena Jovčić profesorica je srpskog jezika i književnosti. Radi u osnovoj školi nadomak Prnjavora, a na predstojećim Izborima kadidatkinja je za narodnu poslanicu u Narodnoj skupštini Republike Srpske ispred „Pokreta za pravdu i red“ Nebojše Vukanovića. U toku studiranja i nakon završenih studija radila je različite poslove koji nisu vezani za Jeleninu struku, ali, kako kaže, ti poslovi su pozitivno uticali na razvoj njene ličnosti. O oktobarskim izborima i razlozima političkog aktivizma razgovarali smo sa mladom profesoricom Jelenom Jovčić.

Zašto ste se počeli baviti politikom?

 

Mnogi me ovih dana pitaju isto. Politika se bavi nama. Godinama se intelektualci sklanjaju u stranu ne želeći da „se prljaju“ i čekaju da se nešto promijeni, nadaju se da će promjene donijeti neko drugi. Nažalost, sve je gore, politika je ušla u sve institucije i došlo je vrijeme da se omladina aktivira, da mladi ljudi koji misle svojom glavom ustanu i bore se za opšte dobro.

Šta vas je privuklo „Pokretu za pravdu i red“ Nebojše Vukanovića?

 

Prije svega, zbog ličnosti gospodina Nebojše Vukanovića, njegove hrabrosti i srčane borbe i na terenu i u poslaničkoj klupi. Njegova borba je motivisala mnoge mlade i kvalitetne ljude da se pridruže Pokretu za pravdu i red i zajedno nastave borbu. Ovaj pokret predstavlja pravi narodni pokret jer je iznikao iz naroda, iz težnje da se čuje glas običnog čovjeka i njegovih muka. Takođe, svima je jasno da su ljudi koji su stali uz gospodina Vukanovića prije svega ljudi koji su slobodni, koji ne gledaju lični interes nego podržavaju ideju o oslobađanju institucija i borbu protiv korupcije i kriminala. Dakle, Pokret za pravdu i red je skup mladih, obrazovanih i sposobnih ljudi nisu ucijenjeni i kupljeni, nego su tu svojom slobodnom voljom, a to je danas neprocjenjivo.

Šta je, po Vašem mišljenju, najveći problem u Bosni i Hercegovini?

 

Problemi su brojni, i samo se sve više skupljaju jedan na drugi, i jedan proističe iz drugog. Nesređena država, korupcija, krimilnal, nepotizam, mobing i sve ostale anomalije ove države dovele su do toga da u poslednjih nekoliko godina, mladi ne odlaze zbog nezaposlenosti nego ostavljaju svoje sređene kuće, daju otkaz na poslu i odlaze iz države tražeći sigurnost i poštovanje osnovnih ljudskih prava u nekoj evropskoj državi. Svi ovi problemi koje naša vlast godinama gura pod tepih jer je njima i ljudima oko njih dobro, uzrokovali su da se broj učenika u školama drastično smanjio, samim tim i broj upisanih na fakultet, a neke katedre će sigurno biti ugašene izvjestan period. No, da ne bude da svako kuka o onome što najbolje poznaje, nije problem samo što će prosvjetni radnik biti bez posla, ne, problem je veći, ostajemo bez radnika u svim oblastima. Ukoliko iko želi napredak ovome narodu, mora zaustaviti odlazak mladih i pružiti im život dostojan čovjeka u zemlji u kojoj su rođeni i kojoj pripadaju, a običan čovjek ne traži mnogo, samo pravednost i red, zakone koji su isti za sve.

 

Za šta biste se Vi borili ukoliko biste dobili priliku?

Poznavajući sebe, borila bih se da se korupcija iskorijeni iz našeg društva. Toliko se ukorijenilo mišljenje da se sve može kupiti da su i djeca u školi svjesna da se ocjene kupuju, diplome, poslovi i dobijamo generacije ljudi koji se ne bore za ono istinsko i pravo, kao što je nekad bilo. Mišljenja sam da na javne medijske servise treba uvesti više emisija kulturnog karaktera, naročito u periodu kada djeca mogu da gledaju televiziju, te da se i na taj način edukuju i vaspitavaju kroz različite emisije kulturno-zabavnog karaktera. Svakako da bi moj pravac djelovanja bio usmjeren na prosvjetu i reformu obrazovnog sistema.

 

Na početku intervjua rekli ste da ste radili i druge poslove. Možete li reći nešto više o tome?

Naravno. U toku studiranja jedno vrijeme sam radila u butiku nekoliko sati dnevno. Nakon završenog fakulteta, radila sam kako popisivač na Popisu stanovnika 2013. godine, potom u školi, pa nakon odrađenog pripravničkog staža dvije godine nisam radila u školi te sam u tom periodu radila u jednoj firmi koja se bavi preradom i pakovanjem ribe, potom u dječijoj igraonici, pa opet u školi na zamjeni nastavnice na porodiljskom odsustvu, pa sam jedno vrijeme bila i u Holandiji gdje sam čuvala dva divna dječaka… Po povratku, borba se nastavlja, radila sam sve što sam mogla, put je bio težak, ni sada nije lak ( smijeh ), ali uspjela sam da ostanem ista, da ne pristanem na ucjene. U periodu korone, kad su se profesori razbolijevali, od kraja septembra do kraja decembra 2020. godine radila sam u četiri škole. Taman kad bih zapamtila imena učenika, bolovanje nastavnika kojeg mijenjam isticalo bi. Snagu sam crpila od učenika, svaki rastanak od njih je bio težak, ali vrijeme provedeno sa njima je neprocjenjivo.

 

I za kraj da Vas pitam, da li ste razmišljali o odlasku u inostranstvo?

Razmišljala jesam, ali mi je boravak u Holandiji jasno ukazao na to da je čovjekova sreća tamo gdje je rođen, gdje su mu korijeni, gdje se priča njegov maternji jezik… ili je to samo za mene sreća?! Meni su te stvari nedostajale tamo, a iznad svega srpski jezik. Tamo sam uvidjela i koliko se naše dijete od malena pati samim tim i što kad padne, padne na oštar kamen, a ne na sitni pijesak i poželjela sam da svoj našoj djeci stvorim štit, otvorim vidike da budu slobodni i naučim ih da promišljaju o svemu i da se brane najjačim sredstvom, a to je znanje!