×

Dragan Gula Vučinić: Bileća, mjesto koje polako odumire i nestaje

Nekada se razvijenost neke opštine vrednovala po tome koliko privrednih subjekata djeluje u njoj,procenat zaposlenih,ekonomski i društveni stepen razvoja,urbanistička i komunalana uređenost,natalitetni priraštaj i uopšte kvalitet i uslovi života ljudi koji žive u toj opštini.Apsurdni kriteriji kojima današnja vlastela definiše razvijenost jedne lokalne zajednice,vjerovali ili ne, mjeri se brojem reg.automobila i brojem telefonskih korisnika.

U normalnim društvenim zajednicama automobil i telefon spadaju u kategoriju neophodnih stvari za funkcionisanje jedne porodice.Opet kod nas u uslove za ostvarivanje prava na dječiji dodatak spada i eventualno posjedovanje putničkog ili teretnog automobila tako da mnoge porodice radi lade,golfa ili nekog drugog automobila starog i preko 20 godina čija vrijednost nerijetko ne prelazi jednu minimalnu ili prosječnu platu u Republici Srpskoj ne mogu da ostvare to pravo.

E sada malo o našoj opštini ,koja trenutno po aršinima izabranih predstavnika vlasti koji prilikom putovanja po dragoj nam Republici (doduše slabije južno,valjda držeći se one“što južnije to tužnije“) više koriste prevozna sredstva sa elisama i propelerima nego pneumaticima.Bileća po „tamonjihovim“ kriterijima slovi za srednje razvijenu opštinu!? Ne daj Bože da smo „bolje razvijeni“đe bi nam kraj bio!?

Volim ja svoju Bileću sa sve kamenom u njoj, kamenom u vodi,bubregu,žuči i cipeli…nije ona kriva za to što smo đe jesmo.Bog nam je dao izuzetan geografski polozaj sa vise nego odličnom klimom, na raskrsnici puteva prema susjednoj Crnoj Gori i Hrvatskoj.Do Dubrovnika i H.Novog za 45 min a opet do prelijepe Zelengore za sat vremena.Nekada nedostatak radne snage popunjavan sa radnicima iz susjednih opština.Bog nam dao sve pa i pametne ljude po čemu smo mi Hercegovci, osim fizički impoznantnih proporcija, nadaleko poznati.Dao nas je Bog takve ali se mi svojski potrudismo da takvim nahranimo nasušnu potrebu evropski uređenih država za uspješnim studentima,inženjerima i stručnjacima.Kod nas , ruku na srce, ostaše samo oni koji nisu bili baš „vrli đaci“ i rijetke lokal-patriote koji po cijenu lošijeg života nisu htjeli krenuti trbuhom za hljebom.Ovi drugi su posteno govoreći u zanemarljivo malim procentima a nerijetki od njih i dan danas plaćaju ceh tog patrotizma na birou za zapošljavanje jer patriotizam i služba partiji ne idu jedno uz drugo.

Volim ja našu Bileću,tu na izvoru Trebišnjice sam se rodio,proveo najbolje i najgore godine života,formirao porodicu,stekao prijatelje i neprijatelje(to vec ne može jedno bez drugog🙂),ali izgubi ona obrise varošice u koju se dolazilo a dobi status opštine iz koje se odlazi i kroz koju se prolazi.Kao što je slučaj u većini i skoro svakoj opštini hercegovine nezasita glad lokalnih upravitelja u posljednim desetljećima oduze nam i ono malo nade za boljim ili nekadašnjim životom na ovim prostorima.Gacko sa termoelektranom i Bilećko jezero sa sistemom nekoliko hidrocentrala mogli bi , da je sreće kao što nije , život ljudi hercegovine činiti mnogo kvalitetnijim.Ali avaj…kud bi tada naše vođe.Sa po 5-6 stanova,vikendica i apartmana, ljubavnica i konkubina pali bi na trostruko manji broj istih a priznaćete to nije ni malo lako.Ali opet nemamo pravo kriviti druge…kako sijemo tako i žanjemo i nemamo pravo da se žalimo.

Zato poruka mlađim generacijama : „Ne časite časa,školujte se i u Bileći trošite samo dane godišnjeg odmora kada dođete iz evropskih gradova jer čistijeg vazduha kao u Hercegovini(osim Gacka) neuprljanog nikakvim industrijskim subjektima nigdje nećete naći.“

Još nam je samo klima i čist vazduh na zavidnom nivou. I da…ne kupujte diplome,to vam može biti od koristi samo ovdje…preko „grane“sa njom mozete samo, znate već…

 

Dragan Gula Vučinić