Dobro, dijaspora i solarna energija
Kako se približavaju lokalni izbori aktuelna trebinjska vlast na sve moguće načine pokušava da promijeni loš imidž ublaži veliko nezadovoljstvo građana. Resorti, aerodromi, brze pruge, hidro i termo elektrane više se ne spominju, a na red su došle solarne elektrane, fabrike i saradnja sa dijasporom. Tako se u javnosti pojavila vijest da će u Trebinju srpbijanski biznismen Veselin Jevrosimović i njegova kompanija "Komtrejd" graditi solarnu elektrnu kapaciteta 3 megavata. Vijest koju je prvi objavio Vladi blizak Press RS prenijela je većina medija, a načelnik opštine Dobroslav Ćuk pohvalio se kako je Jevrosimoviću ponudio lokaciju u Industrijskoj zoni "Volujac". U proizvoljnoj vijesti se ne navodi koliko je vrijedna potencijalna investicija, kada bi bila završena, koliko bi se radnika zaposlilo, što najbolje govori kakva je krajnja namjera onih koji šire ovakve (dez)informacije. Za razliku od hidrocentrala i termoelektrana, solarne elektrane nemaju potrebu za velikom radnom snagom, i lokalna zajednica ne bi od nje imala veliku korist jer i kada bi se projekat realizovao svega nekoliko radnika bi dobilo posao. Velike solarne elektrane u Evropi snage 55 megavata zapošljavaju svega 25 radnika, pa se može predpostaviti zbog čega autori i naručioci ove senzacionalističke i ničim potkrijepljene vijesti nisu spominjali otvaranje novih radnih mjesta.
Gotovo istovremeno načelnik je tobože počeo pregovore i sa firmom "Henkel" o gradnji Fabrike hemijskih proizvoda u Trebinju. Važne odluke se ne mogu donijeti preko noći, gradnja jedne fabrike zahtijeva ozbiljne studije i analize, obezbjeđivanje sredstava, tržišta, sirovina, obrazovane radne snage. Ipak poučeni ranijim iskustvima možemo predpostaviti da sve to neće spriječiti načelnika da sa svojim mentorom Miloradom Dodikom postavi još jedan u nizu kamena temeljaca za novu fabriku krajem septembra, i da obeća nekoliko stotina radnih mjesta svojim, više puta do sada prevarenim aktivistima. Da se kamenoresci ne bi mnogo mučili, jer će kamenja pred izbore ponovo biti najtraženija roba, Dodik će vjerovatno uzeti "svoj" kamen postavljen u Bileći pred prošle izbore jer od bombastično najavljivane gradnje Fabrike sintetičkih ulja nema ništa.
Davljenik se za slamku hvata pa odlazeći načelnik na svim stranama pokušava da pridobije po neki glas i izbjegne potpuni debakl koji je već sada izvjestan. Zbog toga je organizovao i dane dijaspore u Trebinju želeći da iskoristi dolazak trebinjskih Bošnjaka koji žive u zapadnoj Evropi. Ćuk iz opštinskog budžeta i reprezentacije plaća večere u hotelu Leotar, organizuje književne večeri, ponovo obećava kule i gradove… Ja već godinama uzaludno pričam i pišem kako je dijaspora naš najveći resurs i potencijal, i da lokalna vlast treba da obiđe sva udruženja, menadžere i uspješne ljude u inostranstvu, predstavi naše prednosti i mogućnosti i pokuša da pronađe investitora koji bi u Trebinju pokrenuo neki posao. Očito je da potencijalni glasovi a ne investicije zanimaju načelnika, pa je tek pred kraj svog drugog mandata organizovao druženje sa iseljenicima ne ponudivši im ništa konkretno osim čitanja napisanih govora, ponavljanja ustaljenih i patetičnih fraza.
Svoje sposobnosti Ćuk je svima pokazao u poslednjih osam godina, i da je nešto znao i mogao doveo bi bar jednog investitora, otvorio bar jedno proizvodno radno mjesto i ne bi dozvolio da se uništi kompletna privreda, a broj nezaposlenih bude udvostručen. Teško je nekog slagati i prevariti tri puta za redom, i zbog toga sam uvjeren da su sve ove aktivnosti uzaludne.
Naše komšije Dubrovčani knezove su kroz istoriju mijenjali svakog mjeseca kako ne bi osilili i razgranali korupciju, pa su zato sagradili velelepan grad. Valjda ćemo i mi napokon svrgnuti našeg despota i njegove moćnike, i tako početi nešto da gradimo.
Nebojša Vukanović
