Za pravdu i red lista Nebojše Vukanovića vjerovatno je jedini parlamentarni politički subjekat u BiH koji nikada nije imao nikakve kontakte, šurovanja niti podršku stranaca, plaćene seminare, obuke, donacije, instrukcije, kao bilo kog drugog centra moći. Jedini smo koji javno govorimo da su stranci jedan od ključnih problema i izvora zla, koji održavaju korumpirane i političare na vlasti, jer im takvi odgovoraju, i da zato tolerišu i podržavaju kriminal, korupciju, krađe izbora..  Naša sloboda je velika opasnost za režim, i zbog toga koriste svaku priliku da bi pokrenuli besmislenu hajku, jer su u strahu velike oči.

Prenosim u cjelosti osvrt, tekst i kolumnu Đorđa Vučinića, koji je danima meta hajke i napada režimskih medija, sinekura i udvorica, jer je imao sastanak sa ambasadorom OSCE, sa kojim su prethodno razgovarali svi šefovi klubova vladajuće koalicije, i na sastanku jasno rekao da stranci održavaju ovakvo stanje, daju korumpiranim političarima novac, kredite, mijenjaju Izborni Zakon kako bi ih održali na vlasti a neće da spriječe izborne krađe i zloupotrebe kako bi se utvrdila stvarna volja naroda, već vrše pritisak da se legalizuje izborna krađa i nasilje.

Treći dan otkako Žunići, Mazalice, Maljutke i ostali “zabrinuti” sagovornici RTRS i ATV ne objasniše kako je traženje fer i demokratskih izbora jednako izdaji, licemjerstvu, uništavanju srpstva. . .

Pa, da objasnim ja, pošto 30-ak tekstova i više video-priloga ne dočaraše zamišljeno.

Za donošenje izmjena i dopuna Izbornog zakona Bosne i Hercegovine postoje dva načina.

Prvi bi trebao biti redovni, koji prolazi kroz jednu specifičnu proceduru, a to je da za početak bude usvojen u Parlamentu BiH (odnosno u Predstavničkom domu PS BiH), da bi isti tekst morao da potvrdi organ pod nazivom “Dom naroda BiH”.

Dom naroda BiH konstituisan je sa idejom i iz razloga da se ne dogodi povreda nacionalnog interesa, odnosno donošenje akta koji je protivan ili ide na štetu jednom od tri konstitutivna naroda, pa postoji mehanizam da ukoliko 4 od 5 delegata iz jednog od konstitutivnih naroda bude PROTIV prethodno usvojene odluke u Predstavničkom domu – ta odluka PADA i neće biti usvojena.

S obzirom da iz reda Srba imamo 4 predstavnika SNSD-a u Domu naroda BiH, kao i prije 5 godina kada je odbijen prijedlog izmjena i dopuna izbornog zakona kojim se traže optički skeneri za glasačke listiće, video nadzor na biračkim mjestima, te uzimanje otisaka prstiju, jasno je da zbog ove “povrede vitalnog nacionalnog interesa” Srba koji kreira SNSD na ovaj način ne možemo do fer i demokratskih izbora.

Drugi, manje popularan za javnost, način je taj da Kancelarija visokog predstavnika u BiH (OHR) nametne zakonsko rješenje, kao što se desilo za izbornu noć, kada je Kristijan Šmit izmijenio način postizbornog konstituisanja dijela vlasti u BiH (preciznije Federaciji BiH).

Visoki predstavnik ima mogućnost korištenja tzv. bonskih ovlaštenja, koja su do sada, ruku na srce vrlo traljavo i nemoralno korištena.

Primjera radi, nekadašnji visoki predstavnik Pedi Ešdaun smijenio je 59 funkcionera (čitaj: protivnika SNSD-a) i time 2006. godine ponovo doveo Milorada Dodika na vlast.

Karlos Vestendorp smijenio je Nikolu Poplašena, tadašnjeg predsjednika Republike Srpske, takođe u ime i za račun Milorada Dodika.

Da ne govorimo o nekim odlukama Valentina Incka, koje su u najmanju ruku nevjerovatne i koje mi se čine kao eksperiment međunarodne zajednice.

Sve gore navedeno, uz pitanje da li su razgovarali sa Kristijanom Šmitom, predstavio sam predstavnicima OSCE na sastanku u crvenoj sali Narodne skupštine Republike Srpske.

Sastanak OSCE sa opozicionim poslanicima organizovan je isti dan (popodne), 22.03. ove godine, nakon sastanka sa vladajućim poslanicima na čelu sa Žunić Igorom (u 9 ujutro).

Rekao sam da bi uvođenjem skenera i video-nadzora međunarodna zajednica putem OHR-a pokazala da ima i prividno dobre namjere prema narodu u našoj državi.

Međutim, genijalni Igor Žunić, šef kluba SNSD-s u Narodnoj skupštini Republike Srpske, cijelu stvar predstavlja kao njegovo revolucionarno otkriće, neoprezno dajući nam do znanja da je detalje sa našeg sastanka mogao čuti ili od stranaca ili pribaviti prisluškivanjem (a najprije će biti da je i jedno i drugo). Unajmanje deset puta u javnosti ponovio isto vezano za Izborni zakon BiH, blokirani Dom naroda BiH i OHR, naročito i prije nego smo i zvanično sjeli u skupštinske klupe, dok je Nebojša Vukanović o istoj stvari govorio barem 4 ili 5 puta više od mene, javno.

A onda je krenula kanonada spinovanja i manipulisanja javnosti. Utrkivali su se ATV i RTRS ko će više skupiti sagovornika, ređale su se moralne gromade poput Pera Maljutke, Luke Petrovića, Nenada Stevandića, pa se došlo i do Darka Banjca, Srđana Mazalice, Denisa Šulića, Slobodana Župljanina, Božice Živković Rajilić, Branimira Kojića . . .

Zanimljivo je bilo i iz reda “istaknutih” opozicionara. Kaže Aleksandra Pandurević da sam izvršio političko samoubistvo. Aleksandra koja je politički mrtva odavno i koja je pokušala politički vaskrsnuti nedavno na N1 pljuvanjem po nama.

Srećom, moje viđenje politike i političko djelovanje gospođe Pandurević dva su svijeta različita. Ove iznad ne treba ni komentarisati, dovoljno je pročitati imena i prezimena.

Da zaključim, vladajućima su pošteni, fer i demokratski izbori SINONIM za rušenje režima Milorada Dodika. To dovoljno govori o postojećem Izbornom zakonu i kakve će posljedice izazvati uvođenje skenera i video-nadzora na biračkim mjestima.

Čitava hajka pokazala je da ono što klub “Za pravdu i red” u Narodnoj skupštini Republike Srpske radi itekako ne prolazi neopaženo kod naroda, ali ovi blijedi pokušaji spinovanja nisu im uspjeli da nas diskredituju. Bravo za Žuniće, Šuliće, Stevandiće, E’O VAM BANANA (košarkaškim rječnikom rečeno, da ne bude zabune kod čitalaca)!

Đorđe Vučinić