Počeo bih od same riječi rob, svi znamo šta je rob. To je osoba čija je sloboda oduzeta. Kao i u slučaju Štokholskog sindroma, u kojem žrtva uspostavlja vezu sa zločincem tako i rob može da postane zadovoljan nedostatkom slobode .
Možete li zamisliti kako neko trpi sindrom „ srećnog roba“? Ako mislite da ne možete, osvrnite se oko sebe – a pogledajte i u sebe.
Da li imate slobodu da glasno razmišljate, da kažete nešto, da odete negdje a da zbog toga nećete imati neke posledice? Sve više ljudi izbjegavaju da govore normalno a kamoli glasno i jasno da iznesu svoj stav o nekoj situaciji, više se šapće. Uvijek se u mislima vrte iste fraze ako kažem nešto mozda ću izgubiti posao, biću smjenjen, neće mi zaposliti ženu, dijete itd. Sve ovo uvodi narod u apatiju i olakšava posao vlasti da narod drži pod kontrolom.
Najveći neprijatelj slobode nije car, ni robovlasnik, ni gonič robova. Najveći neprijatelj slobode je srećan rob.
Možete sami da vidite da se država raspada, zdraveni, prosvjetni i privredni sistemi su urušeni. Gdje god da se okrenemo čujemo isto : nije uplaćeno penziono, kasni plata, nije uplaćeno zdravstveno osiguranje, neplaćeni prekovremeni sati , nema putnih troškova. Tada na scenu stupaju „srećni robovi“. Koji radi malo lične koristi „uzimanja ostataka hrane“ od svojih robovlasnika kreću da hvale svoje vlastodršce, prijete , zastrašuju, ucjenjuju i samim tim guše svaku borbu za slobodu.
Upravo zbog svega ovoga , narod gubi volju za borbom, pomisli da je sve izgubljeno i opredjeljuje se na odlazak iz svoje domovine u strane zemlje u potrazi za boljim životom i određenom vrstom slobode.
Sloboda govora je pravo izražavanja vlastitih stajališta i razmišljanja bez straha da će te neko u tom pokušaju spriječiti ili zbog toga kazniti.
SLOBODA NEMA CIJENU!
Darko Marjanović
