palpal

Dan pobjede i suludo provociranje Rusije od strane Komšića i Bakira

Slamanje najvećeg zla u istoriji svijeta, Hitlera, Vermahta i fašizma 9-og maja 1945. godine ulaskom Crvene armije u Berlin i padom Rajhstaga, jedan je od najvećih, ako ne i najvažniji datum u istoriji čovječanstva. Rusija i Sovjetski savez podnijeli su najveću žrtvu, preko 27 miliona poginulih vojnika i civila, dali ključan doprinos slamanju nacizma i fašizma, i svijet to mora poštovati.

Žao mi je nedužnih ljudi koji stradaju u Ukrajini, kao i u Iraku, Siriji i drugim žarištima širom svijeta, nadam se da će sukobi i stradanje uskoro prestati, ali je sramno, drsko i nedopustivo  što danas, 77 godina nakon kapitulacije Vermahta i Njemačke, britanski ministar odbrane Ben Valas, i mnogi drugi, predsjednika Putina i Rusiju nazivaju fašistima i porede sa Hitlerom. To je velika uvreda, ne Putina, već velike žrtve koju je dao ruski narod, a posebno je sramno što je izgovorena na Dan pobjede.

Ružno je što pojedini domaći političari, umjesto da rade svoj posao i nakon decenija provedenih na vlasti riješe bar neki od stotina nagomilanih problema, pokušavaju da pridobiju neki jeftini politički poen na krvi nesrećnih ljudi koji stradaju u Ukrajini.

Tako su na Dan pobjede ulicama Sarajeva prošetali Sebija i Bakir Izetbegović, te članovi Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i Željko Komšić, koji je otvoreno provocirao Rusiju izjavama da BiH treba donirati oružje i municiji Ukrajini. Klovn Komšić podsjetio me je na crnogorskog kralja Nikolu koji je 1904. objavio rat Japanu pružajući podršku Rusiji, šaljući Leksa Saičića u daleku Mandžuriju da sa nekoliko vojnika brani čast savezniku, ali je tragično što posljedice opasnih riječi mogu imati trajne i velike posljedice.

Komšiću, Džaferoviću i Izetbegović bi bilo pametnije da razmisle kako da prikupe i vrate 98 miliona evra duga za prirodni gas, bez kamata, koji je GASPROM i Rusija isporučila Sarajevu tokom rata od 1992. do 1995. godine i omogućila Sarajlijama da prežive hladne zime, i ako već ne znaju reći hvala, onda bi trebali imati toliko pristojnosti da ne provociraju i ne prijete Rusiji ćorcima.

Suluda i licemjerna politika, koja ne vidi agresiju i stradanje naroda u Siriji, Iraku, Libiji ili Jemenu, nepotrebno provociranje Rusije prijetnjama da će se slati oružje Ukrajini i nepotrebno miješanje u dešavanja u Ukrajini mogu dovesti do toga da Rusi na početku zime povećaju dramatično cijene i prestanu sa isporukama gasa, i da se stotine hiljada ljudi smrzava i ispašta zbog suludih izjava političara koji pokušavaju na krvi nedužnih u Ukrajini pridobiti koji jeftini politički poen pred izbore. Voditi zemlju znači imati odgovornost za svaki potez i izgovorenu riječ, a ne mlataranje pred mikrofonima kako bi porastao trenutno rejting, ne razmišljajući o posljedicama.

Kad god je parada u Moskvi i Dan pobjede uvijek se sjetim svog pokojnog oca Anđa, jer je on živio za 9-ti maj i dan kada će gledati veliku paradu Ruske armije na Crvenom trgu u Moskvi, uživati u svakom koraku i pokretu, vojnoj tehnici i vojnicima koji marširaju strojevim korakom. Taj osjećaj sreće i ispunjenosti je neopisiv.

Slava Rusiji i armiji koja je podnijela veliku žrtvu kako bi se svijet oslobodio nacizma i fašizma, užasnih logora i stradanja naroda, kakav se nije vidio do pojave Hitlera, njegovih slugu, satelita i saveznika, a najodaniji i poslednji saveznik bila je zloglasna Nezavisna Država Hrvatska i Ante Pavelić, koja je pružala otpor i duže od Nijemaca, do 15.5.1945. godine.

 

Nebojša Vukanović