palpal

Crna Gora prije ujedinjenja 1918.

Prošlo je tačno 100 godina od Podgoričke skupštine, ujedinjenja Srbije i Crne Gore i stvaranja Kraljevine SHS, kasnije Kraljevine Jugoslavije, a jedna od osnovnih karakteristika obilježavanja velikog događaja je izvrtanje istorijskih činjenica i prepravljanje istorije. Kralj Aleksandar je imao plemenitu namjeru da nakon više vjekova ropstva oslobodi i ujedini sve južne Slovene, ali je napravio grešku što nije jasno razgraničio šta je čije, i šta u zajednici pripada Srbima i Srbiji, šta Hrvatskoj a šta Sloveniji. Iako su najviše uložili u njeno stvaranje, preko milion života, Srbi su najviše izgubili u Jugoslaviji, koja je postala naša velika grobnica.

Posebno je strašan gubitak i preumljenje Crne Gore, koja je od srpske Sparte i Pijemonta danas nažalost pretvorena u antisrpsku državu, u kojoj su Srbi građani drugog reda. Komunisti su napravili veliko zlo Srbima i Srbiji, a izmišljanje crnogorske nacije 1945. godine je veliki nacionalni udarac. Danas Milo na antisrpstvu pokušava da stvori crnogorski identitet, a kakvo je bilo stanje u Crnoj Gori prije ujedinjenja najbolje pokazuje udžbenik Zemljopisa (geografije) Kraljevine Crne Gore iz 1911. godine, pisan za učenike trećeg razreda osnovne škole.

U Crnoj Gori žive sve sami i čisti Srbi koji govore srpskim jezikom, a ima ih oko 300 000, stoji u udžbeniku iz 1911. godine koji je štampala Državna štamparija na Cetinju, odobrila Kraljevska komisija, a pripremili Đuro Popović i Jovan Roganović.

U udžbeniku se opisuje koja plemena žive u kojim dijelovima Kraljevine, koje nahije i teritorije obuhvata Kraljevima Crna Gora 1911. godine i gdje su joj granice.

U udžbeniku se govori i uređenju Crne Gore na čijem čelu se nalazio kralj Nikola, do 1910. godine knjaz iz slavne srpske dinastije Petrovića. Osim Crne Gore ima još srpskih zemalja u kojima žive naša braća Srbi, neki su slobodni a neki nijesu, napisano je u udžbeniku, a svaki Srbin u Crnoj Gori dužan je poznati i ljubiti svoju cjelokupnu domovinu, sve srpske zemlje u kojima žive naša oslobođena i neoslobođena  braća Srbi. Nijedan Srbin i Srpkinja, ma koje vjere bili, ne smiju požaliti život i imanje za opštu srpsku slobodu, dobro i blagostanje.

Ovim riječima završava udžbenik Zemljopisa, a kralj Nikola i ostali Petrovići nikada nisu mogli ni pomisliti da će neki njihov nekrunisani nasljednik ponižavati Srbe u Crnoj Gori, zabijati nož u leđa Srbiji i priznati nezavisnost Kosova. Milo je kao mladi skojevac-komunista krajem 80-ih godina prošlog vijeka postao premijer, mutirao je i sebe i Partiju, i od srpskog ultranacionaliste koji zbog šahovnice i Hrvata nije igrao šah postao veći antisrbin od većine Hrvata i Albanaca, kako bi dobio podršku mentora i opstao na vlasti već 3 decenije. Posledice manipulacija, podjela i trovanja naroda su velike, i nažalost teško će se prevazići, a Srbi su, pokazala je istorija, bili veoma naivni i platili visoku vijenu stvaranja dvije Jugoslavije, koje su postale naša velika grobnica.

 

Nebojša Vukanović