Za svaku osudu je ponašanje crnogorsih vlasti i vladara Mila Đukanovića, čija je policija danas privela u prostorije MUP-a mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija i njegove najbliže saradnike jer su u Podgorici služili liturgiju bez prisustva vjernika u hramu na Zlatici, poštujući propise uvedene zbog korone, a potom omogućili vjernicima da pojedinačno uđu u hram na bezbjednoj distanci.
Sloboda vjeroispovjesti je Ustavom zagarantovana svim građanima, niko nema pravo da vrši progon i hapsi nepodobne jer služe liturgiju, posebno ne čelne ljude neke vjerske zajednice, i jasno je da se radi o pritisku i zastrašivanju, te drskoj provokaciji jer režim Mila Đukanovića poslije masovnih litija Srpsku pravoslavnu crkvu smatra svojim najvećim neprijateljem!
Dobro je da se na provokacije, kojih će sigurno biti još, odgovara smireno jer režim traži neku grešku i afektivnu reakciju kako bi medijski satanizovao Crkvu, a shvatiće da ovakvim sramnim potezima i privođenjem vladika samo dublje kopaju jamu u koju polaku tonu.
Komunisti se polako vraćaju na fabrička podešavanja, nakon kratke glume nekakvih vjernika i lažnih nacionalista. Primjera je mnogo, a to između ostalog potvrđuje ludačka naredba šerifa iz Milića Rajka Dukića, mentora predsjednika Vlade Republike Srpske Radovana Viškovića, koji je zabranio svojim radnicima da slave slavu, te najavio drakonske kazne ako neko ne bude poštovao njegove nezakonite i sulude odluke i naređenja.
Spoljni napadi su beznačajni, Crkva se od njih uvijek lako branila, ali unutrašnji sukobi, podijele, rovarenja i spletke su puno opasniji. Od kako sam okončao višegodišnji sukob sa svenjemačkim episkopom Grigorijem, suzdržavam se da pišem puno o dešavanjima u Eparhiji i Crkvi, bojeći se da iz dobre namjere samo ne dolijem ulje na vatru jer mnoge stvari nažalost nisu kako bi trebale biti, sa nadom da će se problemi prevazići a trvenja i nesporazumi među vladikama zaustaviti.
Nažalost od odlaska našeg blaženopočivšeg patrijarha Pavla, kojeg nam je sami Bog poslao u najteža vremena, a posebno od grubog uklanjanja bivšeg vladike raško-prizrenskog Artemija, ne prestaju sukobi i unutrašnji raskoli u Crkvi. Nisam pristalica nijedne struje, niti nekog vladike, i nadam se da će se problem riješiti a sukobljena braća pomiriti, kao što je blaženopočivši patrijarh Pavle riješio problem raskola u Americi, jer je to jedini način da se Crkva spasi od novog raskola i ozdravi.
Nažalost politika i političari, njihove spletke i interesi, često su uzrok sukoba među pojedinim vladikama i stvaranja struja. Politika je zlo kada se miješa tamo gdje ne bi trebalo, pravi samo štetu, raspiruje strasti i lične ambicija, razara zdravo tkivo i unosi haos, a uvijek je loše kada se Crkva i politika pomiješaju, iako su Ustavom odvojene.
Posebno sam zabrinut stanjem u Hercegovini i dešavanjima poslednjih dana u našoj Eparhiji. Ne želim spominjati imena, ali mi je žao što je u javnosti objavljen snimak iz manastira Tvrdoš, i što je tako umirovljeni vladika Atanasije javno ponižen u poznim godinama jer ničim ne zaslužuje onakav riječnik i obraćanje, i očito da neki pokušavaju da ga otjeraju iz Hercegovine.
Niko nije savršen i bezgrešan, svi znamo temperament i ponekad pomalo plahovitu narav umirovljenog vladike, ali neosporno je veliki duhovnik, skroman monah, veliki intelektualac i teolog, a njegova uloga i značaj u Hercegovini su od ogromnog značaja. Vladika Atanasije je došao u Hercegovinu u najteže vrijeme, u ljeto ratne 1992. godine, bodrio je narod, dizao moral vojnicima, obilazio ratišta u vrijeme najvećih ofanziva, svojim autoritetom branio Hercegovinu, prikupljao pomoć, i bez sumnje imao važnu ulogu u odbrani Hercegovine, a posle rata obnovi porušenih svetinja. Nedopustivo je da starca u 82-oj godini, jednog od naših najvećih teologa, progone i napadaju pojedinci, njegova duhovna djeca koja je stvorio, nanoseći tako veliku štetu ugledu naše Crkve i Eparhije.
Nedopustivo je da starac u poznim godinama posle 28 godina božije službe traži mjesto gdje da ode i napusti Hercegovinu, problem se mora hitno riješiti a odgovorni pokajati i ponizno izvinti umirovljenom vladici. Grupa vjernika, iz najboljih namjera, stala je u odbranu vladike Atanasija i tražila sastanak sa novim vladikom Dimitrijem. Nije policija HNK došla u Zavalu da napiše kazne narodu i dobrom igumanu Vasiliji, duši od čovjeka, već zato što su je poslali neki iz Crkve iz Mostara kojima smeta ugled i autoritet podvižnika iz manastira Zavala, kojima je bliži Stepinac od igumana.
Mnogi negoduju zbog novotarenja, ekumenizma i boje se tihog unijaćenja. Ne poznajem lično vladiku Dimitrija, svega nekoliko puta smo razmijenili par riječi, ali mi njegove oči i blag pogled odaju utisak dobrog, čestitog i dobronamjernog čovjeka, skromnog monaha i podvižnika iskrenih namjera koga ne interesuju materijalne stvari.
Vladika Dimitrije je blag, znam da je naslijedio puno problema i vrućih krompira, i ako je odgovornost najveća jer sjedi na strašnom mjestu, moje je mišljenje, a ne mora biti tačno jer ne poznajem stvari, da nije na mladom vladici sva odgovornost za stvari koje se sada nažalost dešavaju. Možda nije zaustavio neke stvari, koje po mom skromnom mišljenju ne idu u pravom smjeru, ali nije ih ni pokrenuo, a svi su dvije decenije ćutali i stavljali glavu u pijesak.
Dugo sam bio usamljen kada sam ukazivao na devijacije u Eparhiji, bio izložen linču i strašnom progonu, trpio žestoke udarce i napade jer sam se pokušao braniti, govorio istinu i ukazivao na neke probleme u Eparhiji, ali nažalost nije bilo nikog da me podrži i stane uz mene jer je prethodnik vladike Dimitrija bio jako moćan i opasan, niko nije želio da ima neki problem. Ako se 10 ili 15 godina ćutalo i svašta trpilo, ne treba sada sve probleme natovariti na leđa vladike Dimitrija, njegovu dobrotu i neiskvarenost shvatiti kao slabost, jer on jeste grešan, kao i svi mi, ali duboko sam ubijeđem ne i najodgovorniji.
Kao i većina naroda i Hercegovaca, protivim se novotarijama, treba imati korektan odnos sa katolicima ali ne odstupati od vjere, običaja, način vršenja službe Bogu i principa, čuvati našu tradiciju i Crkvu od onih nedostojnih koji bi iz ličnih interesa i ambicija izdali i prodali vjeru za večeru, ali smatram da ne treba upirati prstom na mladog vladiku već mu pomoći da se izbori sa problemima koje je naslijedio.
Uskoro će Vaskrs, najradosniji hrišćanski praznik, i nadam se da će doprinijeti pomirenju zavađene braće, u Crkvi i izvan nje, smirivanju tenzija, napetosti, spletki i sukoba, jer smo već dosta iscrpljeni višedecenijskim tumaranjem i propadanjem, moralnim, demografskim, ekonomskim… Vrijeme je za sveopšti preporod i obnovu, a ne svađe i sukobe, nadam se da će razum među svima nama pobijediti, i da ćemo se umjesto raskola i ličnih razmirica okrenuti kolektivnim interesima zajednice, naroda, Crkve, države i društva.
I na kraju, mnogi vjernici se bune i negoduju jer ne mogu da se pričeste zbog vanredne situacije sa korona virusom na kraju Vaskršnjeg posta, a možda bi primjer i fotografije iz Gruzije mogle biti putokaz kako do kompromisa i rješenja problema, ako bi bili disciplinovani i poštovali propise koji su nam nametnuti.
Nebojša Vukanović
