palpal

Cijeli intervju Rodoljuba Draškovića za Večernje novosti

Objavljujem cijeli novogodišnji intervju Rodoljuba Draškovića koji je dao za beogradske Večernje novosti, u kome govori zbog čega se povlači iz Hercegovine, zaustavlja radove na Gradu sunca, zašto se zatvara Fabrika u Nevesinju, i zašto je razočaran odnosom vlasti prema Hercegovini, privredi i privrednicima..

 – Kada ste i zbog čega doneli odluku da investirate u Hercegovinu?

U ljeto 2006. godine, u prolazu kroz Hercegovinu, svratio sam u Trebinje. Slučaj je htio, da se sretnem sa vladikom Grigorijem. Zamolio me je za razgovor, a ja sam ga prihvatio. I danas pamtim njegove riječi: “Znam da možeš pomoći Hercegovini, molim te da to učiniš.” Ispričao mi je da je Trebinje grad u kome izdiše privreda, da su sva industrijska preduzeća u stečaju, izuzev „IAT“-a kome sledi stečajna sudbina. Iseljava se  narod iz Hercegovine, jer u Hercegovini nema životne perspektive. Vlada kriminal i bezakonje,  mafija hara . Nad Hercegovinom se nadvio oblak i bez pomoći ozbiljnih ljudi, nebo nad Hercegovinom nikada se neće razvedriti. Nisam ostao ravnodušan na riječi Vladike zahumsko-hercegovačkog. Iskreno, taj razgovor sam doživio duboko emotivno.

Odgovorio sam mu: ”Upriliči mi sastanak sa Miloradom Dodikom, tadašnjim premijerom Republike Srpske, da kupim „IAT“.“ Uskoro je uslijedio sastanak i konkretan dogovor. Dogovoreno je da  ja preuzmem obavezu kupovine državnih akcija u „IAT“-u, da izvršim dokapitalizaciju i da sa tim kapitalom izmirim sve obaveze „IAT“-a, kredite, povjerioce, dobavljače, što je iznosilo više od 30 mil KM.  Vlada RS se obavezala da otpiše dug po osnovu poreza i doprinosa sve do momenta preuzimanja „IAT“-a od strane novog vlasnika.

U tom momentu nisam sumljao da će tadašnji Premijer izigrati dogovor. Raspisan je tender o prodaji Državnog kapitala IAT-a , javio sam se na tender i bio jedini učesnik, platio državne akcije 1,5 mil KM i odmah investirao u IAT 17,5 mil KM.

 – Šta ste tada zatekli, u kakvom stanju je bio „IAT“ i kakva je bila uopšte privredna klima?

Sa tim novcem izvršena je finansijska konsolidacija IAT-a. Vraćeni krediti, izmireni Dobavljači, namireni povjerioci.

Vlada RS do danas nije izvršila niti će izvršiti svoju obavezu. Do danas imovina IAT-a je pod hipotekom od strane države. IAT-u ništa drugo nije preostalo već da uplaćuje penzijsko i invalitsko osiguranje i povezuje radni staž za svakog zaposlenog , koji je ostvario uslove za penziju, a ta obaveza IAT-a košta, na godišnjem nivou cca 600.000 do 700.000 KM. Nijedan zaposleni koji je otišao u penziju nije otišao bez uplaćenog penzijskog i invalidskog osiguranja i povezanog radnog staža.

Na žalost i dalje se vode obaveze IAT-a za neplaćene poreze i doprinose iz vremena, kada je država bila vlasnik, kada je država upravljala preduzećem i kreirala finansijsku politiku u IAT-u.

U kontinuitetu režimski novinari plasiraju informaciju da sam dužan državi za obavezu koja je državna.

Umjesto stečaja definisao sam program sanacije i revitalizacije, odmah posle realizacije finansijske konsolidacije. Ovaj program je podrazumojevao mjere organizaciono-ekonomske, jer bez istih IAT bi i dalje stvarao gubitke i pitanje je vremena, kada bi otišao u stečaj.

Doživio sam opstrukciju i otpor od strane političke birokratije i birokratije u IAT-u, koje su činile upravu sindikata. Organizovali su štrajk u IAT-u. Nisam podlegao pritisku. Nastavio sam da investiram u procesnu opremu, da IAT oslobadjam od birokratije i režije, koja je brojčano bila veća od zaposlenih u proizvodnji. Isplaćivao sam tehnološki višak , tražio od režije prekvalifikaciju u proizvodne radnike. Uspostavljao sistem radne i tehnološke discipline, stao sam na put kradjama i pljački preduzeća. Investirao u stambene zgrade , izgradio skoro 300 stanova za radnike IAT-a, jer većina nije imala ”krov nad glavom”.

”Swisslion” je od IAT-a kupovao napuštene gradjevinske objekte, objekte van upotrebe, te iste objekte rušio i gradio nove fabričke hale, za pokretanje proizvodnje prehrambene industrije.

Danas je IAT konsolidovano preduzeće sa dugoročnom tržišnom perspektivom. Danas je IAT poznat i priznat sa svojim proizvodnim programom na svjetskom tržištu i izvozi na skoro sve kontinente.

Politička birokratija, koja se nije promijenila do danas, nije ravnodušna jer gubi argumente za pravdanje svojih neuspijeha u javnim preduzećima u kojima oni upravljaju. Što je najbitnije gube izbornu bazu glasača. Na žalost narod Hercegovine i dalje vjeruje u lažna obećanja, prihvata političke manipulacije i podliježe političkim pritiscima i ucjenama i kupovini glasova na izborima. Političkim moćnicima i danas koristi  narod samo u predizbornoj kampanji, kako bi na izborima pobijedili, a za sebe sticali  materijalnu korist i politički status.

 

 – Koliko je novca u proteklom periodu uložio poslovni sistem „Swisslion- Takovo“ i koliko je radnika zaposleno?

Poslovni sistem “Swisslion -Takovo”, kome pripadaju i preduzeća u BiH, investirali su preko 200 mil KM. Za sve ove godine, izgrađivali smo privredni ambijent u Hercegovini. Uspostavili smo partnerstvo sa realnim sektorom privrede, kako sa sektorom trgovine, ugostiteljstva i turizma, tako i u sektoru investicija, jer na investicionim projektima bilo je više od 1.500 uposlenih. Cilj nam je bio da izgrađujemo poslovno partnerstvo, odnosno da osposobimo sva ta preduzeća da uspiješno opstaju na tržištu.

 – Šta sve sačinjava „Swisslion- Takovo“ u Hercegovini?

Danas prehrambena industrija “Swisslion-Takovo“ Trebinje pripada po svim ekonomskim parametrima evropskom vrhu. Investirali smo u trgovinu i obezbijedli smo lidersku poziciju na tržištu BIH za naš proizvodni program. Na desetine miliona KM investirali smo u trgovinu, hotelijerstvo i turizam. U BiH danas upošljavamo više od 1.500 zaposlenih. Izvor svih investicija je ostavrena dobit u poslovnom sistemu „Swisslion-Takovo“ i nijedna investicija ne finansira se iz bankarskih kredita i bez bilo čije finansijske pomoći, odnosno podrške.

 – „Grad Sunca“ postao je turistički bum u Hercegovini, ali i u čitavom regionu. Kako ocenjujete taj projekat?

Dugoročno gledano, to je projekat budućnosti. Zbog toga sam kupio 85 ha. Tada nepristupačnog zemljišta u kamenu i divljem rastinju, uradio sam zoning plan novog grada Trebinja – GRAD BUDUĆNOSTI – GRAD SUNCA. Investicije koje su u toku, biće završene, ali nove nemam namjeru da otvaram dok traje ova društveno-politička agonija u Trebinju, odnosno Hercegovini. Dok ja radim i gradim, “oni“ urušavaju i opstruiraju. Dok ja uporno radim na stvaranju privrednog ambijenta, “oni” donose kontra mjere i opstruiraju i ono što je stvoreno i urađeno.

 – Često ste isticali da želite privredni oporavak cele Hercegovine. Planirali ste dodatna ulaganja u vinogorja, voćnjake i proizvodnju zdrave hrane, revitalizaciju nacionalnog parka „Sutjeska“, izgradnju aerodroma na Zupcima, filmskog grada na Humu. Međutim, nedavno ste izjavili da niste zadovoljni privrednim ambijentom i da zbog toga ne planirate da započinjete sa tim projektima?   

Nažalost, u takvom društveno-političkom ambijentu, moje vizije, moji projekti su pohranjeni ili sahranjeni, jer to ne zavisi od mene već od privrednog, društvenog i političkog ambijenta koji vlada u Hercegovini.

  – Uvek ste se ograđivali od politike i tražili samo partnera u realizaciji projekata za koje ste smatrali da su u interesu cele istočne Hercegovine, ali i Vašeg poslovnog sistema. Da li ste imali adekvatnu podršku?

Nažalost, imao sam u svima njima protivnike, jer su tamo ljudi na čelnim pozicijama koji isključivo misle o ličnom materijalnom interesu i političkom statusu, a narod ih interesuje samo u predizbornoj kampanji.

U dobroj namjesri, jednom prilikom okupio sam ih na jednoj poslovnoj večeri gdje sam insistirao na činjenicama da ne smiju prodavati interese privrede Hercegovine radi svojih ličnih interesa …

To veče sam napravio incident kada sam shvatio sa kim sjedim za stolom … Prevrnuo sam sto, napustio večeru i idućeg dana materijalnu štetu nadoknadio vlasniku restorana. To se desilo prije tri godine i do danas ništa se nije promijenilo, već naprotiv…

 – Da li su podrška i obećanja izostali i kada je u pitanju fabrika u Nevesinju?

Stara narodna poslovica glasi: ”Obećanje ludo radovanje”. Predsjednik RS je obećao da će doznačiti novac lokalnoj upravi Nevesinje kako bi u roku od tri mjeseca obezbijedili tehnički i mikrobiološki ispravnu vodu i potsticajna sredstva u visini od 10 mil KM, za investiranje u nerazvijenu opštinu. Ja sam izgradio fabriku, potom sam morao da izgradim postrojenja za prečišćavanje vode. Fabrika u Nevesinju je plaćala najskuplju vodu u Evropi.

Svaki pokušaj da sa biroa uzimamo i osposobljavamo potencijalne kadrove, vraćalo nam se kao bumerang, ne samo u Nevesinju već i u Trebinju. Osposobljene kadrove u “Swisslion-Takovu” su vrbovali i zapošljavali u državne ili opštinske organe uprave. Normalno je da će ljudi odlaziti tamo gdje se ništa ne radi, gdje ne nosiš nikakvu radnu odgovornost i gdje imaš sigurnost za posao koji traje sve do penzije.

Moja vizjia da vratim mladost u Hercegovinu, da obezbijedim uslove privrednog razvoja Hercegovine, kako bi se u Hercegovinu vratili stručnjaci i dokazani privrednici pala je u vodu. Moja vizija o razvoju Hercegovine je moja najteža životna iluzija.

 – Da li Hercegovina može da računa na Rodoljuba Draškovića?

Nijednog momenta nisam se pokajao za sve što sam učinio u Hercegovini i za Hercegovinu. Nikada u životu nisam imao prazan hod. Ili sam učio ili sam radio. Dalji hod kroz Hercegovinu je prazan hod koji sebi ne mogu dozvoliti.