Korak po korak, kockica po kockica, i polako se sklapa ekipa i mozaik, spremno dočekujemo raspisivanje izbora na jesen i kampanju koja će vjerujem biti vrela, uzbudljiva i naporna. Ključna stvar su ljudi, i ponosan sam što sam okupio sjajnu ekipu mladih ljudi i intelektualaca koji se nikada nisu bavili politikom, od Minje, Sergeja, Mlađa, Vuka, Miloša do Miroslava, Velibora, Zage i sada već prepoznatljive ekipe u Trebinju, jer samo novi, neukaljani i mladi ljudi dobrih namjera mogu donijeti promjene. Ubjeđen sam da će Za pravdu i red – lista Nebojše Vukanovića biti najveće iznenađenje na Opštim izborima i imati odličan rezultat, jer smo istinska avangarda koju narod traži, ako uspijemo da organizujemo mrežu posmatrača-volontera koji će odbraniti glasove i volju naroda.
Puno komentara izazvao, poruka i relacija na mrežama izazvao je dolazak gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivuković, koji je, moram priznati, i mene iznenadio, koji je bio jedan od stotinjak gostiju koje sam srdačno dočekao. U Bijeljini je gost bio gradonačelnik Ljubiša Petrović, u Zvorniku i Metalu Jelena, i svi koji dođu na tribinu ili otvaranje na koju su pozvani svi građani biće toplo dočekani, a da je na otvaranje došao i Vlado Đajić, dočekao bi ga srdačno i ugostio, kao i sve ostale goste, jer tako rade pravi domaćini.
Za razliku od većine, kao što prihvatam svaku dobronamjernu kritiku i korigujem stvari, tako sam i Drašku prvo u 4 oka, a kasnije i javno rekao šta smatram da je pogrešno i šta će naškoditi opoziciji, što i dalje mislim, i nadam se da će neke stvari korigivati. Prije svega zbog Jelene i njene pobjede za predsjednika Srpske, važno je da Draško iskreno i snažno stane iza njene kandidature, bude onaj stari, i da uprkos nekim nesuglasicama bude složna opozicija ako želimo do pobjede i oslobođenja zarobljenih instirucija u oktobru.
Danima ne stignem već jednom da jedem, istovremeno sam i vozač, i sekretarica, sekretar i tehničko lice, pišem blog, snimam, obilazim teren i gradim mrežu ljudi bez ikakvih resursa, što zahtjeva nenormalnu energiju i odricanje na ivici izdržljivosti, jer mala grupica ljudi bez ikakvih leđa i resursa treba da parira velikim koji imaju javna preduzeća, hiljade ucijenjenih ljudi, milione i neograničene resurse. Ako neko zna i može bolje, slobodno neka pokuša, rado bi napravio predah i kratak odmor od stalne svakodnevne borbe za režimom koja ne prestaje ni na trenutak godinama, umjesto što glume puritance za tastaturom.
Detaljniji osvrt u video prilogu ..
Nebojša Vukanović
