Bler i istorija, Josipović i istina
Ovih dana smo zatrpani euforičnim podsjećanjem na pobjedu protiv nacizma i fašizma. Saradnik Frontala podsjeća na reinterpretaciju istorije i to da borba nije gotova. Gledajući jednočasovnu emisiju o bivšem britanskom premijeru, filantropu i našem prijatelju Toniju Bleru na „Histori vajasat kanalu“, uvjerio sam se da je ne samo našim, već i evropskim političarima i državnicima, istina slabija strana. Piše: Nebojša Vukanović Ne trepnuvši, Toni Bler na ovoj globalnoj televiziji izjavi kako je Evropa tokom rata u Bosni i Hercegovini početkom devedesetih bila inferiorna, i svojim nečinjenjem dozvolila je zločincu Miloševiću da započne rat u kome je stradalo 750.000 ljudi! Britanci su u istoriji poznati kao borci i stradalnici za ljudska prava, dobročinitelji koji su sa svojom sabraćom i sapatnicima iz Sjedinjenih Američkih Država uvijek bili spremni da se žrtvuju kako bi zaštitili nejač.
Rado ide Toni u vojnike Tako Toni Bler izjavljuje kako on, njegova Vlada i saveznici 1999. godine nisu željeli da se na Kosovu ponovi bosanski scenario, i da Milošević pobije još stotine hiljada nevinih civila. Tvrdnje i časne namjere britanskog premijera da pomogne „Kosovarima“ u borbi za slobodu i ravnopravnost potvrdio je i njegov kolega, kosovski premijer Hašim Tači. On se zahvalio Bleru i Britancima na svesrdnoj pomoći u borbi za slobodu, i kao primjer neizmjerne zahvalnosti navodi da su mnogi njegovi sunarodnici svojoj djeci na Kosovu davali do tada za njih neuobičajeno ime – Toni. Na tvrdnje koje su Toni Bler, Džordž Buš i njihovi saradnici i savremenici iznosili u ovoj jednočasovnoj obrazovnoj i poučnoj emisiji na globalnoj tv stanici o opravdanosti pravednih akcija u Iraku, Avganistanu i drugim regionima gdje su „saveznici“ vodili operacije za oslobođenje i demokratizaciju naroda od totalitarnih režima i diktatora – ne treba trošiti riječi. Treba se pitati kakav će zaključak nakon gledanja ove jednočasovne emisije donijeti prosječno obrazovan gledalac u nekom krajičku svijeta. Srbi su krivi za globalno zagrijavanje Da su Englezi, Amerikanci i drugi saveznici osvjedočeni i beskompromisni borci sa slobodu, ljudska prava, demokratiju, ravnopravnost i ko zna šta sve još, valjda je svima poznato. Oni su uvijek spremni da žrtvuju sebe i svoje vojnike, troše novac i resurse, daju povoljne kredite i savjete; čak i ginu kako bi pomogli ugnjetavanima i poniženima. Mi smo to i sami spoznali i zato im na svemu veliko hvala. Ipak običan gledalac u nekom malom kutku našeg globalnog sela stiče utisak da su Srbi, i prije svega njihov veliki diktator i zločinac Slobodan Milošević, najveće zlo koje se u Evropi i većem dijelu svijeta dogodilo nakon Hitlera. Milošević i Srbi krivci su za stradanje i rat u Bosni, Hrvatskoj i Kosovu.
Srbi su pobili i protjerali više stotina hiljada muslimana, Šiptara i Hrvata, ali ih je na kraju ipak stigla ruka pravde milosrdnih pravednika, svjetskih policajaca i zaštitnika. Bler i njegovi prijatelji spriječili su etničko čišćenje, genocid i ostvarenje suludih i zlih srpskih zamisli i planova o stvaranju Velike Srbije. Stanovnici okupiranog Kosova, Hrvatske i većeg dijela (okupirane) Bosne i Hercegovine; i danas su zadovoljni podrškom koja im je ukazana, ali se naravno očekuje i dalja pomoći u konačnom rješavanju problema. Da nije tužno i žalosno bilo bi smiješno. Čistićemo vas još Kao posljedica gnusnih i teških laži i okrutne kampanje zapadnih medija, Srbija i srpski narod, iako najveći stradalnici na Balkanu u borbi za slobodu i istinu, već duže vremena nalaze se na stubu srama. Iako je poslije svih ratnih dešavanja Srbija ostala jedina od bivših jugoslavenskih republika u kojoj se nije promijenio sastav stanovništva, ili se čak procentualno broj Srba i smanjio u odnosu na popis stanovništva iz 1991. godine, ona se u svjetskim medijima i dalje prikazuje kao zločinačka tvorevina iz koje su glavom bez obzira protjerani manjinski narodi.
Sa druge strane stotine hiljada Srba protjerano je iz Hrvatske, većeg dijela Bosne i Hercegovine i Kosova, ali zbog medijkog rata i blokade, mali broj ljudi to zna. Pravdati Slobodana Miloševića nema potrebe, jer je odgovoran prije svega za stradanje i protjerivanje svog naroda iz Republike Srpske Krajine, Republike Srpske, Autonomne pokrajine Kosova i Metohije… ali je nevjerovatna činjenica da se jedan terorista, mafijaš, i najveći distributer i zvanični zastupnik i uvoznik avganistanskog heriona u Evropi, u svjetskim medijima prikazuje kao gerilac i borac za slobodu i ljudska prava. Pitamo li se nekada u kakvom svijetu mi živimo danas, i šta nas to sve čaka u skorijoj budućnosti? Kakva to moralna pravila danas vladaju našom planetom? Ivo Jospipović i ustaški antifašisti Kao šlag na tortu povodom 9-og maja, dana pobjede nad fašizmom, došla je i izjava Ive Josipovića da je „hrvatski narod masovnim odzivom u narodnooslobodilačkom pokretu i doprinosom pobjedi saveznika nad fašizmom i nacizmom svrstao na stranu pobjednika u Drugom svjetskom ratu. Ja sam ponosan na partizane, i ono što su oni učinili u Drugom, činili su i naši branitelji u Domovinskom ratu“.
Boriti se sa svjetskim medijskim magnatima i centrima moći u dokazivanju istine nije lako, ali bar bi neko od naših političara, istoričara i intelektualaca trebao da odgovori na provokacije aktuelnog hrvatskog predsjednika i postavi mu par pitanja. Josipović bi trebao da posjeti Ukrajinu, pa da u razgovoru sa tamošnjim seljacima sazna na čijoj su strani bili pripadnici Vražije divizije, i zbog kakvih zvjerstava su dobili takav naziv. Ako do sada nije saznao, mogao bi otići i do nekadašnjeg Staljingrada pa se tamo raspitati na čijoj su strani bili njegovi sunarodnici i kakav su dali doprinos u borbama. To bi mu najbolje mogao objasniti njegov prethodnik jer je stric Stipe Mesića bio oficir Hrvatske legije u Staljingradu. Ma kakav bio, Mesić nam se ipak čini poštenijim od svog nasljednika, jer je javno priznao da su Hrvati bili na pravoj strani i 1941. i 1945. Mi Srbi smo, nažalost, smo uvijek izgleda na pogrešnoj. Josipović bi ipak javnosti trebao da se obrati 15-og a ne 9-og maja, jer su tek tada, poslednji u Evropi, kapitulirali njegovi sunarodnici, najvjerniji Hitlerovi saveznici. Mi Srbi dobro znamo kakvi su antifašisti bile naše komšije i bivša braća, i koliko su snažni bili otpori, bune i ustanci u Zagrebu protiv Pavelićeve vlasti; zbog progona i ubijanja miliona Srba, Jevreja, Roma i ostalih. Nama njegov odgovor ne treba. Neka Josipović saopšti nova saznanja svojim evropskim prijateljima sa kojima razgovora o skorijem ujedinjenju, jer izgleda da Evropa i njeni čelni ljudi ni najmanje ne poznaju istoriju Balkana u 20-om vijeku.
Učiteljica života i idiota „Historia est Magistra Vitae“ govorili su Latini, ali mi izgleda kroz istoriju od učiteljice života ništa nismo naučili. Da jesmo, ne bi nam se greške ciklično ponavljale svakih dvadesetak godina. Pobjednici pišu istoriju, ali iako smo dva puta u prošlom vijeku dali velike žrtve i bili na strani pobjednika, mi je nismo pisali. Za početak, naši istoričari trebali bi bar u školskim udžbenicima da preprave neka poglavlja. Recimo prethodnike i sunarodnike Tonija Blera ne bi trebalo nazivati saveznicima, jer se oni međusobno ne bombarduju, obmanjuju, žrtvuju, izdaju i guraju u rat. Dovoljno je djeci reći da smo u oba svjetska rata imali zajedničkog neprijatelja, a onda im polako saopštiti cijelu istinu o tome kako su Britanci i 1913. kao i 1998. godine pomagali i naoružavali Šiptare na Kosovu da se odupru "srpskim okupatorima", dozvolili aneksiju 1908, sabotirali oslobođenje Srbije od Turaka… Mi smo za njih, naše zapadne prijatelje, uvijek produžena ruka Rusije na Balkanu. Nažalost naš problem je što to isto ne misle i Rusi. Pravda i istina je spora, ali ipak dostižna za one koji je čekaju. Makar i pognute glave!
