Proteklih dana dobio sam brojne poruke i pisma studenata iz Banjaluke koji su nakon poplave i nevremena evakuisani iz studentskuh domova. Stotine studenata ostalo je bez smještaja nakon što su poplavljene njihove sobe, i zbog vandredne situacije većina je morala ranije da se vrati kući jer nemaju gdje da se smjeste i spavaju. Januarski ispitni rok se približava, i sigurno je da će vandredna situacija značajno da utiče i poremeti mnoge planove studenata i cjelog Univerziteta.
Iako preko stranačkih aktivista, ubačenih i postavljenih na čelo studentskih organizacija, vlast uglavnom kontroliše mlade i brojnu populaciju, ipak su odlučili da organizuju prevoz i većinu studenata munjevito pošalju kući kako ne bi došlo do eventualnog spontanog izliva nezadovoljstva koja bi privukla pažnju medija. Dio studenata koji je morao da ostane u Banjaluci zbog predavanja, ispita i obaveza na fakultetima, primoran je da spava na podovima. Zbog toga mnogi apeluju na nadležne da preduzmu mjere kako bi se što prije riješio problem i stvorili uslovi za nesmetan rad i studiranje
Jedan jači vjetar i nevrijeme ogolio je sve slabosti našeg društva, a na površinu su isplivale posledice nereda i anarhije koja vlada godinama. Studenti tvrde da bi šteta bila daleko manja da se odmah reagovalo, ali nažalost u zarobljenoj državi sa nesposobnim kadrovima ne postoje institucije koje funkcionišu, a manji broj studenata koji se samoorganizovao nije mogao uraditi više na smanjenju štete i posledica nevremena.
Niko od odgovornih ljudi na čelu države, ministara i brojnih funkcionera, nije se udostojio da obiđe studente i objekte, a da ne govorimo o pitanju odgovornosti direktora Studentskog centra, izvođača radova koji je dobio 8 miliona, firmi koje su vršile nadzor i prihvatile loše izvedene radove. Prava je sreća, i treba se zahvaliti Bogu što niko nije nastradao, i što odneseni limovi i krovovi nisu nikog povrijedili.
Da se u Njemačkoj, Švajcarskoj ili nekoj drugoj uređenoj državi dogodilo nešto slično, sigurno je da bi se munjevito reagovalo i smanjila šteta, a mnogi u lancu bi bili kažnjeni i pozvani na odgovornost zbog nemarnosti i propusta. U našem društvu nažalost ne postoje institucije već samo sud partije, a očito da Dodik i SNSD neće kazniti svog direktora Studentskog centra sve dok ispunjava partijske zadatke, i dok hosteli u studentskom Kampusu dobro rade. 
Jedna od poražavajućih činjenica koja mi je zapala u oči je strah koji se vidi i osjeti kod studenata, jer su apsolutno svi insistirali na anonimnosti i tražili da ne objavljujem njihova imena kako kasnije zbog javnih istupa ne bi imali neki problem!? Ova poražavajuća činjenica, veliki strah koji je ušao u svaku poru u cijelom društvu, je dokaz da živimo i neslobodnom totalitarnom društvu, i da je istinska sloboda, ravnopravnost i poštovanje osnovnih ljudskih prava i sloboda, najvažniji cilj borbe protiv režima i nakaradnog sistema.
Nebojša Vukanović
